Objavljeno u Nacionalu br. 722, 2009-09-15

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Premijerki Amerika otvorila prostor za ofenzivu

Slovenija je premijerki pojačala kredibilitet, što je - međutim - tek uvod u provjeru njezinoga kredibiliteta na gorućim internim pitanjima. No oporbu razvoj događaja drastično prisiljava na razmišljanje. Potvrđuje se teza, nedavno objavljena u ovoj kolumni, da vrijeme počinje raditi za Jadranku Kosor. Nova eskalacija pregovora s Europom držat će Jadranku Kosor u središtu pažnje kao što je godinama držala i Sanadera, što svakako nije voda na mlin ambicija SDP-a i njegovih saveznika

Srećko JurdanaSrećko JurdanaPo standardno površnim medijskim izvješćima ne može se točno utvrditi je li predsjednik Mesić izjavio za Jadranku Kosor da je ukidanjem slovenske blokade “zakucala gol” ili “zapucala gol”, no što god da je od toga izjavio, u svakom je slučaju pogrešno. “Zapucati gol” znači promašiti čistu priliku, dok se izraz “zakucati” primjenjuje samo na koševe, a ne na golove. Golovi se postižu, odnosno zabijaju. Ne ćemo dalje o predsjednikovoj neadekvatnoj frazeologiji i njenim medijskim prijepisima. Bez obzira na stilističke opise svoje igre, premijerka je osvojila bodove. Od slovenske strane dobila je deblokadu pregovora s Europskom unijom, a što je dala zauzvrat, do daljnjega uglavnom ostaje nepoznanica.

Činjenica da u toj, kako je na Zapadu vole nazivati, “win-win” situaciji koja navodno donosi dobitak za obje strane, publici još uvijek nije predočen transparentan quid pro quo, ne utječe na njezine neposredne pozitivne efekte. Tajnost pregovaračke procedure pokazala je u završnici svoje prednosti. Prekinuto je besmisleno stanje animoziteta sa slovenskim susjedima, geostrateškim saveznicima, zapadnobalkanskom braćom i prijateljima, kao i zastoj u hrvatskom dugom maršu prema Europi. Prijem je postao izgledan, i Hrvatska se sad može mirnije posvetiti razmišljanju o pravosuđu, i o tome koje će privredne grane ukinuti da bi s Europom postala kompatibilna. Tko je presudio u donošenju revolucionarne odluke o otapanju leda na Sutli? Moćna Amerika, po svemu sudeći. Ne odgovara joj da se u NATO-u opterećuje perifernim graničnim sporovima, a ne odgovara joj ni alijenacija Hrvatske iz europskog okružja. Prinudno udaljavanje Hrvatske od Zapada moglo bi, među ostalim, otvoriti mogućnost Dalekom istoku da se preko njezine obale započne ekonomski iskrcavati na tuđa područja.

Ne treba dalje spekulirati o visokoj pozadinskoj geostrategiji vezanoj za hrvatsko pitanje. Irelevantno od činilaca koji su na to utjecali, Jadranka Kosor ostvarila je - što se Slovenije i hrvatske europske perspektive tiče - ono što nije uspio ostvariti Ivo Sanader. Ta činjenica možda nije slučajna. Sanadera su u jednom trenutku vjerojatno identificirali kao političara kojem ne bi trebalo darovati povlasticu uvođenja Hrvatske u Uniju. Bio je opterećen hendikepima o kojima javnost još nije obaviještena, a pitanje je hoće li je u predvidljivoj budućnosti netko o njima i obavijestiti. Uglavnom, konstruirana je situacija u kojoj je Sanaderovu ulogu preuzela gospođa Kosor, osoba lišena tereta afera i korupcije, s kojom se moglo razgovarati na stabilnijoj osnovici. Dogovor o slovenskoj deblokadi pregovora značajno osnažuje položaj Jadranke Kosor i na inozemnoj i na domaćoj sceni, a nesumnjivo i u njezinoj stranci. U situaciji kakvu je naslijedila, nekakav trijumf bio joj je egzistencijalno potreban. Oni koji su joj osigurali taj trijumf bili su svjesni te činjenice, kao i razloga zašto ga nisu htjeli osigurati njezinu prethodniku. Spekuliralo se zadnjih dana o tome da je zaprijetila ostavkom ako joj pojedini ministri i jaki stranački ljudi nastave ugrožavati autoritet, na što je vrlo samouvjereno izjavila da ona nije netko tko odlazi, nego netko tko dolazi. Ima značenja u toj poruci. Kad je preuzela funkciju, promatrači, oporba i mnogi mediji doživljavali su je kao privremeno rješenje i tretirali kao eksperiment bez perspektive. Svojom discipliniranom retorikom počela je, međutim, osvajati simpatije gledalaca, a inteligentnim vođenjem pregovora sa Slovenijom demonstrirala je na kraju i razinu kompetentnosti koja je dovela do toga da su se mnogi njezini protivnici i skeptici danas gotovo počeli natjecati u brzini korigiranja svojih ranijih stavova.

Još uvijek je, međutim, vrlo spekulativno pitanje kako bi prošla na izborima da se oni održe sutra. Slovenska deblokada ne znači da je HDZ restaurirao svoju poziciju u korelaciji s premijerkom. U državi opterećenoj kriminalnim aferama, Jadranki Kosor - da stranku na kojoj politički živi izvuče iz krize - nužno je potrebna i serija pravosudnih trijumfa na internoj sceni, jednako kao i prepoznatljiv strateški plan ekonomskoga oporavka nacije. Radikalan obračun s kriminalom u državi, što znači i u HDZ-u, mora pokrenuti sama, imajući na umu da je Sanader morao otići i zato što su ga u inozemstvu procijenili kao reformatora koji nije u stanju izvesti reforme. U ekonomskoj sferi, Nadan Vidošević - postane li predsjednik - mogao bi joj pomoći neusporedivo više od Andrije Hebranga. Osjetljive su to igre, ali mogle bi naciji donijeti neočekivana uzbuđenja. Slovenija je premijerki pojačala kredibilitet, što je - međutim - tek uvod u provjeru njezinoga kredibiliteta na gorućim internim pitanjima. No oporbu razvoj događaja drastično prisiljava na razmišljanje. Potvrđuje se teza, nedavno objavljena u ovoj kolumni, da vrijeme počinje raditi za Jadranku Kosor, a preko nje - uz određene uvjete - i za HDZ. U Hrvatskoj se osjetno mijenja politička dinamika. Vladi koja je do nedavno bila praktično paralizirana, otvara se prostor za prelazak u ofenzivu. Nova eskalacija pregovora s Europom držat će Jadranku Kosor u središtu pažnje kao što je godinama držala i Sanadera, što svakako nije voda na mlin ambicija Zorana Milanovića, tj. SDP-a i njegovih saveznika. Ako Amerika uistinu želi ubrzati ulazak Hrvatske u Uniju, i ako taj ulazak postane izgledan u trenutku raspisivanja novih parlamentarnih izbora, oporba bi na tim izborima - koje je do nedavno zazivala bezbrižno - mogla ponovno doživjeti traumatski šok.

Hrvatska i Engleska; Bagdadska željeznica

Hrvatska nogometna reprezentacija poražena je na Wembleyju toliko uvjerljivo u svim aspektima igre, da je Igor Štimac - nakon rezultata 5:1 - morao izjaviti: “Dobro smo prošli.” Doista, prošli smo impresivno. Bilićev reprezentativni mjehur od sapunice rasplinjuje se nezaustavljivo, kao i cijeli hrvatski nogomet. Na drugoj strani, Hrvatska i Engleska proslavile su zadnjih dana jednu prilično značajnu političkonogometnu obljetnicu. Godine 1944. Hajduk je odigrao utakmicu s ekipom britanske vojske, i time simbolički poručio svijetu da se Hrvatska svrstala na stranu antifašističke koalicije. Predsjednik Mesić i britanski ambasador Blunt s razlogom su uveličali događaj nazočnošću. Oživljavanje uspomena na suradnju hrvatskih partizana i Britanaca u Drugom svjetskom ratu nije loš put za ukidanje ideološke skepse koju moderna engleska politika ponekad iskazuje prema Hrvatskoj.

Nije ovdje riječ o legendarnoj željeznici Berlin-Bagdad (poznatoj kao “Bagdadska željeznica”) koja je, prema nekim geostratezima, bila jedan od skrivenih razloga za izazivanje Prvog svjetskog rata, nego o aktualnome međunarodnome natječaju za izgradnju podzemne željeznice koji je raspisala gradska uprava Bagdada. Irački političari očito žele poručiti teroristima da ih njihovi napadi ne će spriječiti u razvoju glavnoga grada. Zagrebačka situacija dijametralno je različita. U Zagrebu nema bombi na ulicama, a ima i novaca za razne konstruktivističke besmislice, ali nema ih za podzemnu željeznicu. Ne će ih vjerojatno ni biti, iako je to osnovna investicija koja hrvatskom glavnom gradu treba. Kako stvari stoje, i potpuno destabilizirani Bagdad dobit će metro prije od Zagreba.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika