BRAČNI PAR UNSWORTH Michael Unsworth i njegova supruga Maša, podrijetlom iz korčulanske obitelji Lozica, uložili su više od 6,5 milijuna eura u kupnju i renoviranje palače, no nisu željeli u njoj živjeti, jer im je prevelika i već imaju jednu kuću na Lungo Maru u OrebićuMichael Unsworth, britanski investicijski bankar s dugogodišnjim stažem na Tajlandu, i njegova supruga Maša, rođena u korčulanskoj obitelji Lozica, uložili su više od 6,5 milijuna eura u kupnju i renoviranje takozvane biskupske palače u starom gradu u Korčuli koju su pretvorili u luksuzni apartmanski hotel. Palaču je u 18. stoljeću sagradio biskup Krka i Raba Lešić, a nakon nestanka muške linije Lešića palaču je ženidbom stekla obitelj Dimitri. Danas unutar svojih povijesnih zidina palača nudi šest luksuznih apartmana veličine od 45 do 165 četvornih metara koji nose nazive, a i uređeni su u duhu zemalja i regija kojima je putovao Marko Polo, poput Cejlona, Indije, Kine, Perzije, Venecije i najveće Korčule. Interijer je uredio tajlandski arhitekt Attayut Pirravinch koji je dizajnirao i tajlandsku kraljevsku kuću. Michael Unsworth govori o tome zbog čega se odlučio na tako veliku investiciju u Korčuli, objašnjava zbog čega još uvijek tako malo britanskih turista dolazi u Hrvatsku, a na temelju svog iskustva tijekom azijske financijske krize potkraj 90-ih govori i o aktualnoj hrvatskoj recesiji, o tome kako će se ona odraziti na turizam i što je sve potrebno napraviti za izlazak iz krize.

NACIONAL: Kako ste upoznali svoju suprugu Mašu koja je Hrvatica i što ste tada znali o Hrvatskoj?
- Upoznali smo se na Notting Hill Gateu 1970. u studentskom hostelu gdje smo oboje odsjeli. Bio sam svjestan poslijeratnog razdoblja Jugoslavije kao i geografskog položaja Dalmacije i klimatskih uvjeta. Bio sam također svjestan političkih događaja 1968. i 1969. Prvi put sam bio ovdje u ljeto 1973. kad sam diplomirao. Stopirao sam po Europi, počevši od Nizozemske, gdje su moji roditelji tada živjeli, i onda trajektom išao od Rijeke do Korčule, a spavao sam na palubi.

NACIONAL: Koliko se u vašim očima Korčula promijenila tijekom svih ovih godina?
- Osim činjenice da se popravila ekonomska situacija, vrlo malo. Dijelom su razlog tome topografska ograničenja budući da je grad okružen brdima, a dijelom neuspjela privatizacija hotelske kompanije HTPK, koja očajno treba renovaciju i socijalno osnaživanje. Dijelom je to i posljedica očuvanja atraktivne i snažne lokalne kulture.

NACIONAL: Koji je bio glavni razlog vaše odluke o kupnji Palače Lešić Dimitri, je li to više stvar zarade ili prestiža, i koliko će biti potrebno vremena za povrat investicije?
- Motivi kupnje palače bili su vrlo kompleksni. Mi čvrsto vjerujemo da je dobro restaurirati prekrasne, ali često vrlo zapuštene stare zgrade kojih ima u starom gradu Korčule i mnogim drugim mjestima u Dalmaciji. Zgrada je prevelika da bismo samo živjeli u njoj, a osim toga mi imamo jednu vrlo malu, slatku kuću na Lungo Maru u Orebiću. No oduvijek smo vjerovali da će Korčula biti atraktivna turistima visokih zahtjeva ako im se omogući adekvatan smještaj. Zbog toga smo odlučili kreirati luksuznu akomodaciju s uslugom na visokoj razini. Kako bismo poštovali identitet palače, odlučili smo se radije za luksuzne apartmane nego za hotelske sobe, ali s punom opremom i servisom u visini pet zvjezdica. Prema našim kalkulacijama, investicija se neće početi vraćati prije 2023. godine. To je dugoročna investicija, ali bolja od primanja kamata od banke. Zgrada će ondje biti još stoljećima i zarađivati novac svojim vlasnicima, a vrijednost zgrade će s vremenom još rasti. Sveukupno gledajući, očekujemo da će povrat investicije biti 11 posto, iako će to biti niže u ranijim godinama. SAVRŠENI DOMAĆIN Menadžer hotela Toni Lozica brine se da sve savršeno funkcionira i da gostima palače Korčulu i Hrvatsku predstavi u najljepšem svjetlu

NACIONAL: Možete li nešto više reći o svom biznisu i karijeri? Otac vam je bio mornarički časnik. Što vas je odvelo u investicijsko bankarstvo i kako ste uspjeli proširiti svoj posao na Tajland? Vodili ste čak i tim investicijskih analitičara tijekom azijske krize u kasnim 90-ima.
- Studirao sam na dodiplomskom studiju biznis. Tijekom tog razdoblja imao sam jednogodišnju praksu u brokerskoj tvrtki u londonskom Cityju i oni su me pozvali da im se pridružim na puno radno vrijeme kad diplomiram. Iako je moje područje bilo investicijsko istraživanje i istraživački menadžement, prebacio sam se na investicijsko bankarstvo 1994. kao šef Europskog investicijskog bankarstva i bio sam suodgovoran za globalno investicijsko bankarstvo u Smith New Courtu. Poslali su me u Hong Kong 1995. za šefa biznisa u Kini i Hong Kongu. Iste je godine tu tvrtku kupila tvrtka Merrill Lynch, koja me tražila da postanem šef istraživanja za područje Azije i Pacifika. Bili smo sretni što smo vrlo brzo shvatili razloge azijske financijske krize 1997. Merrill Lynch je 1998. kupio najveću investicijsku banku u Tajlandu u zajedničkom ulaganju s Tajlandskom komercijalnom bankom. Tražili su me da to vodim. Radio sam to tri godine i toliko uživao u Tajlandu da sam se odlučio povući iz investicijskog bankarstva i ostati ondje do kraja mog imenovanja.
investiranje je uvijek rizik

NACIONAL: Možete li azijsku krizu iz 1997. usporediti s aktualnom krizom u Hrvatskoj i mislite li da će dugoročno imati veći utjecaj na turizam?
- Postoji mnogo sličnosti između azijske krize i trenutačne situacije u Hrvatskoj, ali povijest se nikada u potpunosti ne ponavlja. Azijske zemlje koje su bile najviše ugrožene krizom bile su zemlje s visokim stupnjem stranog duga i velikim platnim deficitom. Hrvatska je u sličnoj situaciji. Mogli bismo reći da postoje dvije vrste razloga za trenutačnu ekonomsku situaciju u Hrvatskoj. Prva je svjetska situacija nad kojom Hrvatska nema kontrole. Vanjska će se situacija postupno ispraviti, a taj je proces već počeo. No bez obzira na to, osim multilateralnih institucija poput Europske banke za obnovu i razvoj i Svjetske banke, spremnost stranaca da posuđuju novac Hrvatskoj i Hrvatima bit će limitirana sljedećih nekoliko godina jer je visina hrvatskog stranog duga već vrlo visoka. Hrvatska ima veliki platni deficit koji se mora financirati ili iz stranih posuđivanja ili iz direktnih stranih investicija. No također veliki je deficit u Vladinu proračunu. Vjerojatno nije moguće financirati oboje iz lokalnih i prekomorskih financijskih tržišta. Platni deficit i Vladin proračun morat će se smanjiti. Hrvatska vlada nije uspjela napraviti reformu hrvatske ekonomije i industrije. Hrvatska još uvijek ima visok stupanj državnog vlasništva u odnosu na bilo koju bivšu komunističku zemlju, a birokratski sistem vrlo je neprijateljski prema privatnim poduzetnicima. Devalvacija kune nije opcija zbog visokog stupnja domaćeg zaduživanja koje je vezano uz euro. Zato će se realna ekonomija morati prilagoditi situaciji limitirane dostupnosti kredita, koja će biti bolna i dugotrajna. Jedini načini ublažavanja toga bit će povećanje fondova multilateralnih institucija i stvaranje uvjeta da zemlja postane što atraktivnija stranim investitorima, dok istovremeno treba strogo kontrolirati trošenje Vlade i reformirati hrvatsku ekonomiju. Svi se pitamo hoće li to hrvatska vlada učiniti. Kriza već utječe na turizam, što će rezultirati manjim prihodima ove godine. Srećom, turizam će se oporaviti kako se svijet izvan Hrvatske oporavlja pa bi sljedeća godina trebala biti bolja od ove. SPOJ TRADICIJE I ZADNJE TEHNOLOGIJE Od ručno izrađenog namještaja do najnovijih tehnologija i uređaja, potpuno opremljene rezidencije nude sve što gost može poželjeti, uključujući i spa kutak

NACIONAL: Koliko je vaš osobni uspjeh bio posljedica neodstupanja pred rizikom i je li, s financijskog gledišta, 6,5 milijuna eura teška investicija u palaču na Korčuli također rizik? Investirali ste i u apartmane te vile Trsje u Zagrebu, ali čini se da niste više imali interesa za tu vrstu biznisa.
- Investiranje uvijek uključuje rizik. Čak i polaganje novca u banku nosi sa sobom određeni rizik. Ne smatramo da je investicija u Korčulu visokorizična i ona bi trebala osigurati povrat mnogo godina u budućnost. Nakon investicije u vile Trsje odlučili smo da nećemo više ulagati u nekretnine za prodaju u Zagrebu jer nismo bili sretni načinom na koji se stvari rade. Zadovoljni smo projektima koje smo imali na obali, na Korčuli, Šolti i u Opatiji. Nadamo se da će se naše aktivnosti na Šolti i u Opatiji još više razvijati sljedećih nekoliko godina.

NACIONAL: Koje mjesto, po vašem mišljenju, u svjetskom turizmu zauzima Hrvatska i kakva bi trebala biti naša turistička strategija?
- Hrvatska je zemlja u koju dolazi jednak broj turista kao na Tajland. Ali Hrvatska ima oko 4,5 milijuna stanovnika dok ih je na Tajlandu 65 milijuna, veličine jedne Francuske. Hrvatska je prekrasna zemlja s atraktivnom kulturom. Budućnost hrvatske turističke industrije može jedino biti da se tržište odmakne i usredotoči na maksimiranje prihoda, radije nego na povećanje broja noćenja. Povećanje broja noćenja samo će voditi prekomjernoj gužvi i stresu za okoliš. Postoje, naravno, mnoge stvari koje bi Vlada mogla učiniti da pomogne dugoročnom rastu turizma. Može potaknuti poboljšanje standarda usluge, privatizirati preostale hotelske kompanije u državnom vlasništvu, ohrabriti više međunarodnih brendova da dođu u Hrvatsku, pobrinuti se da Zakon o turističkom zemljištu osigura atraktivne mogućnosti investitorima i preinačiti promjene u zakonu o gradnji iz 2007. koje su ubile razvoj u zonama T1 i T2 i tako ohrabriti razvoj odmarališta visokog standarda.

NACIONAL: Zbog čega u Hrvatsku dolazi tako malo britanskih turista?
- Glavni razlog je to što visok postotak hrvatskih smještajnih kapaciteta ima dvije ili tri zvjezdice te su privlačniji siromašnijim turistima koji dolaze u automobilima ili čarter letovima. Britanski turisti obično žele smještaj s tri i više zvjezdica. Britanski je turizam jak u tim klasama, kao i u jedrenju. NEFORMALNO, A PROFESIONALNO Djelatnici restorana Palače Lešić Dimitri opušteni su i prijateljski raspoloženi, ali profesionalni
ponuda za bogataše

NACIONAL: Koji je profil gostiju koji odsjedaju u Palači Lešić Dimitri i što, osim luksuznog interijera, oni traže? Što bi još Korčula kao destinacija mogla ponuditi bogatim turistima?
- Postoji pet segmenata ponude Palače Lešić Dimitri. Prvi je prekrasna zgrada restaurirana s velikom pažnjom i poštovanjem. Drugi je iznenađujući interijer koji još uvijek dopušta zgradi da blista iznutra. Treći je odlična usluga koja je opuštena i prijateljska, ali profesionalna. Četvrti je širok rang aktivnosti koje su dostupne na otoku Korčuli, ali i Pelješcu i obližnjim otocima te na moru ili u podmorju. Konačno, tu je autentična kultura cijelog kraja i iznimna prirodna ljepota. Mislimo da je to više nego dovoljno da zadovolji izbirljive goste koji traže autentično iskustvo. Vina su dosta napredovala, ali je još uvijek premalo dobrih, a previše skupih čija je kvaliteta osrednja. Isto vrijedi i za restorane. Naši gosti očekuju izvrsnost u svemu i okruženje klupskog tipa.

NACIONAL: Vi i vaša supruga vlasnici ste i kompanije Adria-Azija. Planirate li još investicija?
- Imamo u planu projekt resorta s vilama i marinom u zoni T2 na Šolti, ali zbog zakona o gradnji koji onemogućuje parcelizaciju i etažiranja te time i prodaju vila, taj se projekt pokazao neekonomičnim. Čekamo da se stvari poprave. S hrvatskim partnerom planiramo investirati i u luksuzni hotel u Opatiji, ali čekamo novi zakon o turističkom zemljištu.

NACIONAL: Bili ste i savjetnik tijekom privatizacije nekih hrvatskih tvrtki. Da ste vi kupac, koju biste hrvatsku tvrtku vi kupili?
- Kupio bih Hotelsko-turističko poduzeće Korčula kako bismo pomogli Korčuli da ponovo pokrene taj umirući biznis u energični dio svoje ekonomije.

NACIONAL: Kako izgleda vaš savršeni odmor i trošite li na godišnjem mnogo novca?
- Nisam za skupe odmore. Mi smo sretni što imamo svoje kuće u Bangkoku, Chiang Maiju, Londonu, Zagrebu, Splitu i Orebiću. Uživam provodeći ondje vrijeme s prijateljima i rodbinom te na jedrenju.