Nepravomoćno osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš, čijom su zapovijednom zaslugom - još se mora potvrditi - plutali leševi srpskih civila po Dravi, organizirat će veliku feštu u Bosni i Hercegovini: susjednoj zemlji gdje je pobjegao jer mu je Hrvatska svojom pasivnom milošću to dopustila. Odbjegli će i nepravomoćno osuđeni ubojica naime proslaviti 53. rođendan, u društvu prijatelja, poznanika, članova partije HDSSB i partnera u sumnjivo prihodovanom kapitalu.

Osim zbog činjenice da najbolje godine života provodi na slobodi, iako to prema svemu sudeći ne bi trebao, čovjek koji je nepravomoćno dobio 10 godina zatvora zbog zapovijedne uloge u mučenju osječkih civila akomulatorskom kiselinom, zasigurno ima dodatnog razloga za notornu zadovoljštinu: u hercegovačkom kraju, na samoj granici sa njegovom nekadašnjom državom, eno, digoše mu kuću, na tri kata i u 300 kvadrata. Dvori su, sudeći prema napisima u Jutarnjem listu, umalo pred useljenjem, spremni da se u njima napravi jedan istinski dernek, a prema očekivanjima, tamo bi se trebali ukazati mnogi očnjaci, s pripadajućom pjenom oko usta.

Za razliku od prošlog tuluma, kada su na Glavaševu tomislavgradskom skupu podrške mnogi posjetitelji mogli osjetiti kako zvuči nakaradna verzija dancea s patriotskom žicom u režiji Colonije, svečanost prve sezone mučeničkog egzila bit će nešto decentnija, barem što se tiče vizualne kulise.

Zvučne okolnosti će vjerojatno biti na istoj razini, s obzirom da nije poznato je li Glavaš tijekom posljednje akcije vraćanja oružja u MUP bio pošten i istinoljubiv do kraja. Ta ga činjenica zasigurno osigurava od usputnih novinarskih upada, koji će ovaj party nastojati prigodno narušiti s okolnih brda. Što se tiče samih uzvanika, koji imaju donijeti mnoge darove gospodaru grada Osijeka u egzilu - a već su zaslužni za pokroviteljstvo nad barem dva kata njegove kuće - oni u većem dijelu dolaze iz miljea partijskih činovnika sumnjive provenijencije, a usputno vladaju cijelom Osječko-baranjskom županijom preko odlučivanja u upravama i nadzornim odborima dominantnih tvrtki.

Branimir Glavaš zasigurno će ih dočekati kao pravi domaćin. Iz prošlih primjera, u kojima je zbog zakonskih sporadičnosti BiH pružala egzil kriminalcima, ubojicama, političarima sumnjivoga kova i, uopće, nitkovima iz cijele regije, vidljivo je da se takove persone brzo prilagode novim životnim okolnostima, posebice jer im nova domaja daje mogućnosti da tamo ispolje svoje političke i poduzetničke porive. Nekad sumnjivi kapital, opljačkan iz javnih poduzeća, u BiH preko noći može postati pošteni novčani fond za izgradnju, primjerice, omanje manufakture sireva. Upravo o jednom ovakvom biznisu; naime farmi i sirani - razmišlja i Branimir Glavaš, iako za to, barem sudeći prema njegovoj zastupničkoj kartici, nema nikakva početnog kapitala. No, to nije sve. Nekoliko tjedana prije trabunjanja o sirevima, Branimir je Glavaš svečano obznanio kako će revitalizirati svoje političko biće, i to preko liste za dijasporu, kao rigidni predstavnik etniteta u BiH, dakle kao još jedan nacionalistički vampir u avliji mnogih krvopija. Jedina je razlika što B.G., reklo bi se, ima praktičnu pozadinu.

Ne znam kako se vama čini Glavašev novi životni put, ali ovaj konceptualni igrokaz malog poduzetnika i istog takvog političara nekako nesnosno bazdi na početak priče o lokalnom šerifu koji se tijekom godina, preko doktrine šoka, straha, batina i leševa postepeno uspinje do mogućnosti da vlada sudbinama iz središnjeg državnog štaba.

Naša, hrvatska verzija junaka, okončala je neslavno, ali sigurno manje tragično od žrtava koje su preko njegovih ceduljica otpravljane nizvodno. U slučaju BiH, sa sigurnošću se može konstatirati kako Glavaš za puni uspon ima dosta vremena, s obzirom na već spomenute međudržavne dogovore o neizručenju građana. Kada i ako do Glavaševa uspona dođe, građani BiH zasigurno će unaprijed shvatiti s kakvom se sortom suočavaju. Naime, takvi su u njihovoj zemlji krojili sudbine 90-ih godina, a jedan, onaj mangup što je politički preživio, sada im sjebava koncept iz Republike Srpske. Kada malo bolje sagledamo, ima nečeg istinski odvratnog u ovoj priči o 53. rođendanu.