MAŠTOVITI AKVAREL JOSIPA SEISSELA luckastog naziva '3c i tričarije br. 3 (dvo-riti dvo-riti)Samo u 2008. godini Muzej suvremene umjetnosti otkupio je 166 radova, među njima i djela Vladimira Becića, Zlatana Vrkljana, Jana Fabrea i Dušana Džamonje, a od mlađih i radikalnijih umjetnika instalacije i videoradove Kristine Leko, Andreje Kulunčić, Ane Horvat i Lale Raščić, u kojima te nove mlade likovne zvijezde govore o mafijaškoj stvarnosti, hrvatskom iseljeništvu u Americi, fenomenu make-overa i ostalim društvenim problemima. Uz to, muzej je dobio čak 199 donacija, među kojima je najbrojnija donacija Antuna Motike, čak 1137 crteža te 21 bilježnica s ilustracijama. Tu su i donacije Marijana Talana, Jagode Kaloper, Borisa Bućana, Dubravke Dube Sambolec i Nicol Leblanc, udovice belgijskog konstruktivističkog umjetnika Waltera Leblanca, a zadnjih dana gotovo se svakodnevno javljaju razni donatori nudeći na dar razne radove. Tihomir Milovac, zamjenik ravnateljice Muzeja suvremene umjetnosti i koautor prvog stalnog postava novog muzeja "Zbirke u pokretu", koji je osmislio zajedno s kustosicom Nadom Beroš, kaže kako prihvaćaju samo one donacije koje zadovoljavaju njihove i međunarodne stroge kriterije, a nije im presudno "da kupuju zvučna i tržišno jaka imena pa stoga i ne mašu grafikama Picassa i Arpa, koje imaju u fundusu".

"Nova zgrada i novo vrijeme traže novi pristup i reinterpretaciju postojećega", objasnio je Milovac. "Zato smo i odustali od tzv. stalnog postava i odlučili se za 'Zbirke u pokretu', a naglasak smo stavili na bitna svojstva našeg vremena pa tako i suvremene umjetnosti - kretanje, nestalnost i ne izvjesnost. Okrenuli smo se publici, što znači da gledateljima želimo pokazivati i prenositi određene umjetničke ideje, koje su vidljive u radovima prikupljanim u muzeju od osnutka 1954. godine. Nas ne ne zanima udžbenički, znanstvenički pristup i ne želimo gledatelje podučavati povijest umjetnosti. Želimo im pokazati kako se svijet može sagledati iz umjetničke perspektive - one koja nije dnevnopolitička." Okrenutost publici vidjet će se već na vanjskoj zapadnoj fasadi: tu će biti montiran ogroman ekran od 400 četvornih metara, na kojem će se projicirati sve što se događa u muzeju ili novi umjetnički projekti. Uz to, na vrhu zgrade montirat će se Martinisov rad "Umjetnik pri radu", a ispred zgrade upravo se završava skulptura proslavljenog poljskog umjetnika i miljenika Venecijanskog biennala Miroslawa Balke "Oči pročišćenja".
Riječ je o ogromnom crnom, kamenom monolitu, koji će "lebdjeti" nad vodom, a niz njega će se slijevati slap. Kao što naziv skulpture kaže, pružit će posjetiteljima "skriveno mjesto gdje će se moći pročistiti od vanjskog svijeta prije negoli uđu u posvećeni prostor umjetnosti". Uz to, posjetitelje će dočekati i dva golema tobogana, rad čuvenog njemačkog umjetnika Carstena Höllera, niz koje će se posjetitelji moći spustiti. Svi zainteresirani i dovoljno hrabri dobit će punjene vreće i moći će se upustiti u avanturu niz vijaguvu i prilično strmu cijev. Milovac je objasnio kako u fundusu muzeja ima oko 9000 radova, a ako se njima pribroji i nova akvizicija, Kožarićev atelje s više od 6000 radova, koji je stajao oko 340 tisuća eura, zatim Atelje Tošo Dabac s više od 40 tisuća jedinica, zatim zbirke Vjenceslava i Nade Richter te Benka Horvata, taj broj premašuje 55 tisuća komada. "Bit će izloženo oko 500 radova, koji će biti posloženi tematski u pet zasebnih cjelina, a ne povijesnim, kronološkim redom", objasnio je Milovac. "To su cjeline Projekt i sudbina, Umjetnost kao život, Umjetnost o umjetnosti, Riječi i slike te Velika enigma svijeta, koje oslikavaju najočitije fenomene 21. stoljeća, a njih će reprezentirati najbolji radovi iz naših zbirki, od amblematskih radova prijelomnih hrvatskih umjetnika Marina Tartaglie, Josipa Seissela, Ivane Tomljenović Meller i Ljubomira Micića, koji su nagovijestili kasnije promjene i nove trendove preko novotendencionaša pa do najnovijih umjetnika, čije smo radove nedavno otkupili."SNJEŽANA PINTARIĆ (u sredini), ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti, te Nada Beroš i Tihomir Milovac, autori prvog postava, sa spakiranim radovima prije selidbe

O točnom datumu otvorenja muzeja nitko ne želi davati nikakve prognoze, iako su u tijeku završni radovi, a ne žele otkriti ni koja će izložba, uz stalni postav, otvoriti dugoočekivanu instituciju. No kako neslužbeno doznajemo, već se dogovaraju sljedeće izložbe: retrospektive Miroslava Šuteja, Aleksandra Srneca i Mladena Stilinovića, zatim izložba dijela kolekcije poduzetnice Nede Young, te izložba Ede Murtića na kojoj bi se trebala najaviti golema donacija obitelji Murtić gradu Zagrebu, koja iznosi više od tisuću radova. I dalje se spominje izložba Gilbert & Georga, te Bauhausa. "U svakom slučaju, otvorenje će biti zvučno", kažu.

U muzeju kažu da ne kupuju radove na sajmovima umjetnina ili po privatnim galerijama, nego prvenstveno otkupljuju radove umjetnika, koji su u muzeju imali izložbu, kao što se dogodilo u slučaju suvremenog kineskog umjetnika Chen Zhena i jedne od najradikalnijih poljskih umjetnica Katarzyne Kozyre. Milovac objašnjava da sajmove obilaze kako bi se informirali o tome što se trenutačno nudi na tržištu, a na galeriste se oslanjaju jedino kad žele popuniti ili poboljšati svoje zbirke, primjerice, kolekciju Novih tendencija, pa kupuju starije radove nekih umjetnika - pokojnih ili onih koji u svojim ateljeima više nemaju tražene radove. "Mi ne možemo izići na svjetsko tržište i kupiti rad slavnog Matthewa Barneyja za 150 tisuća eura, jer nemamo toliko novca", kaže Milovac. "Mi koristimo opcije koje su nam dostupne. Tu se ubraja i autentična umjetnost Istočne Europe, koja se razvila nakon pada Berlinskog zida. Zato smo uspostavili osobne kontakte s mnogim umjetnicima iz tih zemalja i to je put kojim se najčešće služimo pri kupnji radova".

ATELJE IVANA KOŽARIĆA sastoji se od više od 6000 radova i bit će izložen u cijelostiTako je muzej prije nekoliko godina otkupio videorad Katarzyne Kozyre "Muška kupelj" za 28 tisuća dolara, a ako se tomu pribroje PDV, carina i porez, cijena se penje na 41 tisuću dolara, što je u to vrijeme iznosilo gotovo cijelu godišnju dotaciju muzeja. No i to je bilo "ispod cijene", kažu, jer su radovi te zvijezde Venecijanskog biennala već tada postizali više cijene, a danas se penju i do sto tisuća dolara. Katarzyna Kozyra nametnula se svjetskoj sceni, kaže Milovac, jer u svojoj umjetnosti reprezentira sve probleme života i društva iza nekadašnje željezne zavjese, a uz to se bavi ženskim pitanjem u katoličkoj Poljskoj. Svaki njezin rad izaziva žestoke rasprave, a to se dogodilo i s provokativnim videom "Muška kupelj", koji je snimila u budimpeštanskim toplicama 1999. U tom radu ona se prerušila u muškarca - stavila je umjetne brkove, bradu i genitalije, grudi je prekrila ručnikom i otišla u tursku kupelj gdje je ženama zabranjen pristup. U torbi je imala skrivenu kameru i potajno je snimala gola muška tijela da vidi kako se ponašaju kad ih žene ne gledaju. "Ona je namjerno narušila muški svijet, koji je još uvijek dominantan u Poljskoj, Mađarskoj ili Hrvatskoj, kako bi razotkrila društvenu hipokriziju", zaključio je Milovac. U slučaju kineskog umjetnika Chen Zhena muzej se pojavio u ulozi svojevrsnog producenta. Naime, taj šangajski umjetnik, po struci graver u bjelokosti, proveo je u Zagrebu 12 dana kako bi upoznao grad, ljude, povijest i situaciju, i tada je naveo popis predmeta potrebnih za instalacije koje je radio za zagrebačku izložbu "Šest vrela". To su bile razne odbačene stvari, od dječjeg i bolničkog krevetića preko starog čamca do svijeća, igračaka i zvona. Kad je izložba završila, MSU je htio otkupiti sve radove, no odustalo se zbog previsoke cijene i otkupljene su instalacije "Krevet I" i "Krevet II" za deset tisuća eura, što je tada bilo tri puta manje od tržišne cijene. Nakon njegove prerane smrti od leukemije u Parizu, cijene njegovih radova naglo su skočile i danas se kreću od 100 do čak 200 tisuća eura. "I dalje ćemo inzistirati na otkupljivanju radova nastalih u našem muzeju za određenu izložbu", objasnio je Milovac.U Muzeju suvremene umjetnosti Igora Franića u toku su završni radovi, a još se čekaju specijalne obloge za stubišta, koje trebaju stići iz Njemačke. Prostire se na gotovo 15 tisuća četvornih metara, ima predivnu polivalentnu dvoranu i svi u muzeju jedva čekaju da postave prvu izložbu

"Tu praksu naslijedili smo od naših prethodnika iz razdoblja Novih tendencija, kad su umjetnici iz cijele Europe stvarali radove tu, u muzeju, a zahvaljujući tomu Zagreb je postao jedan od važnih likovnih središta Europe. Chen Zhen je jedan od primjera kako muzej i danas prepoznaje specifičnosti na svjetskoj umjetničkoj sceni. Naime, Zhen nije bio umjetnik zapadnog profila, nije funkcionirao po zakonima tržišta, bio je izvan svih struja, kontra mainstreamu, a razvio je vlastitu mitologiju u kojoj je spajao tradiciju i sadašnjost. U politici kuće odlično je sjeo jer se uklopio u tzv. autsajdersku umjetnost." U politici otkupa važno mjesto zauzimaju i radovi najmlađih hrvatskih umjetnika, čije se cijene zasad kreću od 7 od 12 tisuća eura, no očekuje se rast njihovih cijena. U tu kategoriju ubraja se kompleksni rad "Distributivna pravda" Andreje Kulunčić, koja je u samom vrhu svjetske suvremene umjetnosti, kaže Milovac, dok je u Hrvatskoj relativno nepoznata. "Ona ne radi ni kao slikarica, ni kao kiparica, nego na rubu znanosti, umjetnosti, te društvenog i političkog aktivizma, pokušavajući odgovoriti na pitanje kako ona kao umjetnica može pridonijeti korekciji stvarnosti", objasnio je dodavši da ona radi nešto posve novo što donedavno nije postojalo u umjetnosti. Njezin se rad trenutačno nalazi on-line, no ima i fizičku dimenziju, koja će biti izložena u muzeju. Riječ je o prostornom ambijentu u kojem se posjetitelj može kompjutorski povezati s dijelom on-line projekta, a zatim u sklopu razgovora i diskusija, koje ona organizira sa sociolozima, filozofima i drugim stručnjacima, raspravljati o "distributivnoj pravdi". Rezultat rasprava uvijek se distribuira na web stranicu i svima je dostupan.
I Kristina Leko ubraja se u umjetnice s visokim rejtingom u svijetu, a u postavu će biti zastupljena djelom iz ciklusa "Amerika", koji je nastao dok je godinu dana radila u newyorškom Centru za suvremenu umjetnost P.S. 1 u Queensu, gdje je istraživala manje poznatu žensku stranu iseljeništva. Na izložbi "Amerika" na Zagrebačkom velesajmu pokazala je život pet iseljenica u Ameriku, a za to je iskoristila dokumente, osobne predmete, knjige, memorabilije, fotografije i videosnimke, stvarajući svojevrsni arhiv sjećanja. Umjetnica je takav pristup nazvala "proširenim dokumentarnim kinom". Posebno je uzbudljivo svjedočanstvo Nori Boni-Zorovic, koja je kao mlada žena s obitelji i 6-godišnjim sinom 1954. ilegalno preplovila Atlantik u 16-metarskom ribarskom brodu i napisala knjigu "Moja odiseja Atlantikom".

'UMJETNIK PRI RADU' Dalibora Martinisa bit će na krovu muzejaPoznato je da Muzej organizira u suradnji s TH-T-om natječaj za mlade umjetnike, a prva tri nagrađena rada ulaze u kolekciju, što je još jedan od načina popunjavanja kolekcije. Prošle godine je pobijedila mlada umjetnica Ana Horvat s radom "Prije i poslije", koji na ironijski i kritičan način govori o make-overu, jednoj od najaktualnijih tema današnjice. Sastoji se od instalacije, fotografija lutaka prije i poslije zahvata i videorada, kojim bilježi plastične operacije nosa i grudi, te liposukciju bedara. Umjetnicu su nadahnule televizijske emisije o ljudima koji su se dali snimati dok su se podvrgavali plastičnim operacijama. Za nju su to bile nehumane situacije, a neprirodna joj je i svjetska zaluđenost izgledom. U međunarodnom žiriju natječaja bila je i Alana Heiss, direktorica Centru za suvremenu umjetnost P.S. 1 u New Yorku, koja ju je pozvala u New York da izlaže na skupnoj izložbi. "To je potvrdilo da njezin rad zadovoljava međunarodne kriterije", rekao je Milovac.
Na zahtjev da komentira neke glasine kako je zbirka suvremene umjetnosti Filip Trade jača od muzejske, Milovac je odgovorio kako samo zlonamjerni ljudi žele uspoređivati te dvije različite kolekcije. "MSU je instituicija s drukčijom misijom, a zbirka Filip Trade je odigrala značajnu uloga u devedesetima, kad je vlasnik otkupom radova uspio održati niz umjetnika na životu. Znam da imamo rupe u svojoj kolekciji, primjerice, nismo još uspjeli kupiti radove Kristijana Kožula, Davida Maljkovića, Lovre Artukovića i Slavena Tolja, ali s njima upravo pregovaramo i nadam se da ćemo do otvaranja muzeja imati i njihova djela."