MILAN BANDIĆ s predsjednikom Mesićem i Ivicom RačanomSocijaldemokratska partija Hrvatske naručila je veliko istraživanje javnog mnijenja koje je pokazalo kako je Milan Bandić jedini potencijalno opasan protivnik Ivi Josipoviću. Anketu na uzorku od 1300 ispitanika provela je agencija Promocija plus a ona pokazuje kako bi u drugom krugu Josipović osvojio 46 posto, Bandić 31 posto, dok se preostalih 23 posto izjasnilo neodlučnima.

U vrhu SDP-a nisu skrivali zadovoljstvo dobivenim podacima koji potvrđuju vrlo solidnu prednost njihova kandidata za predsjednika Republike. Ivo Josipović ima uvjerljivo vodstvo i u prvom krugu gdje osvaja 25 posto, ispred Andrije Hebranga s 12, Milana Bandića i Nadana Vidoševića koji dobivaju 10,5 posto, dok Vesnu Pusić podupire 9,5 posto birača. U drugom krugu SDP-ov predsjednički kandidat je uvjerljiv protiv Hebranga (57:24), nešto manje Vidoševića (46:28), i jedini koji mu je relativno blizu jest zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. To znači da Ivo Josipović i dalje ima vrlo solidnu prednost pred protukandidatima, no treba uzeti u obzir kako se on već etablirao kao predsjednički kandidat, a Bandić još nije obznanio kandidaturu. Interesantan je i podatak prema kojem je većina ispitanika kao pozitivne i iznimno pozitivne kandidate apostrofirala upravo Josipovića i Bandića.

Istraživanje, koje su članovi vodstva Socijaldemokratske partije dobili sredinom prošlog tjedna, neobično je važno zbog više razloga. Prije svega, činjenica da su u SDP-u u anketu odlučili uvrstiti i Bandića potvrđuje višemjesečna nagađanja o definitivnom razlazu gradonačelnika Zagreba i vodstva najjače oporbene stranke. Bandić se nije želio kandidirati na SDP-ovim predsjedničkim predizborima, na kojima je Ivo Josipović pobijedio Ljubu Jurčića i 12. srpnja postao legitimni kandidat za nasljednika Stipe Mesića. Još od svibanjske pobjede na izborima za gradonačelnika Bandić gotovo posve ignorira svoju stranku, obilazi Hrvatsku i sastaje se s lokalnim vodstvima i gospodarstvenicima, dijeli nova vatrogasna kola i obnavlja crkve, ali posve zaobilazi centralu Socijaldemokratske partije. Formalno gledano, još uvijek nije došlo do razlaza, ali obje strane su na položajima i očekuju taj trenutak. A on će doći ako Milan Bandić obznani predsjedničku kandidaturu - u tom slučaju bit će izbačen iz SDP-a i vjerojatno će osnovati vlastitu stranku koja djelovanje ne bi ograničila isključivo na Grad Zagreb. Ionako u vrhu SDP-a Bandićev mogući ulazak u kampanju grubo komentiraju kao komplot "HDZ-a, sumnjivih financijskih krugova i podzemlja".

Vodstvo socijaldemokrata se ponaša kao da Bandić više nije član stranke i njezina predsjedništva. Zato su odlučili provjeriti što se može dogoditi ako Milan Bandić krene u predsjedničke izbore, i sudeći po reakcijama iz SDP-ova vrha, zadovoljava ih podatak da Ivo Josipović u postocima vodi s 46 prema 31. Ali nezadovoljan ne bi trebao biti ni Milan Bandić, upravo suprotno, istraživanje koje je provela Promocija plus, a naručili negovi politički protivnici, nesumnjivo ide u prilog njegovim predsjedničkim ambicijama. To više jer se Bandić do sada nije eksplicitno izjasnio želi li naslijediti Mesića nego je odgovarao kako bi bio gradonačelnik Hrvatske, a posljednjih je dana aludirao da će se kandidirati ako zaključi da uživa dovoljnu podršku hrvatskih birača. Izgleda da je stvarno ima, u najmanju ruku dovoljnu da se u kampanju ne upusti sa začelja nego kao realan protukandidat Hebrangu, Vidoševiću, a vrlo vjerojatno i Ivi Josipoviću. Ostale kandidate ne spominjemo jer će njihova uloga u idućoj predsjedničkoj kampanji uglavnom biti marginalna. U političkom smislu Milan Bandić nije nikakva nepoznanica i spada među one javne osobe koje javnost ili voli ili ne. Sudeći po uzastopnim pobjedama koje u Zagrebu ostvaruje još od 2000., veliki dio biračkog tijela podržava njegov način rada. To uključuje i brojne afere i optužbe za korupciju koje se godinama vežu uz njegovo ime, ali mu nisu nanijele ozbiljniju štetu. Nacional u ovom broju donosi popis nekih Bandićevih afera koje su u trenutku kada su se događale izgledale kao uvod u negov politički slom, no on je do sada naposljetku uvijek pobjeđivao, iako su ga se pokušavali riješiti i Ivica Račan i Zoran Milanović, a 2001. je bio prisiljen abdicirati s funkcije gradonačelnika. Podatak da je poslije svih afera u kojima je sudjelovao ipak zadržao politički utjecaj - čak i u SDP-u na konvencijama ga podržava otprilike trećina delegata - pokazuje da velikom dijelu hrvatskih birača više imponira način kako devet godina vodi Zagreb, nego što im smetaju optužbe protiv njega. Osim toga, Bandić je dovoljno iskusan političar i zna kome se obraća. U socijalnom smislu biračko tijelo koje ga podržava čine siromašniji socijalni slojevi, a to su pokazali i nedavni lokalni izbori gdje je uvjerljivo pobijedio u rubnim zagrebačkim četvrtima, dok je najslabiji rezultat imao u središnjem dijelu Zagreba, u kojem uglavnom živi obrazovanija i materijalno nezavisna populacija. Njegova dosadašnja karijera pokazuje da za veliki dio stanovništva optužbe za korupciju ili neprimjerene javne istupe nisu pretjerano važne. Objektivno gledano, to i jest jedna od važnijih osobina biračkog tijela u Hrvatskoj, o čemu svjedoči podatak da je Željko Kerum izabran za gradonačelnika Splita, Stipe Gabrić Jambo je godinama najpopularniji političar južne Dalmacije, a u Osijeku i dijelovima Slavonije pobjeđuju stranački suradnici Branimira Glavaša, koji je pobjegao u Hercegovinu nakon što je osuđen za sudjelovanje u ratnom zločinu.ETABLIRANI KANDIDAT SDP-ova anketa pokazala je kako birači Ivu Josipovića doživljavaju kao ozbiljnog kandidata i pozitivno ga percipiraj

Milan Bandić se nikada nije tukao, a kamoli imao ksenofobične ispade, ali političaru njegova profila nesumnjivo odgovara prilično visok prag tolerancije koji ovdašnja javnost ima za političare sklone svakojakim aferama. Uostalom, za razliku od političara koje se isto tako sumnjičilo zbog stjecanja bogatstva, poput Ive Sanadera ili Luke Bebića, Milan Bandić se nikada nije razmetao svojom imovinom, nego je njegovao imidž dužnosnika koji ima senzibilizirane osjećaje za potrebe siromašnijih. Zagreb je vodio s visokim stupnjem socijalne politike, iako, realno, to i nije bilo jako teško u najbogatijem gradu u državi. No proteklih godina svi su u Hrvatskoj nebrojeno puta mogli čuti kako "Bandić svima pomaže". Ne treba zanemariti još jedan važan detalj koji bi mogao odigrati značajnu ulogu na predsjedničkim izborima, a to je uloga Katoličke crkve. Ni jedan političar u Hrvatskoj osim Franje Tuđmana nije postigao takvu javno-religioznu metamorfozu kao Milan Bandić, koji je krajem 80-ih bio lokalni partijski sekretar, a poslije 2000. postao je jedan od glavnih donatora Katoličke crkve u Hrvatskoj i BiH. Dok biskupi i svećenici ne propuštaju priliku upozoriti kako je SDP nasljednik nekadašnjeg Saveza komunista, s Bandićem odlaze na ručkove, mise, procesije i primaju darove za obnovu sakralnih objekata, a on nikada ne zaboravlja podsjetiti kako je iskreni katolički vjernik. Za sada Crkva još nije javno podržala zagrebačkog gradonačelnika, ali u privatnim razgovorima pripadnici klera o njemu se izražavaju biranim riječima.
U slučaju da se kandidira, važnu ulogu može imati i Bandićevo hercegovačko porijeklo. Na posljednjim predsjedničkim izborima 2005., kao i parlamentarnim iz 2007., u dijaspori je glasovalo otprilike 100.000 ljudi, i to uglavnom za HDZ. Sanaderovim odlaskom vladajuća stranka je razjedinjena, a sve pokazuje da Andrija Hebrang ima male izglede za pobjedu. U takvim okolnostima, veliki su izgleda da Bandić pokupi ogromnu većinu glasova Hrvata iz BiH, kojima imponira mogućnost da "njihov" čovjek postane predsjednik Republike Hrvatske. S obzirom na dosadašnja iskustva izbora u Hercegovini koja je Bandićev zavičaj, a gdje gotovo svi birači glasuju za istog kandidata, njihovih stotinjak tisuća glasova može biti važan argument u korist Milana Bandića.

Razumljivo je da postoji i druga strana priče i da bi predsjednička kandidatura za Bandića značila i vrlo rizičan potez. Prije svega, ponovo bi se apostrofirale sve njegove afere, a politički suparnici će ga pokušati kompromitirati i prikazati kao političara sklonog kriminalu. Njegov poraz odgovara i SDP-u i HDZ-u jer u vodećim strankama nikako ne žele stvaranje nove konkurencije koja bi mogla oslabiti njihov položaj. To znači da bi u slučaju da ne postane predsjednik, Milan Bandić jako teško sačuvao i funkciju gradonačelnika Zagreba, koja je temelj njegove političke moći i utjecaja. Ako bi ipak odustao od kandidature, vjerojatno bi mogao postići kompromis s Milanovićem i nastaviti voditi glavni grad.
Važan podatak je i to što je Bandić iznimno mrzak strankama lijevog centra koje imaju svoje kandidate, a to su HNS i IDS. U slučaju njegova izlaska na izbore, velika je mogućnost odustanka Vesne Pusić i Damira Kajina, koji bi već u prvom krugu podržali SDP-ova kandidata Ivu Josipovića, a to znači i desetak posto novih glasova. Josipović se prilično pribojava Bandićeve kandidature, ali računa da bi, ostvari li veću prednost još u prvom krugu, kasnije pobijedio bez većih teškoća. Bandićev dodatni problem je i sve veća distanca koju prema njemu pokazuje predsjednik Stipe Mesić.
Proteklih godina njih dvojica su bili u poprilično dobrim odnosima i Mesić je nekoliko puta dao naslutiti da ne bi imao ništa protiv da ga naslijedi zagrebački gradonačelnik. To se promijenilo i Mesić je sada vrlo rezerviran prema Bandiću, a predsjednikovi suradnici za Nacional izjavljuju: "Nikako se ne može kazati da Mesić podržava Bandića." Održi li Stipe Mesić obećanje kako će u drugom krugu javno podržati jednog od kandidata, njegovo opredjeljivanje za Josipovića ili Vidoševića Bandiću sigurno ne bi koristilo. Utoliko je ulazak u predsjedničku kampanju do sada najveći politički rizik za Milana Bandića, ali i golem izazov. Sasvim je sigurno da bi njegova kandidatura otvorila prostor svim protivnicima, međutim, podatak da je već danas glavni i jedini ozbiljan protukandidat Ive Josipovića možda će ubrzati njegovu kandidaturu.