U ZATVOR JER NIJE NIKOG CENZURIRAO Damir Fintić morat će u zatvor jer nije spriječio objavljivanje uvredljivih komentara blogera na internetskoj stranici vukovarac.net koju je pokrenuo iz hobija. Sud mu je već blokirao sve račune i plijeni mu trećinu plaćeDamir Fintić, rođen nedaleko od Križevaca, u Vukovar je s obitelji došao živjeti 1996., kad je malo tko želio doći u taj razoreni grad. Dvije i pol godine radio je u lokalnom uredu OSCE-a, a 2002. zaposlio se kao tehničar na Vinkovačkoj televiziji. U to je vrijeme pokrenuo i svoj hobi projekt, internetsku stranicu vukovarac.net koja je bila zamišljena kao medij za komunikaciju među svim Vukovarcima, ma gdje oni bili. Osim što su se na portalu mogle naći stotine prijeratnih fotografija, posjetioci tog sajta intenzivno su komunicirali putem foruma, komentarima su izražavali svoja mišljenja o objavljenim temama, a od 2004. postojala je i rubrika “kolumne”.

Izražavati svoje mišljenje, bez obzira na to kakvo ono bilo, građani su mogli slobodno i bez ikakve bojazni sve do 7. lipnja 2005. godine. Tog je dana, naime, jedna anonimna blogerica pod pseudonimom “agent” objavila kolumnu pod nazivom “Oproštajno pismo najmilijem od svih” namijenjenu, prema svemu sudeći, tadašnjem gradonačelniku u odlasku Vladimiru Štenglu, iako se u kolumni nigdje izrijekom ne spominje njegovo ime. Kolumna je ironično i podrugljivo intonirana te tako počinje riječima: “Nemoj nam otić dragi naš koji si nas sve vratio u Vukovar, bog te tvoj, tko će nas sade uveseljavat javnim šovinizmom, nacionalizmom, seksizmom, rasizmom...”, a završava riječima: “Voli te tvoj Specijal Agent i iskreno se divi količini zla koje mali čovjek poput tebe može akumulirati. Priroda je svemoguća.”

Iako se, ponavljamo, ime i funkcija Vladimira Štengla nigdje u kolumni ne spominju, neki čitatelji su očito zaključili da je kolumna posvećena gradonačelniku u odlasku, pa su si i oni dali oduška u svojim blogerskim komentarima izreći odnosno napisati što misle o njemu, ali i o svim političkim institucijama. No zbog toga jer su građani na taj način izrazili svoje mišljenje ili određene sumnje, bivši je gradonačelnik Vladimir Štengl putem svog tadašnjeg odvjetnika Zvonimira Hodaka podnio privatnu tužbu zbog klevete protiv pokretača i urednika internetske stranice vukovarac.net jer je “dopustio nepoznatom autoru pod pseudonimom ‘Special Agent’ objavljivanje članka” te jer je “pod naslovom ‘Komentari na članak’” dopustio objavljivanje komentara u kojima se privatnog tužitelja naziva “lopovom, propalicom, ljudskim nusproizvodom” i drugim pogrdnim imenima, a kad je privatni tužitelj zatražio da Damir Fintić ukloni navedeni članak i komentare, on je objavio novu kolumnu pod naslovom “Za sada bez naslova” te “omogućio daljnje vrijeđanje i klevetanje privatnog tužitelja...”

No nije se zbog spomenute kolumne i komentara na nju smatrao oklevetanim samo Vladimir Štengl nego i njegova supruga Dragica Štengl koja je protiv Damira Fintića, a također putem odvjetnika Zvonimira Hodaka, pokrenula posebnu privatnu tužbu, i to zbog toga jer je dopustio objavljivanje jednog za nju uvredljivog komentara u kojem se, među ostalim, govori o tome kako ju je suprug preko veze zaposlio u vukovarskom Vodovodu, a pogrdno se govori i o njezinoj prošlosti. Nakon što su Vladimir i Dragica Štengl svaki zasebno protiv Damira Fintića podnijeli privatne tužbe zbog klevete, svaki zasebno podnijeli su i tužbe za naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih boli. Vladimir Štengl pretrpio je duševnih boli, barem tako stoji u tužbi, u iznosu 101 tisuće kuna, a njegova supruga pretrpjela je do u lipu identičnu duševnu bol. No Dragica Štengl tužila je Damira Fintića i zato što je na internetu objavio i medijima dostavio njezinu tužbu protiv sebe, a u sklopu tužbe se nalazila i njezina povijest bolesti te je zbog toga pretrpjela dodatne duševne boli od 50 tisuća kuna. Sutkinja Općinskog suda u Vukovaru Tatjana Kurević osporila je odgovornost tuženika za objavljene članke na internetu te zaključila da tuženik nije imao mogućnost intervencije u članke i komentare. No naređeno mu je da tužiteljici Dragici Štengl Fintić isplati 15 tisuća kuna sa zateznim kamatama na ime nematerijalne štete, dok je Dragici i Vladimiru Štenglu naloženo da tuženiku isplate 16.647 kuna na ime sudskih troškova.

Nakon žalbi obiju strana i nastavka suđenja na Županijskom sudu u Vukovaru, predsjednik sudskog vijeća Branislav Dimitrijević uvažio je žalbu Dragice Štengl u kojoj stoji: “Sud nije mogao primijeniti propise Zakona o medijima, nego Zakon o obveznim odnosima. Ovo zbog toga što internet stranica www.vukovarac. net ne predstavlja osobu već stvar - vrstu oglasne ploče u elektroničkom obliku, čiji je vlasnik tuženik, po zanimanju tehničar za telekomunikacije, (...), a kao vlasnik iste stranice dao je drugim osobama na tzv. slobodno korištenje, koje je uključivalo teške uvrjede i klevete...” Presuđeno je da Damir Fintić mora platiti dodatnih 35 tisuća kuna. Zbog toga mu se već 20 mjeseci oduzima trećina plaće, a sudac Općinskog suda u Vukovaru Božo Jeličić odobrio je da mu se izvrši pljenidba svih štednih uloga u svim bankama pa mu je Zagrebačka banka tada u potpunosti blokirala račun. Kako mu je račun bio u potpunosti blokiran, Damir Fintić nije mogao platiti dodatnu novčanu kaznu u dva kaznena postupka koji su Vladimir i Dragica Štengl pokrenuli protiv njega. U oba odvojena postupka, Općinski sud u Iloku po sucu Albini Rosandić proglasio ga je krivim što je u namjeri vrijeđanja i kletanja privatnog tužitelja kao pokretač i urednik internet stranice www.vukovarac.net dopustio objavljivanje članka “Oproštajno pismo najmilijem od svih” i pripadajućih komentara te mu je po svakom predmetu dosuđena novčana kazna u iznosu 20 prosječnih dnevnih dohodaka, a Županijski sud u Vukovaru nije uvažio ni žalbu tuženika ni žalbu tužiteljice.

Općinski sud u Vukovaru u dva odvojena rješenja novčane kazne preinačio je u kazne zatvora dva puta po 20 dana. Iako je prvo rješenje o zamjeni novčane kazne u iznosu 3052 kune za zatvorsku kaznu u trajanju 20 dana po odluci predsjednice vijeća Branki Soldo doneseno još 3. veljače 2009., dok je drugo slično rješenje po odluci predsjednice vijeća Mire Rajš doneseno u srpnju 2009. godine, Damir Fintić još uvijek je na slobodi, odnosno Općinski sud u Vukovaru nije još proveo svoju odluku jer je mjerodavni sudac izvršitelj Županijskog suda. Osim tih 40 dana, Damiru Fintiću prijeti još dodatnih četiri mjeseca zatvora. Naime, kako je jedna od presuda na njegov račun bila četiri mjeseca zatvora uvjetno, a on je u međuvremenu osuđen po drugoj tužbi od obitelji Štengl, smatra se da je prekršio uvjetnu kaznu. Iako je u početku bio zaprepašten činjenicom da će zbog nečijeg komentara na internetu završiti u zatvoru te se obraćao i medijima i državnim institucijama i nevladinim organizacijama za pomoć, Damir Fintić danas je rezigniran. “Već četiri godine vrištim i borim se protiv toga da završim u zatvoru. No sad sam došao do toga da jedva čekam da me zatvore jer je očito potrebno da Hrvatska postane jedina zemlja u Europi gdje će nekoga zatvoriti zbog objavljivanja tuđih blogova, a ja ću imati tu čast da postanem prvi takav zatvorenik. Tako ćemo se po razini slobode govora svrstati u rang sa zemljama poput Irana, Uzbekistana, Konga, Čada, Sirije i Afganistana.”

U parnicama i kaznenim postupcima koje su protiv njega pokrenuli Vladimir i Dragica Štengl Damir Fintić branio se sam ili uz pro bono odvjetnika jer nije imao novca za odvjetničke usluge i jer je vjerovao da su optužbe protiv njega besmislene. “Obitelj Štengl plaćala je jednog od najmoćnijih odvjetnika u Hrvatskoj, a njihov je sin Krunoslav u to vrijeme bio pripravnik u odvjetničkom uredu Hodak. Kasnije je otvorio samostalan odvjetnički ured i preuzeo sve postupke. A ja sam samo htio dokazati da sam ja samo tehnički pokretač tog portala koji je bio zamišljen da bude što interaktivniji, poput oglasne ploče na kojoj će građani ostavljati svoje poruke. Sada je davatelj usluge tog portala u Americi pa će onaj tko bude ubuduće želio nekoga tužiti zbog objavljenih tekstova to morati učiniti po američkim zakonima. No ja ću ići u zatvor po hrvatskim zakonima.” Damir Fintić ogorčen je i zbog činjenica da nije dobio pomoć od organizacija poput Hrvatskog helsinškog odbora. “Ivo Banac pozvao me kad je došao u Vukovar s predsjednikom Norveškog helsinškog odbora, obećao je sve moguće pomoći, no to je očito bilo u trenutku kad je trebao svoj rad predstaviti Norvežanima i dobiti dodatna sredstva za rad svoje udruge, a kasnije od njega nisam dobio ni slova. Hrvatsko novinarsko društvo osudilo je postupke protiv mene, ali osim javnim priopćenjem oni nemaju drugu mogućnost djelovanja.”MARIN KRIZMANIĆ, HNS

Međutim, sud je rekao svoje. Damir Fintić kriv je jer je omogućio klevetanje Vladimira i Dragice Štengl. Hoće li to značiti da će urednici i vlasnici internetskih portala ubuduće morati bankrotirati ili ići u zatvor kad god se netko zbog anonimnih komentara čitatelja osjeti uvrijeđenim? Za komentar smo zamolili Žarka Puhovskog: “Damir Fintić ispao je žrtva situacije u kojoj s jedne strane ne postoje jasni pravni kriteriji, a s druge nakladnici imaju dvostruke kriterije. I ozbiljni dnevni listovi na svojim portalima objavljuju komentare čitatelja koje vjerojatno nikad ne bi objavili u tiskanom izdanju. Ako se netko zbog takvog komentara osjeti uvrijeđenim, može ih tužiti. Problem je do koje mjere se u ime slobode govora, a pod krinkom anonimnosti, može dopuštati nečije vrijeđanje i govor mržnje. No ovdje se zbog nečije anonimnosti prebacuje čitav pritisak na slobodu medija jer se više ne radi o tome da se kažnjava pisca nego se ugrožava medij. Damir Fintić nije autor spornih tekstova, ali se od njega traži da cenzorski djeluje. Drugim riječima, uvodi se strah od kažnjavanja i u tome je ograničavanje slobode medija. Za mene su recimo komentirali 'kad Puhovskom konačno odrubimo glavu, iz njegovih će vena isteći urin umjesto krvi'. Na osnovi toga imao bih pravo tužiti nakladnika, ali neću jer nikad nikoga nisam tužio."