Premijerka Jadranka Kosor sa slovenskim kolegom Pahorom u GdanjskuNacional je iz izvora Europske unije u Bruxellesu napokon doznao pojedinosti o najstrože čuvanoj tajni - dogovoru između Hrvatske i Slovenije kojim treba okončati višegodišnji spor zbog granice. Riječ je o planu koji se sastoji od triju točaka:
Prvo, Hrvatska povlači sporne dokumente za koje Slovenija smatra da u pregovorima Zagreba i Bruxellesa prejudiciraju slovensko-hrvatsku granicu. Drugo, granični spor riješit će peteročlano vijeće stručnjaka međunarodnog prava, a trenutačno se pregovara o sastavu te ekipe pravnih stručnjaka. Treće, Slovenija odustaje od blokade hrvatskih pregovora čim se oko prve dvije točke postigne konačni dogovor.

Nacional je to saznanje provjerio kod slovenskog, ali i hrvatskog ministarstva vanjskih poslova. Iako dvije vlade prema međusobnom dogovoru u najstrožoj tajnosti drže sve što se tiče pregovora, ovi su izvori potvrdili da je to bit međudržavnog dogovora koji će otvoriti Hrvatskoj ulaz u Europsku uniju. U prvom redu, Hrvatska će povući sporne odredbe zbog kojih Slovenija blokira 14 pregovaračkih poglavlja, od kojih je devet spremno za otvaranje, a pet se može zatvoriti. I pravno i logički, ovaj slovenski zahtjev nije korektan, ali vlada premijera Boruta Pahora nije spremna odstupiti. Pod izlikom da hrvatski dokumenti prejudiciraju granicu, Pahorova vlada blokirala je pregovore još u prosincu, za vrijeme francuskog predsjedanja EU. Francuzi su pokušali pronaći kompromis, ali nisu uspjeli, kao ni Česi, a zasad ni Šveđani. Makar se radi o irelevantnim zakonskim člancima koji spominju neke male granične prijelaze, Slovenija nije htjela popustiti i hrvatska strana je pristala na kompromis. Iz hrvatskog kuta, važnije je nastaviti pregovore i postati članica Europske unije, a tih nekoliko zaselaka i graničnih prijelaza ionako će u budućnosti biti potpuno nevažni. Drugi aspekt plana koji pripremaju vodeći državni dužnosnici Hrvatske i Slovenije odnosi se na ad hoc arbitražu. Gotovo svi hrvatski političari već godinama inzistiraju da granični spor rješava neki od međunarodnih sudova u Haagu ili Hamburgu, čemu su se u Sloveniji protivili i predlagali medijaciju, koja bi uz pravne argumente uključivala i političke, povijesne i kulturne aspekte.

Stvar je jasna - iz pravnog gledišta, Slovenija nikako ne bi mogla ostvariti svoje zahtjeve vezane za Piranski zaljev, i zato su inzistirali na medijaciji ili ad hoc arbitraži. Sadašnja je situacija takva da je hrvatska strana spremna odustati od tvrdog stava prema kojem spor treba rješavati isključivo u Haagu ili Hamburgu i blizu je prihvaćanja ideje o peteročlanom sudskom vijeću, koje bi sačinjavali renomirani međunarodnopravni suci. Nasuprot tomu, Slovenci žele da suce imenuje Europska komisija, i pritom smatraju da oni ne trebaju biti eksperti koji su se već bavili graničnim sporovima između susjednih zemalja. U svakom slučaju, jednog bi člana trebala predložiti Hrvatska, jednog Slovenija, a trojicu međunarodne institucije.SUSRET NA BLEDU Gordan Jandroković s Borutom Pahorom i Samuelom Žbogarom

Veliki napredak postignut je i u vezi s trećim dijelom toga plana, jer su obje države spremne djelomice odustati od dosadašnjeg rješavanja konflikta u Piranskom zaljevu - Hrvatska od ustrajavanja isključivo na međunarodnom pravu, a Slovenija od načela pravičnosti. Dosad su se i Zagreb i Ljubljana pozivali na članak 15. Konvencije o pravu mora iz 1982., s tim da je svaka država forsirala onaj dio pravnih odredaba koji joj je išao u prilog. Za Hrvatsku je to uvod u kojem piše da ni jedna država nije ovlaštena proširiti svoju jursdikciju preko crte koja ide polovicom zaljeva, dok je Slovenija zagovarala drugu polovicu članka u kojoj se navodi kako se ta odredba ne primjenjuje u slučajevima kad se razgraničenje treba provesti na drukčiji način zbog historijskih ili drugih razloga. Na temelju dosadašnjih pregovora predstavnika dviju vlada čini se da postoji mogućnost za kompromis u u tom pitanju, a u tijeku su i intenzivni kontakti premijera Hrvatske i Slovenije. Visoki diplomatski izvor Ministarstva vanjskih poslova RH potvrdio je za Nacional da se pregovara o eventualnom novom sastanku Jadranke Kosor i Boruta Pahora, koji bi se trebao održati još ovog mjeseca. Uspiju li predsjednici vlada i njihovi suradnici u iduća dva ili tri tjedna riješiti i onih pet posto neriješenih pitanja o kojima je nedavno govorila Jadranka Kosor, sastanak će se održati, i to bi trebao biti važan korak prema deblokadi. U tom slučaju, posljednja faza bit će Pristupna koferencija 16. listopada i u optimističnom scenariju toga bi se dana moglo otvoriti, odnosno zatvoriti čak devet pregovaračkih poglavlja. No zasad sve ovisi o uspjehu plana koji se sastoji od triju glavnih točaka.

DIPLOMATSKA AKTIVNOST Hrvatski šef diplomacije sa švedskim kolegom Carlom Bildtom prošlog tjedna u StockholmuJoš početkom lipnja vlada Ive Sanadera razmišljala je o promjeni dotadašnje strategije, odnosno prihvaćanju dobrog dijela slovenskih zahtjeva. Sanader je na susretu s čelnicima europskih pučkih stranaka u Bruxellesu iznio dva nova prijedloga za deblokiranje hrvatskih pristupnih pregovora. Prvi je prijedlog glasio da vlade i parlamenti Hrvatske i Slovenije donesu zajedničku izjavu da nijedna odluka, ni jedan dokument ne prejudicira granicu. Druga varijanta uključivala je plan da se od pravnih službi Europske komisije i Vijeća EU zatraži zajedničko mišljenje o tome je li uopće pravno moguće da Hrvatska ili bilo koja druga zemlja u pregovorima može prejudicirati granicu. Ako bi to te dvije pravne službe potvrdile, Hrvatska bi bila spremna povući te dokumente.

Kao svojevrsni kompromis, Sanader je naglasio da prihvaćanje jednog od tih prijedloga mora podrazumijevati trenutačnu deblokadu pregovora. Slovenci nisu reagirali na te prijedloge, a ubrzo je došlo i do promjene na vrhu hrvatske vlade. U svakom slučaju, Sanaderovim odlaskom pregovori su dobili novi zamah. Upravo to je istaknuo i Samuel Žbogar, a signifikantno je bilo ponašanje Gordana Jandrokovića, koji je prešutio tu opasku slovenskog šefa diplomacije. Jandrokovićev bliski suradnik tvrdi da to nije nimalo slučajno i da hrvatski ministar vanjskih poslova, figurativno govoreći, "lakše diše" otkako je Sanader abdicirao, a Bianca Matković napustila Ministarstvo.
Ne smije se apstrahirati ni uloga Jadranke Kosor, koja također ima prilične zasluge za poboljšanje odnosa sa Slovenijom. Kad je stupila na premijerski položaj, kao problem spočitavao joj se nedostatak iskustva u vanjskoj politici, međutim, već prilikom srpanjskog susreta s Pahorom moglo se naslutiti da stvari kreću s mrtve točke, a u međuvremenu je njezinu vanjsku politiku na nekoliko tajnih sastanaka podržalo i vodstvo HDZ-a. Barem djelom zasluge pripadaju i premijerki Kosor, makar su veliku ulogu u omekšavanju slovenske politike odgrali Europska unija i Sjedinjene Američke Države. Slovenija već mjesecima nema podršku unutar EU.

Ovdje se ne radi samo o iritaciji politikom Ljubljane, koja ustrajava na blokadi zbog nekoliko kilometara granice uz koju u svakodevnom životu nema gotovo nikakvih problema, nego i stavljanju tog problema u regionalni kontekst. Jugoistočna Europa daleko je od stabilnosti i postoji latentna opasnost od pogoršanja situacije u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Hrvatska je postala svojevrsni test za ostale države u regiji i pokazatelj da se prihvaćanjem europskih standarda i demokratskih vrijednosti može postati dio EU. Slovenska blokada onemogućava europsku politiku i zato su sve snažniji diplomatski pritisci na vladu Boruta Pahora. Posljednjih mjeseci uključio se i SAD, koji također želi stabilan Balkan. Amerikanci su djelotvorno reagirali kad su Sloveniju primorali da prestane opstruirati ulazak Hrvatske u NATO, a sada diplomatskim kanalima lobiraju i za nastavak pregovora između Zagreba i Bruxellesa. Kad je početkom ljeta službeno posjetio Washington, Samuel Žbogar je čuo eksplicitno stajalište Amerike koja se protivila blokadi. Osim toga, Slovenija u posljednje vrijeme ima velike probleme i s Italijom i Austrijom, koje su, za razliku od Hrvatske, utjecajne članice Europske unije. Spor s vladom u Beču nastao je zbog slovenske tvrdnje da je Ljubljana nasljednica Austrijskog državnog ugovora iz 1955., na temelju kojeg je nastala druga austrijska republika. Svađa oko ADP-a poprimila je takve razmjere da su prilikom nedavnog sastanka ministara vanjskih poslova Samuela Žbogara i Michaela Spindeleggera obojica izjavili da se "slažu jedino oko otoga da se ne slažu". Slovenija je nedavno otvorila i diplomatski sukob s Italijom zbog energetskih postrojenja koja se grade u okolici Trsta. Pahorova vlada tvrdi da Italija tim projektom ugrožava ekološku ravnotežu u Tršćanskom zaljevu, a slovenske primjedbe u Rimu su tako loše primljene da je Silvio Berlusconi otkazao najavljeni službeni posjet Ljubljani. Kad se tim slučajevima doda dugogodišnji spor s Hrvatskom, to znači da se od svih susjednih država Slovenci još nisu posvađali samo s Mađarskom.MINISTRI U STOCKHOLMU Francuski šef diplomacije Bernard Couchner i švedski Carl Bildt sa suprugama Christine Ockrent i Annom Marijom Corazzom Bildt
Prema pisanju švedskih medija, na nedavnom sastanku ministara vanjskih poslova EU i premijer Fredrik Reinfeldt optužio je Sloveniju da je "proširenje EU uzela za taoca vlastitih sukoba".

Slično je krajem 2008. reagirao i Nicolas Sarkozy, a ni u drugim europskim državama više ne postoji razumijevanje za slovensku blokadu. Martti Ahtisaari, nobelovac koji je neko vrijeme bio kandidat za posrednika u slovensko-hrvatskom sporu, također je izrazio žaljenje zbog politike koju vodi Slovenija. Zbog svih tih razloga postoje veliki izgledi za uspjeh najnovijeg hrvatsko-slovenskog plana o rješavanju spornih graničnih pitanja. Nesumnjivo se radi o kompromisu u kojem i Ljubljana i Zagreb djelomice odstupaju od maksimalističkih stajališta, ali tako da nitko ne ispadne gubitnik. To znači da će Slovenci ostvariti velika prava u Piranskom zaljevu, a Hrvatska se neće odreći državnog teritorija i nastaviti će put u Europsku uniju. Priča još nije završena, ali čini se da su poprilične šanse za pozitivno rješenje.