NINA I FERNANDA POTPISALE su ugovor na četiri godine, a kažu da je najveća razlika između njih i hrvatskih odbojkašica što one vjeruju da mogu živjeti od odbojke na pijesku i spremne su se žrtvovatiNina Fernanda Zgoda Cordeiro Afonso i Fernanda Nunes Costa brazilske su igračice odbojke na pijesku. Ne bi to bilo ništa neobično da te dvije mlade odbojkašice ne nastupaju za Klub odbojke na pijesku Erste Zagreb te da će ubuduće vjerojatno igrati za hrvatsku reprezentaciju. S njima je u Zagreb došao i trener Wallace Luis Ramos, jedan od najboljih mladih brazilskih trenera. Ideja čelnih ljudi kluba Erste Zagreb je da te dvije Brazilke uzmu hrvatsko državljanstvo te da u sljedeće tri godne pokušaju izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Iako će mnogi možda odmah posumnjati u opravdane razloge njihova dovođenja, treba podsjetiti da je odbojka na pijesku bila jedan od najgledanijih sportova na Olimpijskim igrama u Pekingu, a da su reprezentacije Brazila i u muškoj i u ženskoj konkurenciji postigle izvrsne rezultate.

Najzaslužniji za dolazak Nine i Fernande su predsjednik kluba Damir Radeljić i sportski direktor Grga Trimčevski, koji žele da se tim projektom razvija odbojka na pijesku u Hrvatskoj, ali i da se mladim odbojkašicama i odbojkašima omogući napredovanje uz brazilske trenere i njihove metode rada. “Kontakti o našem dolasku u Zagreb počeli su prije dvije godine, kad smo se upoznali sa Grgom, koji je dolazio u Brazil na turnire odbojke na pijesku. Iako smo isprva bile jako oprezne, pa čak i sumnjičave, u razgovorima s našim trenerima i obiteljima shvatili smo da je naš dolazak u Zagreb odlična prilika da se okušamo u profesionalnom svijetu odbojke u svijetu. Nas dvije smo još uvijek mlade i nedostaje nam iskustva, ali vjerujem da na turnirima u Europi i Brazilu možemo napredovati i jednog dana nastupiti na turnirima svjetske serije”, rekla je Nina Iako žele nastupiti na Olimpijadi u Londonu, najveći problem moglo bi biti dobivanje hrvatskog državljanstva i nastup na turnirima svjetske serije koji su ujedno i kvalifikacijski turniri za nastup na OI. Ugovor s Ninom i Fernandom potpisan je na četiri godine, a ako se njihovi nastupi pokažu uspješnima, mlade Brazilke u Hrvatskoj bi mogle ostati čak osam godina. “Nama je najveći problem što zajedno treniramo tek godinu dana, a za odbojku na pijesku najvažnija je uigranost i puno jakih turnira s najboljim parovima na svijetu. Naši rezultati u posljednje vrijeme pokazuju da smo na dobrom putu i da sve bolje igramo zajedno. Drugo mjesto na turniru u Sloveniji te četvrto mjesto na turniru u Klagenfurtu u Austriji dokaz su da napredujemo, a svakodnevni treninzi s Wallaceom već daju rezultate, što je potvrda kvalitetnog rada.”NINA I FERNANDA pozirale su fotografu Stephanu Lupinu na pijesku zagrebačkog Jaruna; djevojke kažu da su u Rio de Janeiru trenirale na plaži, a oko njih su bile stotine igrača i igračica iz cijelog Brazila, dok su na Jarunu uglavnom same

Nina je s 23 godine bila viceprvakinja Panameričkih igara, a sa svojom nekadašnjom suigračicom osvojila je i nekoliko turnira u Brazilu, dok je Fernanda s 19 godina bila prvakinja Brazila u prvenstvu do 21 godine, ali i prvakinja Južne Amerike u juniorskoj konkurenciji. Trenirale su u kampu Marka Freitasa, najpoznatijeg brazilskog trenera odbojke na pijesku. Najveća vrlina im je odlična obrana, dok kao vlastitu manu i jedna i druga ističu neuigranost i neke probleme u napadačkom dijelu igre, ali također napominju da će s vremenom i uigranošću dosegnuti kudikamo višu razinu. “Razlika između nas i hrvatskih odbojkašica je u tome što mi vjerujemo da možemo živjeti od odbojke na pijesku i spremne smo se žrtvovati i odricati kako bismo postigle svoj cilj i postale profesionalne igračice. Naši treninzi puno su opušteniji, nema puno pauza, ali mi jednostavno uživamo u igri i u svakom meču. To želimo promijeniti kod hrvatskih igračica. Želimo da odbojku shvaćaju kao posao, ali da mu se vesele i da svaki trening za njih bude novi izazov u kojem će uživati i kojem će pristupati pune želje i motiva. Tu smo 40 dana i možda je prerano ozbiljno govoriti o kvaliteti odbojke, ali činjenica da brazilski igrači ostaju po 2-3 mjeseca na turnirima, kako bi se prilagodili vremenu i uvjetima, pokazuje da se u Europi igra izvrsna odbojka te da će morati proći još nekoliko mjeseci kako bismo se potpuno adaptirale na sve što nas očekuje u Zagrebu i Hrvatskoj. Nakon turnira u Monte Carlu odlazimo u Brazil gdje ostajemo do svibnja, a onda se vraćamo u Hrvatsku, gdje ćemo u četiri mjeseca pokušati odigrati što više turnira i približiti se turnirima svjetske serije, ali i Olimpijadi u Londonu”, kaže Nina.

Obitelji su im pružile veliku potporu u odluci da dođu u Zagreb, a o težini odluke da napuste Brazil i dođu u Hrvatsku kažu: “Meni nije bio problem doći u Hrvatsku jer s roditeljima i obitelji ne živim već osam godina. Kako bih napredovala u odbojci, morala sam se preseliti u Rio de Jainero, pa sam se već pomalo navikla na neku vrstu samačkog života. Jedino mi nedostaje moj zaručnik, koji također igra odbojku na pijesku, ali tko zna, možda i njega nagovorim da dođe igrati u Zagreb”, rekla je Nina, dok Frenanda kaže:”Pa moram priznati da nije bilo jednostavno napustiti Brazil i Rio De Jainero, jer dosad sam živjela s obitelji koja je uvijek bila uz mene. Sad me očekuje drukčiji život, ali to je profesionalizam i, želim li uspjeti, moram se odreći nekih stvari i privilegija u životu.” Uspoređujući Zagreb i Rio de Jainero kažu da je Zagreb puno sigurniji grad, s mnogim znamenitostima, dok su u Riju ljudi puno opušteniji, a dani su topliji, pa im već sada smetaju hladnije zagrebačke noći. “ U Rio de Jaineru smo naučili trenirati na plaži, a oko nas je bilo nekoliko stotina igrača i igračica iz cijelog Brazila.

DJEVOJKE sa sportskim direktorom kluba Grgom Trimčevskim, predsjednikom kluba Damirom Radeljićem i trenerom Wallaceom Luisom RamosomU Zagrebu je zabavno i potpuno drukčija atmosfera, jer uglavnom treniramo same, trenira se blizu jezera i zaista nema većeg gušta od kupanja u jarunskom jezeru nakon treninga ili utakmica”, rekla je Fernanda. Prije dolaska u Zagreb o Hrvatskoj nisu znale gotovo ništa, pa unatoč tome što su upoznale nekoliko igrača iz Hrvatske, tek su u posljednje vrijeme počele malo više učiti o Hrvatskoj, njenoj povijesti i kulturi. Hrvatskoj smo zaista znale jako malo i moramo biti iskrene i priznati da smo uglavnom sve pronašli na internetu. Slike vaše obale Zagreba su nas oduševile, tako da smo znale će ovo biti vrlo pozitivna avantura. Imate vrlo dobru hranu, ljudi su pristupačni, a jedino ćega se ‘plašimo’ jest snijeg, koji još nismo vidjele. Sva sreća da smo za zimskih mjeseci u Brazilu, jer ne znam kako bismo podnijele hladne zagrebačke dane. Ipak, želimo obići cijelu zemlju, pa možda jednom i zimu dočekati u Zagrebu, kako bismo stvarno mogle reći da smo prave Hrvatice.”

Djevojke su nedavno upoznale hrvatskog nogometnog izbornika Slavena Bilića i Eduarda da Silvu, a kroz razgovor s njim uspjele su steći, kako same kažu, novog prijatelja, ali i upoznati osobu koja ih je uputila u sve ono što ih može očekivati za njihova boravka u Zagrebu. “Eduardo je odličan čovjek i uistinu smo se razveselile susretu s njim. Napokon smo mogle s nekim razgovarati na portugalskom, što je bilo veliko olakašnje za nas. Želimo naučiti hrvatski, jer bi nam to olakšalo posao i lakše bismo komunicirale s ljudima koji nas žele upoznati i koje susrećemo kad obilazimo grad. Nadamo se da ćemo upoznati i druge brazilske sportaše koje žive u Zagrebu.” Iako ih u Zagrebu neće biti čak osam mjeseci, Nina i Fernanda svakodnevno će biti u kontaktu s čelnim ljudima kluba, koji će pokrivati sve troškove nastupa u Brazilu. “Klub i svi ljudi oko njega su odlični”, kažu, “i nikad nismo radile u boljim uvjetima. Želimo da jednoga dana našim rezultatima vratimo sve ono što se ulagalo u nas, ali i da potaknemo još neke igračice i igrače iz Brazila da dođu živjeti i igrati u Hrvatsku. Također želimo da s nama sljedeće godine u Zagreb dođe još nekoliko trenera, što bi vjerojatno unaprijedilo ne samo našu igru, nego i potaknulo mnoge mlade da počnu ozbiljnije shvaćati odbojku na pijesku te da se više posvete treninzima i karijerama.”