VLADIMIR PUTIN, ruski premijer, navodno je u tajnosti primio Netanyahua; poslije je upozorio Izrael da ne pomišlja na bombardiranje IranaU izraelskom tisku posljednjih se dana mnogo nagađa o tajnovitom nestan ku premijera Benjamnina Netanya hua u ponedjeljak 7. rujna . Ujutro je otišao iz svog ureda i nije ga bilo cijeloga dana. U javnosti pojavio tek u utorak. Oni koji su s njim imali dogovorene sastanke tog ponedjeljka potvrdili su izraelskim medijima da su otkazivani u zadnji čas. U jednom palestinskom listu objavljena je informacija da je Netanyahu u ponedje ljak iznenada otišao u tajni posjet Siriji.

Na upite novinara gdje je Netanyahu bio tog ponedjeljka njegov je ured odgovo rio da je bio u posjetu vojnoj sigurno snoj instalaciji “unutar Izraela”. No u srijedu, 9. rujna, jedan od vodećih izraelskih dnevnih listova Yedioth Ahronoth objavio je senzacionalnu vijest da je Neta nyahu toga dana bio - u tajnom posjetu Moskvi. Netanyahu onamo nije letio službenim avionom, nego je za taj let potajno iznajmljen privatni avion izrael skog bogataša Yossija Maimana kako bi se lakše čuvala tajnost. Navodno je put u Moskvu trajao samo 12 sati.

U Moskvi se Netanyahu sastao s ruskim premijerom Vladimirom Putinom kako bi - tvrde izraelske novi ne - razgovarao o osjetljivim vojnim i sigurnosnim temama, pa i o međunarodnoj trgovini oružjem. Među spekulacijama izraelske štampe pojavila se i tvrdnja da je nagli premijerov odlazak u Moskvu bio potaknut navodnim nestankom i nalaskom ruskog broda “Arctic Sea” u Atlantiku ovog ljetai. U nekim izraelskim krugovima nakon tog otkri ća dnevnog lista tvrdilo se da je Netanyahu otišao u Moskvu da Putina suoči s važnim špijunskim spoznajama izraelske tajne službe Mossad o tom čudnom događaju, neugodnimaa za rusku stranu, jer je otkrivena tajna ruska prodaja oružja Iranu. Slučaj broda “Arctic Sea” vrlo je zanimljiv. Taj ne osobito veliki teretni brod od 7000 tona nosivosti za prijevoz različitog tereta sagrađen je u Turskoj 1991. za jednu sovjetsku kompaniju, a šest puta je mijenjao ime i zemlju gdje je bio registriran. Od 2005. se zove “Arctic Sea”, registriran je na Malti, a u vlasništvu je finske tvrtke čiji je pak glavni osni vač i vlasnik jedan ruski bogataš. Taj je brod s posadom od 15 ruskih mornara isplovio 22. srpnja iz finske baltičke luke Jacobstad navodno u alžirsku luku Bejaia s rezanom drvenom građom vrijednom 1,5 milijuna dolara.

No dva dana kasnije, dok se brod nalazio između otoka Ölanda i Gotlanda u švedskim teritorijalnim vodama u Baltiku, navodno je brod na pučini zaustavilo osam do deset naoružanih i maskiranih muškaraca te su ga oteli, predstavljajući se kao švedski policajci, do broda došavši gumenim čamcima s policijskim oznakama. Oni su svladali posadu, pregledali brod i teret, a kapetan broda je radiom obavijestio vlasnika da su napustili brod koji je potom naoko normalno nastavio plovidbu. Kapetan je prijavio incident, švedske vlasti su obznanile da švedska policija nije bila umiješana u taj slučaj. Stoga se počelo govoriti i pisati o gusarstvu, o prvom slučaju gusarstva u europskim vodama u posljednjih sto godina. Brod je izišao iz Baltika u Sjeverno more te 28. srpnja ušao u kanal La Manche. Tada je s njim - tvrdio je njegov vlasnik - prekinut svaki kontakt pa se nije znalo je li opet otet ili se dogodilo nešto drugo. Počela je potraga, a nestanku broda ipak se nije pridavala velika pozornost sve dok nekoliko dana kasnije ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev nije naredio brodovima i podmornicama Crnomorske flote, koji su operirali u Atlantiku, da potraže brod. Navodno su se u potragu uključili i brodovi američke ratne mornarice. Napokon je on navodno otkriven 17. kolovoza nedaleko od Zelenortskih otoka usred Atlantika, 2500 milja daleko od rute kojom je trebao ploviti prema Alžiru.NESTALI BROD Zbog slučaja 'Arctic Sea' mislilo se da su se i uz europske obale pojavili gusari

Što se sljedećih dana događalo, nije detaljno objašnjeno, a pojavile su se razne proturječne informacije. Zna se da su se na brod iskrcali ruski komandosi. Tada su - potvrđeno je s ruske strane - na brodu otkrivena i osmorica navodnih baltičkih gusara, što znači da oni nisu napustili brod nakon incidenta 24. srpnja, kako je kapetan prije tvrdio. Svi članovi posade i osmorica navodnih otmičara prebačeni su na rusku fregatu “Ladni”, gdje su ispitani. Kapetan i nekolicina članova posade vraćeni su na “Arctic Sea”, koji je promijenio kurs te se počeo vraćati prema Europi. Ostali članovi posade i osmorica otmičara prebačeni su u Moskvu, gdje su zatvoreni i ispitani. Brod sad navodno plovi prema crnomorskoj ruskoj luci Novorosijsk gdje ga očekuju za desetak dana i gdje će navodno biti provedena podrobna istraga o tome što se događalo nakon isplovljavanja iz Finske. Štošta je od prvog trenutka sumnjivo u vezi s tim brodom. Zašto bi neki gusari usred Baltika otimali taj opskurni brod koji je prevozio drvenu građu vrijednu samo 1,5 milijuna dolara? Što bi postigli otmicom broda? Zašto su neki od navodnih gusara ostali na brodu? Zašto je brod prekinuo svaki radiokontakt? Zašto se nalazio blizu Zelenortskih otoka? Zašto je - a to je najneobičnije - ruski predsjednik naredio tako veliku potragu cijele Crnomorske flote za tim opskurnim brodom? U međuvremenu su objavljene još neke informacije.

Tvrdi se da su ruske vlasti i međunarodne pomorske organizacije sve vrijeme znali gdje se brod nalazi i kud plovi, ali je to držano u tajnosti iz sigurnosnih razloga. Navodno su neki finski organi još početkom kolovoza dobili poruku od otmičara koji su tražili 1,5 milijuna eura, u protivnom će pobiti posadu i potopiti brod. Iz ruskih izvora je stigla informacija da su navodni otmičari ruski državljani, ali da među njima ima i nositelja putovnica baltičkih država, a da su čak šestorica imali prebivalište u Estoniji. Sve te informacije pokazuju da s objašnjenima koja su u početku davana nešto nije u redu. Danas se uvelike sumnja da se na brodu nalazilo nešto mnogo vrjednije od drvene građe te da nije plovio u Alžir. Doznalo se da je, prije nego što je u Finskoj ukrcao rezanu građu, bio u ruskoj luci Kalinjingrad, navodno na remontu. No sad se uvelike sumnja da je tamo na njega bilo ukrcano nešto drugo. Doznalo se i da je 18. kolovoza, dan nakon što je brod navodno otkriven usred Atlantika, u posjetu Moskvi bio izraelski predsjednik Shimon Perez. Izraelski tisak piše da je na brod u Kalinjingradu ukrcan moderni protuzračni raketni sustav ruske proizvodnje S-300, koji su ruski vojno-mafijaški krugovi prodali Iranu. S-300 svojim radarima može otkriti dolazak aviona ili raketa na udaljenosti od nekoliko stotina kilometara, može istodobno pratiti 48, a gađati deset ciljeva u zraku, te tako efikasno braniti neko područje, grad ili vojni objekt. “Arctic Sea” zapravo je plovio u Iran, gdje je taj sustav trebao isporučiti.

PREDSTAVNIK BRODOVLASNIKA Viktor Matvejev, direktor kompanije Solchart, u svom uredu u Helsinkiju: on je obavijestio javnost o otmici broda 'Arctic SeaPo toj verziji događaja izraelska tajna služba otkrila je tu ilegalnu prodaju raketnog sustava Iranu te odlučila spriječiti isporuku. U Izraelu su procijenili da to može drastično ugroziti izraelsku sigurnost jer Iran smatraju svojim trenutačno najopasnijim protivnikom. Na vlasti u Iranu su ekstremisti koji ne priznaju pravo Izraelu na postojanje te najavljuju da će uništiti Izrael kad za to budu imali vojnih mogućnosti. Iran naglo razvija svoje raketne snage i atomsko oružje. Izrael je jasno dao do znanja da neće dopustiti da Iran stekne atomsko oružje, makar morao avionima napasti iranska nuklearna postrojenja. Svojedobno je Izrael od SAD-a nabavio avione sposobne za takvu operaciju, a nedavno i potrebno naoružanje. Izrael pažljivo prati što se događa s iranskim obrambenim kapacitetima, posebno kad je riječ o obrani od zračnih napada. Iranska vojska je po tehnološkoj razvijenosti i protuzračnim kapacitetima bitno slabija od izraelskih ofenzivnih kapaciteta. Iran ima slabe zračne snage i slabu protuzračnu obranu. No kad bi Iran nabavio ruski protuzračni raketni sustav S-300, situacija bi se bitno promijenila. Taj sustav je toliko moćan da bi uvelike otežao, ako ne čak i onemogućio izraelski zračni napad na iranska nuklearna postrojenja. Zato je Izrael morao - ako je točno da je “Arctic Sea” prevozio jedan takav protuzračni sustav Iranu - na svaki način spriječiti tu isporuku. Kako tvrdi izraelski tisak, Izrael se odlučio na početku za blagu varijantu zaustavljanja te operacije, zaprijetivši da je spreman i na drastične akcije ako taj prvotni pokušaj ne uspije. Zato je isprva djelovala tajna diplomacija.

Prema tim tvrdnjama Izrael je obavijestio ruske vlasti da on zna što se na brodu nalazi, zaprijetivši da će - ako Rusija sama ne zaustavi tu ilegalnu isporuku - Izrael objaviti što se na brodu nalazi. Ako Rusija ne reagira, mogla bi doživjeti neugodan međunarodni incident jer bi tom isporukom kršila sankcije Ujedinjenih naroda. Da brod nije zaustavljen, vjerojatno bi se uključile i Sjedinjene Američke Države sa svojom mornaricom, a Izrael bi možda čak bio prisiljen i vojnim sredstvima - recimo, zračnim napadom - zaustaviti brod prije nego što stigne do Irana. Rusija je - tvrdi izraelska štampa - zbog toga sama intervenirala. Prema nekim tvrdnjama, raketni sustav već je iskrcan s broda i potajno avionima prebačen natrag u Rusiju pa će, kad brod stigne na inspekciju u Novorosijsk, na njemu zaista biti samo rezana drvena građa. Navodno je Netanyahu otišao u Moskvu da s Putinom razgovara o tom događaju te od njega zatraži da kontrolira sve legalne i nelegalne isporuke ruskog oružja Iranu, ali i da upozori na što je sve Izrael spreman da spriječi da se Iran domogne atomskog oružja, kao i na ruske obveze pridržavanja rezolucija UN-a o sankcijama Iranu.

No i Putin je imao što reći Netanyahuu u vezi s izraelskom politikom na Bliskom istoku, ali i prema Iranu. Zanimljivo je da je Putin u petak dao izjavu koja se tiče te problematike ne spominjući ni “Arctic Sea” ni navodni Netanyahuov posjet Moskvi. On je u Moskvi rekao: “Svaki napad na Iran bio bi neprihvatljiv i opasan, te bi vodio u eksploziju terorizma. Sumnjam da bi se tako postigao bilo kakav cilj. No, s druge strane, i Iran mora pokazivati umjerenost u nuklearnim ambicijama. Ovo je opasno područje i Iran se mora ponašati odgovorno te uzeti u obzir bojazni Izraela.”