Metalica im se sviđaGlazbu vole svi. Netko jazz, netko metal, netko svašta pomalo, ali činjenica je da ljudi jednostavno ne mogu bez glazbe. Nama po genotipu najsličnija bića, majmuni, također vole glazbu. No, ona ljudska ne dira ih previše. Radije biraju svoj ritam.

Istraživanja su pokazala da tamarini (vrsta majmuna) više vole tišinu nego Mozarta i emocionalno ne reagiraju na ljudsku glazbu kao što mi reagiramo. Ali kada su se udružili psiholog Charles Snowdon i glazbenik David Teie i napravili glazbu baziranu na ritmu, tonu i tempu sličnima glasanju tamarina, ustanovili su da takva glazba itekako utječe na njihovo raspoloženje i ponašanje.

''Razne vrste različito reagiraju na različite stvari pa tako vole i različitu glazbu'' rekao je Snowdon i dodao: ''Ako pustimo majmunima ljudsku glazbu ne možemo očekivati da će se to njima sviđati, baš kao što i mi ne možemo uživati u njihovoj. Zapravo, ona je našem uhu prilično neugodna. "

Svaka 'stvar' traje trideset sekundi, odsvirana je čelom uz Teiev glas. Bazirane su na snimkama glasanja tamarina. Prva je snimljena prema zvuku uznemirenog tamarina a druga je laganija, bazirana na glasanju opuštene životinje. ''Ovim kompozicijama smo htjeli uvidjeti možemo li prenijeti emocije u glazbu i zatim potaknuti određena emocionalna stanja kod drugih vrsta'', kazao je Snowdon.

Tijekom istraživanja su tamarinima koji nikad nisu čuli glazbu pustili svaku kompoziciju, kao i nekoliko ljudskih pjesama. Nezavisni promatrač snimao je majmune i njihovo ponašanje pet minuta prije i nakon puštanja glazbe. Majmuni nisu uopće reagirali na Nine-Inch Nails, Tool ili Samuela Barbera. Jako je neobično bilo to što su postali mirniji dok su slušali ''Of Wolf and Man'' od Metallice.

Majmunska glazba je pak imala predvidiv utjecaj na ponašanje tamarina. Nakon slušanja snimke na kojoj se oponaša zastrašeni majmun, životinjice su postale prilično uznemirene. Nakon slušanja smirujuće kompozicije, postali su opušteni i društveni.

Znanstvenik Josh McDermott sa Sveučilišta New York koji proučava primate rekao je da je ovo istraživanje korisno zbog toga što ljudi često puštaju glazbu svojim životinjama u nadi da će im biti zanimljiva i utjecati na njihovo raspoloženje. Ova studija će pokazati da životinje radije biraju tišinu nego ljudsku glazbu. ''Ako je glazba posebno kreirana prema zvukovima na koje su životinje navikle, tada ona može imati pozitivan učinak'', kazao je McDermott.

David Teie, čelist u Nacionalnom Simfonijskom Orkestru, došao je na ideju kreiranja glazbe za majmune zato što je htio testirati svoju teoriju da određeni elementi glazbe mogu manipulirati emocijama. No, većina ljudi dugo sluša glazbu i imaju koliko toliko definirano što im se sviđa a što ne, pa je svoju ideju odlučio testirati na drugoj vrsti.

Teie je kontaktirao Snowdona kako bi došao do snimki glasanja majmuna i ubrzo je zaključio kako su neke komponente komuniciranja majmuna slične uzorcima ljudskog glasa u pjevanju. ''Poslao sam mu snimke,'' kaže Snowdon, ''a on je bez ikakvog objašnjenja slušao i prepoznavao kontekst zvukova.'' Stvarajući glazbu za majmune koristio je iste uzorke koje koristi i pri skladanju ljudske glazbe i napisao je svaku pjesmu tako da je i drugi čelisti mogu svirati.

Zatim je duo htio provjeriti da li ostale životinje reagiraju na njima specifičnu glazbu. ''Ono što smo htjeli reći ovim istraživanjem je to da smo bez razmišljanja puštali glazbu životinjama smatrajući da se podrazumijeva da će one na nju reagirati kao mi. '', rekao je Snowdon.

Teie surađuje sa zološkim vrtom na projektu skladanja skladbi za životinje u zatočeništvu i osnovao je tvrtku koja proizvodi melodije specijalno za rod mačaka. Pseći house i zečji punk očekujte uskoro.