Objavljeno u Nacionalu br. 717, 2009-08-11

Autor: Renato Baretić

EKSKLUZIVNI fotosession

Ljetni đir fatalnih splitskih djevojaka

PRIRODNA LJEPOTA
Dragana i Bojana pozirale su Nacionalovu fotografu i
savršeno se uklopile u ljepotu dalmatinskog krajolikaPRIRODNA LJEPOTA Dragana i Bojana pozirale su Nacionalovu fotografu i savršeno se uklopile u ljepotu dalmatinskog krajolikaTraženje razloga za toliku natprosječnu ljepotu Splićanki zadatak je ravan potrazi za realnim mogućnostima bezgrešnog začeća Djevice Marije. Nema tog lokalnog ljepoteologa koji vam neće podastrijeti svoju varijantu objašnjenja i uzrokâ sve te krasote s kojom se svakodnevno moramo nositi i praviti se da nas nije briga, da smo tu samo u prolazu. Jedan će drviti o utjecaju klime, drugi o presudnosti ljepote krajolika, treći o “mišanju krvi i nacija” (kao da se i drugdje nisu miješale, pa im cure svejedno nisu ni blizu ovima ovdje), četvrti će govoriti o božjoj volji, peti će čangrizati da je sve to samo kurbarluk...


Ukratko, tražiti razloge i uzroke potpuno je izlišno. A i svejedno, na kraju krajeva. Svakome suočenim s tim prirodnim fenomenom sasvim je dovoljno predvečer sjesti, polako otpijati naručeno piće na nekom splitskom štekatu, promatrati oko sebe i meditativno spoznavati kako ova dolina guza, pardon, suza, možda ipak ima nekog smisla. Kraj toliko lijepih posljedica, besmisleno je tragati za uzrocima. “Oblo žensko koljeno drugo je ime za Duha Svetoga”, kazao je svojedobno Bohumil Hrabal, koji nikad nije bio u Splitu. Da je svratio barem jednom, stav bi mu, kladim se, bio osjetno radikalniji. Štoviše, možda bi i danas bio živ da je ostao ovdje i napajao se Duhom Svetim, laganim pivom i koječim još, umjesto da hrani golubove s preniske ograde praške plućne klinike...'OBLO žensko koljeno drugo je ime za Duha Svetoga', rekao je Bohumil Hrabal, koji nikad nije bio u Splitu''OBLO žensko koljeno drugo je ime za Duha Svetoga', rekao je Bohumil Hrabal, koji nikad nije bio u Splitu'

Jesenas, na bečkom aerodromu, dok smo čekali avion za Lavov, rekao sam prijatelju Feriću: - Ako se ikad, kakvom administrativnom greškom, dogodi da završim u raju, ja točno znam svoju poziciju tamo. Bit će to terasa kafića na križanju splitske Marmontove i lavovskog Prospekta svobody, a lokalne će djevojke hodati polako, jedna odavde, pa jedna odande, da ih sve stignem osmotriti. - I kaj bi ti onda s njima? – pitao me, ne sasvim nezainteresiran za moju viziju vječnoga života. - Ništa, samo gledam. Čisti Kant, bezinteresno sviđanje... - Stari moj, to ti nije raj, to je pakao! – dijagnosticirao je mudri Fero.

NEKI ljepotu Splićanki pripisuju 'mišanju krvi i nacija' a neki naprosto 'božjoj voljiNEKI ljepotu Splićanki pripisuju 'mišanju krvi i nacija' a neki naprosto 'božjoj voljiOkej, pa neka je i pakao, ništa bolje ionako vjerojatno ne zaslužujem nakon raja u kojem već godinama živim ovozemaljsku sudbinu, nedužno zagledan u prirodne ljepote grada pod Marjanom. I zlurado, potkraj svakoga kolovoza, na sve strane šaljem isti SMS: “Ja sam još na moru, a ti?”.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika