"Važno je upozoriti da je ta potpora iznesena neposredno nakon što je hrvatski dužnosnik na veleizdajnički i krajnje sluganski način prema određenim političkim snagama zabio nož u leđa tim hrvatskim nastojanjima, pa je ta poruka iz Zagreba svojevrsni melem na tu ranu".

Ovom je rečenicom sredinom lipnja glavni i odgovorni križar Glasa Koncila Ivan Miklenić - oboružan pjenom, svetom vodicom i pripadajućim očnjacima - izrazio stav prema kritikama koje je predsjednik Mesić uputio vladi zbog suradnje prema Haaškom sudu u kontekstu topničkih dnevnika. Kao što je vidljivo, kod Miklenića sve je podređeno stilu, u kojem, zanimljivo, on nikada ne imenuje osobu na koju je usmjerio svoj pravovjernički gnjev. Osim što je i u ovom pokušaju koristio manire prokušanog kaptolskog žurnalizma, odnosno huškačkog stila koji je u pravilnu obilježen delikatnom mržnjom, Miklenić je još jednom izazvao reakcije Ureda predsjednika i time sukobu Mesića s viđenijim predstavnicima 'klera u službi politike' dao potpuno novu epizodu.

Posljednja Miklenićeva izjava tek je nedavno dobila zasluženi efekt. Naime, gotovo dva mjeseca nakon što je on po tko zna koji puta koristio retoriku kakvog opskurnog desničarskog biltena, Mesić je reagirao, na način da se odbio pojaviti na misi za domovinu, tijekom Dana domovinske zahvalnosti. Mesić naime smatra da se Kaptol trebao ograditi od retorike uspjenušanog Miklenića, pošto je Glas Koncila službeno glasilo ove institucije, u Hrvatskoj inače poznate po diktiranju jednog dijela izvršne politike. No, do ograđivanja još nije došlo. Štoviše, predstavnici klera po ovom su pitanju šutljiviji nego kad se državu proziva da im odreže proračunska davanja koja iznose 300 milijuna kuna godišnje.

"Zašto bi Mesić uopće išao na misu gdje dođu svi oni bivši partijci. Što on ima od toga. Osim toga, vjera je slobodna", podržao je za Jutarnji list Mesićevu odluku don Ivan Grubišić, koji smatra kako Crkva ne može predsjednika nazivati veleizdajnikom, 'pošto je on izabran voljom većine naroda'. "Pa neće valjda kritizirati Hebranga i Jadranku Kosor kad oni daju i više od onoga što Crkva traži", ironično je Grubišić elaborirao zanimanje Majke Crkve za kritiziranje Mesića, a nikako izvršne vlasti.

Nažalost, povijest ove bolesti duga je i bez ikakve nade u skoro literarno i misaono izlječenje samih pacijenata. Počevši od Jezerinčevih otvorenih agitiranja puka protiv SDP-a u jeku parlamentarnih izbora, pa sve do njegovog strastvenog citiranja Thompsonovih 'stihova' na otvorenoj sceni (kraj je, razumije se 'Za dom spremni'), izvjesno je da je Mesić ulazio u najžešće konflikte upravo s vojnim biskupom Jurajem Jezerincem. Čak mu je tijekom prošle godine zaprijetio da će intervenirati prema Svetoj stolici, ukoliko ovaj nastavi s dovođenjem politike u kasarne.

Najaktivniji borac za pravo na politiziranje unutar samostanskih i crkvenih zidina ipak je vjerojatno čelnik HBK Marin Srakić. Kada je Mesić početkom ove godine, prije lokalnih izbora javno prozvao svećenike da se miješaju u politiku, što je na to kazao Srakić? "Crkva ima ustavno pravo preporučiti vjernicima da na izborima slijede kršćanske vrijednosti". Odnosno, nešto slobodnije prevedeno: 'Mi imamo pravo kazati da SDP i sve druge opozicijske stranke promiču narkomaniju, da su tvorevina nečastivog, da žele ukinuti vjeronauk, i da bi, da je ikako moguće, obnovili bivšu državu'...

Koliko eksplicitna zna biti poveznica katoličkog klera i parapolitičkih ideja što vode do čoporativne histerije, najbolje svjedoče nedavni komploti, koje je organizirala vrla hrvatska iseljeniička bratija. Sve je počelo s lecima prijetećeg naziva 'Odzvonilo je', koje je strastveno svome stadu dijelio Fra Tomislav Dukić u münchenskoj crkvi, optužujući Mesića da je 'komunist i neokomunist koji je obeščastio nevine žrtve Bleiburga'.