Objavljeno u Nacionalu br. 718, 2009-08-18

Autor: Nacionalova redakcija

Gost kolumnist

Kako izbjeći dugu recesiju

Vlada mora smanjiti broj zaposlenika u javnom sektoru, ograničiti javne investicije i promijeniti strukturu proračunske potrošnje. Korisnike proračunskih transfera i subvencija te poduzeća ovisna o masovnim javnim narudžbama Vlada mora uputiti na konkurento tržište

Stanje javnih financija nije jako dramatično. Tekući prihodi proračuna centralne države zasigurno će biti niži ove godine u usporedbi s prethodnom, ali zapravo viši nego 2007. Unatoč vjerojatnom padu bruto domaćeg proizvoda 5-6% i padu domaće i inozemne potražnje, novim rebalansom planirani prihodi će se vjerojatno i ostvariti. Održavanju proračunskih prihoda značajan će doprinos dati i ovogodišnja turistička potrošnja, nešto niža od prošlogodišnje, ali ipak u trendu vrlo dobre 2007. Planirani deficit centralne države, ako i dođe do pada nacionalnog proizvoda, neće značajnije prijeći kriterij iz Maastrichta od 3% BDP-a. Javni dug bi ove godine mogao biti viši od 55% BDP-a, što je zasigurno vrlo visoko, ali još uvijek u granicama standarda iz Maastrichta koji predviđa gornju referentnu granicu od 60%. Refinanciranje dospjelih obaveza prema domaćim i inozemnim vjerovnicima u ovoj će godini vrlo vjerojatno proći bez većih poteškoća. Vlada će se u jesen ponovo pojaviti na međunarodnom financijskom tržištu. Po svemu sudeći bi to mogla biti azijska tržišta na kojima je likvidnost sve veća te prodaja nekoliko stotina milijuna eura vrijednih vladinih obveznica nije poseban izazov. Iako će pad proračunskih prihoda u 2009. godini biti značajan, ipak se javne financije ne nalaze u dramatičnom stanju kao u Mađarskoj, koje bi zahtijevalo „posebno teške mjere“ te stvaranje političkih i socijalnih tenzija.

MINISTARSTVO FINANCIJA JE GOTOVO CIJELO DESETLJEĆE vodilo državne financije u okruženju u kojem je vladala iznimno velika ponuda jeftinog novca. Likvidnost javnog sektora, uz iznimku zdravstvenih fondova, bilo je zadovoljavajuće. Proračun se solidno punio uvoznim porezima i trošarinama, a nedostatak likvidnosti je država relativno jednostavno rješavala na domaćem i međunarodnom dužničkom tržištu. U to vrijeme su se kreirale nove strukture na strani fiskalnih rashoda, jednako u sektoru poduzeća kao i u sektoru kućanstava, koja su iz godine u godinu povećavala svoje zahtjeve. Stvoreni su gospodarski sektori graditeljstva, brodogradnje i poljoprivrede, te socijalne skupine povlaštenih umirovljenika, branitelja i zaposlenika u javnom sektoru, koji u potpunosti ovise o fiskusu.

POD IMPRESIJOM GLOBALNE EKONOMSKE KRIZE i smanjene likvidnosti opće države, ovi fiskalni korisnici doista osjećaju ugroženost, te ne predstavlja iznenađenje beletrističko obrazloženje posljednjeg rebalansa u kojem se javnosti podastire i „kratki uvid u strukturu proračunske potrošnje“ kao svojevrsna obrana ovakvih fiskalnih struktura. Vladine fiskalne politike su zapravo u velikoj mjeri određene stavovima direktnih proračunskih korisnika, pa se čini da je ovaj rebalans trebao zapravo biti više poruka tim grupacijama - a ponajmanje preuzimanje odgovornosti za stvarnu stabilizaciju javnih financija i zaokret u vođenju fiskalnih politika. Na valu globalne krize i snažnih fiskalnih intervencija, postignuto je doktrinarno i ekonomskopolitičko suglasje da je ekonomski rast u narednom desetljeću u velikoj mjeri zavisan o sposobnosti lokalnih vlada da potaknu odgovarajuće kombinacije nacionalnih faktora koji bi jamčili održivi rast. Ako se želi izbjeći stanje produljene recesije hrvatskog gospodarstva, a koje može potrajati više od jednog desetljeća, aktualna i sve buduće vlade moraju zauzeti poziciju proaktivnih fiskalnih politika. Vladinim politikama su potrošeni fiskalni kapaciteti kojima bi se nove ekonomske politike mogle voditi. Dosadašnje strukture proračunske potrošnje centralne i lokalne države stvorile su inerciju fiskalne potrošnje koju je vrlo teško u kratkom roku zaustaviti, a da se ne proizvedu veće štete nego koristi. Danas je potrebna dugoročna vizija fiskalnih politika oko koje se mora postići opći društveni konsenzus. Njemačka je vlada početkom ove godine postigla dvotrećinsku parlamentarnu većinu oko paketa zakona koji imaju za cilj „kočenje zaduživanja“ (Schuldenbremse) centralne i lokalne države do 2022. i ograničavanje novog zaduživanja na 0,35% bruto domaćeg proizvoda godišnje. Austrijska vlada također razmišlja o sličnoj mjeri. Stabiliziranje javnih financija na srednji i dugi rok u Hrvatskoj neće biti moguće ako se o pitanju deficitarnog financiranja javnih potreba ne postigne suglasnost. Ideje o radikalnoj fiskalnoj štednji u kratkom roku jednostavno nisu provedive, ali mora postajati jasan petogodišnji plan o smanjivanju zaposlenika u javnom sektoru, ograničenju javnih investicija i promjenama u strukturi proračunske potrošnje. Današnjim korisnicima svih vrsta proračunskih transfera i subvencija, kao i poduzećima koja ovise o masovnim javnim narudžbama, Vlada mora uputiti jasan signal da svoje prihode moraju tražiti na konkurentom tržištu.

FISKALNO PRILAGOĐAVANJE MORA BITI POVEZANO s novim fiskalnim politikama, dakle snažnim zaokretom u strukturi proračunske potrošnje, a ne s apsolutnim snižavanjem proračunske potrošnje. U narednih desetak godina treba smanjiti proračunsku potrošnju ispod razine 2007., jedan dio hrvatskog gospodarstva i kućanstava bi moglo upasti u fiskalnoovisničku komu sa snažnim posljedicama za ekonomski rast i zaposlenost. Postupno i dugoročno, planirano restrukturiranje javne potrošnje te preoblikovanje vladinih ekonomskih politika s ciljem osiguravanja novih radnih mjesta u realnom sektoru je zapravo jedina strana alternative koju Vlada može izabrati i ponuditi kao nacionalni razvojni plan – potpuno novi veliki socijalni projekt koji može dobiti široku potporu. Od ministarstva financija se s pravom očekuje puno više od bezbrojnih rebalansa s pučkoškolskim obrazloženjima.

Vezane vijesti

Tko još vjeruje u kraj krize u Hrvatskoj?

Tko još vjeruje u kraj krize u Hrvatskoj?

Svjetska banka snizila je prognoze rasta za svjetsko gospodarstvo i očekivanja za rast u Hrvatskoj. Isto je učinio i MMF, a analitičari s Ekonomskog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika