Mario Novak Vozio sam brzinom od 60 kilometara na sat na mračnom dijelu ceste gdje je ograničenje 90 kilometara, vozio sam s kratkim svjetlima zbog automobila koji su mi dolazili ususret. Odjednom, prelazeći s lijeve na desnu strane ceste preko oba kolnika, ispred mene se iz mraka pojavio pješak kojeg sam vidio tak u posljednji trenutak i nisamo mogao zakočiti. Uslijedio je udarac - ispričao je to dva dana nakon izlaska iz pritvora u razgovoru za Nacional 46-godišnji fotograf iz Ludbrega Mario Novak, koji je 13. srpnja 35 minuta iza ponoći upravljajući svojim terencem Fordom Explorerom XLT njujorških registarskih oznaka usmrtio poznatog 58-godišnjeg glazbenog kritičara Darka Glavana. Njegova verzija događaja bitno se razlikuje od onoga što su do sada pisali mediji koji su ga optuživali da je jedini krivac za nesreću. On smatra da je žrtva nesretnih okolnosti, a njegova je najveća greška što je otišao s mjesta događaja umjesto da je zvao pomoć i čekao policiju. Evo njegovog detaljnog opisa događaja:

"Vozio sam se s koncerta u Varaždinu u društvu jedne ženske osobe. Kretao sam se brzinom oko 60 kilometara na sat, vrlo oprezno jer je na cesti nedaleko stadiona još bilo pješaka koji su se vraćali s koncerta. Kako su mi ususret dolazila vozila iz suprotnog smjera, imao sam upaljena kratka svjetla, a pažnja mi je bila usmjerena naprijed i na desnu strane ceste. Suvozačica je malo pričala sa mnom, i odjednom je zaviknula nešto. U tom sam trenu obratio pažnju, ali nisam skidao pogled s ceste. U slijedećem trenutku čovjek je bio ispred mene, sjećam se točno lica ispred auta, udarca, i odjednom on nestaje iz moje vizije. On je iz mraka, sa suprotne strane ceste, izletio točno pred mene - ispričao je Mario Novak. On je vozio iz smjera Varaždina prema mjestu Turčin desnim prometnim trakom, a kad je došao na dio ceste na kojem nema javne rasvjete, tristotinjak metara dalje odjednom je ispred njega, dolazeći sa suprotne strane ceste, izletio Darko Glavan. Udarac automobila na mjestu ga je usmrtio, a kasnijom je obdukcijom utvrđeno da je u trenutku smrti imao 2,16 g/kg alkohola u krvi i 2.99 g/kg alkohola u mokraći.

Mjesto gdje je poginuo Glavan, koji je prelazio cestu sa suprotne strane kolnikaOno što je u cijelom slučaju najspornije, je reakcija Maria Novaka nakon nesreće odnosno odlazak s mjesta nesreće, a da prethodno nije nazvao i sačekao policiju. Međutim, on je svojim iskazom opovrgnuo razna medijska nagađanja kako je pobjegao s mjesta nesreće, a da nije pokušao pomoći unesrećenom.

"Nakon što sam automobilom udario čovjeka, fokusirao sam se najprije da ne izgubim kontrolu nad autom, zaustavio se te smo i ja i suvozačica oboje izašli van da pomognemo čovjeku. On je ležao glavom prema bankini, nogama prema sredini ceste. U blizini su se zaustavila još dva automobila koja su osvjetlila cijelu scenu, ali nisam mogao razaznati lice čovjeka. Međutim, oboje smo vidjeli da ne diše, da ima poluotvorena usta i da se ne miče. Nju je počela loviti panika, neću reći histerija, ali bila je izvan sebe. Rekao sam joj da uđe u auto. Ja sam se približio, išao sam mu provjeriti puls, ali bio je mrtav. U tom trenutku ovi automobili koji su bili sa strane i iz kojih nitko nije izlazio odlučili su krenuti i kako su odlazili obasjali su na trenutak i njegovo lice. Prepoznao sam Darka Glavana. To mi je bio dodatni šok. Nalazio sam se u psihičkom stanju u kojem jednostavno nisam mogao prihvatiti da je to što se događa realno, mislio sam da to nije moguće. I sad kad sam sjedio u pritvoru i dobro o svemu promislio, mislim da je ključni trenutak bio kad su ti automobili otišli. Ja sam se našao s tim čovjekom potpuno sam, nikoga nije bilo ni lijevo ni desno, i onda me uhvatio taj osjećaj nestvarnosti. Sjeo sam u auto, ostavio suvozačicu kod njezine kuće, a da nismo progovorili ijednu riječ i otišao u vikendicu u kojoj živim. Parkirao sam na način na koji uvijek parkiram, dakle, nisam ni pokušao sakriti auto niti sam pokušao pobjeći. Da sam htio, do Goričana imam 15 minuta, a američku putovnicu uvijek imam sa sobom. U tih 12 sati do dolaska policije, mogao sam već biti ne u Budimpešti nego u New Yorku. Kad sam došao kući, pokušao sam se sabrati, i zbog toga sam radio na svojim fotografijama jer se u tome osjećam siguran i smiren. Stavio sam te slike na facebook i napisao to što sam napisao 'Just sadness' (samo tuga op.a.), a nisam se dopisivao niti komunicirao s ikim, kao što su neki mediji iznosili. Vjerojatno iz očaja, oko tri sata iza ponoći otvorio sam butelju vina, a kasnije sam, mislim, popio još jednu. Nisam zvao policiju, ali podsvjesno sam znao da će doći po mene. Nekoliko sati kasnije su me nazvali iz policijske postaje i pitali da li mogu doći do njih. Kako sam popio, nazvao sam kolegu da dođe po mene jer nisam želio voziti nakon popijenog vina. Međutim, kad sam izašao van iz kuće, ispred je već bilo 20 policajaca. Mirno sam otišao s njima, nisu mi čak ni stavljali lisice."

Mario Novak poslušao je savjet svoje odvjetnice Dušanke Kuharić da se brani šutnjom i da s nikim ne komunicira dok je u pritvoru kako ga nitko ne bi mogao optužiti da je utjecao na svjedoke ili na postupak vještačenja. Budući da je vještačenje u međuvremenu završeno, nije više bilo osnove za njegovo zadržavanje. Ključna svjedokinja, suvozačica iz Novakova automobila, čiji je identitet poznat redakciji, dala je svoj prvi iskaz 15 sati nakon nesreće, a drugi 18. kolovoza. On se uglavnom podudara s iskazom Maria Novaka i nalazima sudskog vještaka. Svjedokinja je izjavila i da je Mario Novak vozio vrlo oprezno, da je tijekom cijelog koncerta popio dvije točene pive u plastičnoj čaši, s tim da je više od polovice jedne čaše prolio kad ga je netko gurnuo. Ponašao se normalno, nije ničim odavao da bi bio pijan te nikakvih grešaka u njegovoj vožnji nije uočila, a brzinu je procijenila na oko 50 kilometara na sat.

Mario Novak rekao je za Nacional da jako žali zbog toga što nije odmah pozvao policiju, ali da jednostavno u tom trenutku nije bio posve priseban. Smatra da je vozio više nego oprezno te da ništa nije mogao učiniti da spriječi nesreću. Međutim, veliku odgovornost za čitav događaj pripisuje ljudima koji su pokojnog Darka Glavana doveli u Varaždin na koncert i pustili ga da ode lutati sam po cesti iako su mogli vidjeti u kakvom je stanju bio. Sada samo želi da se što prije okonča sudski postupak, ali kaže da mu je najveća kazna spoznaja da će do kraja života morati živjeti s tim što se dogodilo te da je u cijeloj priči i on sam žrtva nesretnih okolnosti. Ono što ga, međutim, čini posebno nesretnim, su napisi nekih medija koji su neobjektivno izvještavali o nesreći, a njega su unaprijed proglasili ubojicom.

Darko Glavan"Javili su se tu i razni kvaziumjetnici koji su iskoristili tuđu nesreću za svoju samopromociju te su mene nazvali lošim fotografom, prevarantom, propalicom i ne znam kako sve ne. Ja samo želim da se ovo sve što prije okonča kako bih se na miru mogao posvetiti poslu i završiti dvije knjige koje pripremam, jednu o sakralnoj umjetnosti u Hrvatskoj. Taj posao dobio sam na temelju monografije koju sam radio o Hrvatskoj, za što sam i nagrađen, s tim da nisam dobio niti kune, a niti slova podrške niti od jedne institucije u Hrvatskoj. Upravo tu monografiju predstavio je i pokojni Darko Glavan kojeg prije nisam poznavao, ali su naši zajednički prijatelji predložili da upravo on govori na predstavljanju knjige te smo se upoznali nekoliko dana prije toga. Jako mi je žao zbog svega što se dogodilo, moja obitelj poslala je telegram sućuti.", rekao je Mario Novak.