PREKINUTA EKSPANZIJA Goranko Fižulić tvrtku je osnovao 1989. sa suprugom Biserkom i u međuvremenu otvorio prodajne centre u Ljubljani, Sarajevu, Beogradu, Budimpešti i Hong Kongu. Ekspanziju je prekinula kriza, a Fižulić najavljuje da će je nakon krize nastavitiMagma, vodeći hrvatski distributer igračaka te modne i sportske odjeće i opreme, ovih dana slavi dvadeset godina postojanja. Tvrtku su 1989. osnovali supružnici Biserka Preininger Fižulić i Goranko Fižulić, a prva trgovina pod imenom Turbo limač otvorena je 1990. u Zagrebu. Tri godine kasnije Magma u svoj prodajni program, osim igračaka i dječje opreme, uvodi i delikatesni program te otvara trgovine i u ostalim dijelovima Hrvatske. Godine 1998. otvorena je i prva Turbo sport trgovina u Zagrebu koja je s vremenom postala najveći hrvatski lanac sportske opreme i odjeće. Sljedećih godina Magma osvaja inozemna tržišta pa 2002. otvara svoje centre u Sarajevu i Beogradu, a godinu kasnije i u Hong Kongu. Prvi iskorak na tržište Europske unije napravljen je otvaranjem centra u Ljubljani 2005. i nastavio se 2007. otvaranjem trgovina u Budimpešti.

Najmlađa članica Magma grupe je Kozmolina, koja od siječnja 2008. posluje na području Srbije. Uspješnu Magminu poslovnu ekspanziju naglo je zaustavila svjetska gospodarska kriza, koja je natjerala tvrtku da zatvori ili prenamijeni 20-ak svojih dućana te otpusti gotovo četvrtinu zaposlenih. Magma danas ima oko 1500 zaposlenika, a usprkos povećanju poslovnih prihoda za 2,1 posto - na 400,5 milijuna kuna - u prvom polugodištu ove godine zabilježan je gubitak od 18,16 milijuna kuna. S osnivačem, jednim od većinskih vlasnika i predsjednikom uprave Magme, Gorankom Fižulićem, razgovarali smo o uzrocima lošijih poslovnih rezultata, o poslovnim planovima tvrtke, stanju trgovinske branše u Hrvatskoj te općoj gospodarskoj situaciji u zemlji.

NACIONAL: U prvom polugodištu ove godine poslovali ste s gubitkom od 18,16 milijuna kuna, što je 85 posto veći gubitak u odnosu na isto razdoblje lani. Što je dovelo do takvog rezultata?

- Činjenica je da, ne samo u Hrvatskoj, nego na svim prostorima na kojima mi poslujemo, kao i na većini drugih tržišta, danas ljudi troše isključivo na nužna dobra. Magma je tvrtka koja živi od njegova veličanstva kupca, a ako kupac nema povjerenja u svoje buduće prihode, u svoje radno mjesto, u to da će sutra živjeti barem tako kako živi danas, tada, naravno, i ne troši. Taj trend na ovim prostorima traje negdje od konca 2007., kad su povećani troškovi za energente i hranu. Kad su se ovi troškovi stabilizirali, ili čak smanjili, on se ipak nastavio kroz 2008. i 2009. godinu. Magma je zatvorila 20 poslovnih prostora, ali je istovremeno otvoreno 15-ak novih i još će do konca godine biti otvoreno pet velikih trgovina na tri lokacije.

NACIONAL: Kada onda očekujete opravak Magme i povratak na poslovne rezultate koje ste ostvarivali prije krize?

- Naš oporavak počet će kad se počne oporavljati cijelo tržište, kada se počne vraćati povjerenje potrošača. Stabilizirali smo poslovanje i sada se, na srednji rok, želimo vratiti na nivo prodaje po kvadratnom metru trgovine kakav je bio 2005. i 2006. Na dugi rok, kada kriza bude iza nas, želimo se vratiti na stazu ekspanzije, ne samo na tržištima na kojima danas poslujemo, nego i na tržišta na kojima danas nismo prisutni, ali smo to trebali biti po našem starom dugoročnom planu, čija je realizacija zbog krize usporena.

NACIONAL: Jeste li bili prisiljeni smanjiti broj zaposlenih?

- Magma je činila puno toga, 20-ak poslovnih prostora je napušteno, ali je istovremeno otvoreno 15-ak novih i još će do konca godine biti otvoreno pet velikih trgovina na tri lokacije. To je trend koji je za naš opseg poslovanja trajan, i prije smo mijenjali sadržaje, širili, smanjivali prostore. Smanjili smo broj zaposlenih, i to drastično, ne samo u Hrvatskoj, nego kao Grupa. Danas u Hrvatskoj Magma ima 1250 zaposlenih i još oko 250 u drugim zemljama, uključujući Hong Kong i Šangaj, a ovu godinu smo započeli s nešto malo manje od 2000 zaposlenih. Dio radnih mjesta ukinut je zbog promjene tehnoloških procesa. Naime, izvršili smo potpuno automatiziranje poslovanja u Sektoru logistike i tu je ukinuto 110 radnih mjesta. Dio radnih mjesta ukinut je i na upravljačkim i administrativnim funkcijama, ali to je proces koji kod nas traje 20 godina.GORANKO FIŽULIĆ okružen igračkama u Turbo limač trgovini koja je postala temelj njegova poslovnog carstva. Od 2002. Magma je pokrenula vlastite modne marke Coconut, Bearfoot, Urban Republic i North Spirit

NACIONAL: Je li kriza jednako pogodila Magmine trgovine u Hrvatskoj kao i one u Sarajevu, Beogradu i Budimpešti?

- Najmanje je pogođen segment igračaka, dječje opreme i odjeće, ne samo zato što smo u tom segmentu apsolutni lider, s relativno skromnom konkurencijom, nego zbog toga što u uvjetima krize roditelji najmanje štede na djeci. Ali nas je onda pogodila odluka hrvatske vlade da nema besplatnih udžbenika pa građani moraju 700 milijuna kuna umjesto na opremu, obuću i odjeću potrošiti na knjige. Najviše je stradao segment skupih robnih marki. Na tako plitkim tržištima svaka majica ili košulja koja je mogla biti supstituirana nekom jeftinijom to je i bila. Tu postoji i faktor vremena, prošle godine je rujan bio najhladniji u 30 godina, a ove godine je vjerojatno najtopliji, znači automatski je za mjesec dana pomaknuta prodaja zimske odjeće pa će ono što je trebalo biti prodano u rujnu biti prodanu u listopadu. Postoji čitav niz trendova koji obilježavaju naš segment prodaje. Hrvatska je kao i Bosna bila pošteđena valutnog udara, ali je zbog prestrašenosti naših kupaca pad bio veći nego u Bosni. Srbija i Mađarska također su imale valutni udar, Slovenija ga nije imala, ali sve zemlje je obilježila kriza i pesimizam.

NACIONAL: Smatrate li da bi država na neki način trebala pomoći posrnulom trgovačkom sektoru?

- Nisam od onih koji očekuju pomoć države. Nisam nikada u proteklih 20 godina to očekivao, pa ne očekujem ni sada. Postoji nešto što je puno više i puno iznad politike. Hrvatski model razvoja i ponašanja kakav smo poznavali u proteklih 20 godina je istrošen. Imamo sreću da živimo na jednom iznimno dragocjenom prostoru, što nas je iznimno malo i što na našoj obali živi 800.000 stanovnika. Mi uvijek možemo imati pužući rast bez obzira na to koliko loše radili i kako se loše ponašali prema tom prostoru koji smo dobili od generacija kojih više nema i čuvamo ga za generacije koje će tek doći. Sreća i zadovoljstvo, a onda i optimizam i potrošnja, ne baziraju se samo na rastu BDP-a, oni se baziraju i na nekim drugim faktorima. Mogli ste nedavno vidjeti da je Francuska implementirala novi model mjerenja razvoja zemlje – to više nije samo pitanje BDP-a, nego i pitanje kakva je razina usluga u javnom sektoru ili koji je nivo korupcije i kriminala u zemlji. Sve to utječe na zadovoljstvo građana jedne zemlje pa ukupan osjećaj nezadovoljstva može nadvladati i tamo gdje se ostvaruju zavidne stope gospodarskog rasta.

NACIONAL: Kako vi, kao bivši ministar gospodarstva, vidite sadašnju gospodarsku politiku u Hrvatskoj te čini li vam se da ide u dobrom smjeru?

BISERKA I GORANKO FIŽULIĆ, utemeljitelji Magme- Hrvatska nikad nije imala neku naročitu gospodarsku politiku. Naš razvoj nije bio planski, jedino što smo dosljedno radili i gradili bile su ceste, tuneli i mostovi. Luka Rijeka, na primjer, prije je servisirala Austriju, Sloveniju i tadašnju Čehoslovačku. Ona je danas postala isključivo hrvatska luka i servisira jedino hrvatske gospodarske subjekte. Sa svoje dvije dizalice za kontejnere naravno da ne može servisirati nama susjednu Mađarsku u čijim je rukama, usput govoreći, bila stotinjak godina i zbog čega su se vodili svi hrvatsko-ugarski sporovi za vrijeme Austro-Ugarske. Luka Rijeka danas Mađarsku uopće ne zanima, niti mađarsko gospodarstvo zna da ona postoji. Istodobno trošimo, a vjerojatno ćemo i ubuduće trošiti, 5 milijardi kuna godišnje na poljoprivredu, a moramo uvoziti mlijeko, u hrvatskoj Vegeti nema ni jednog hrvatskog sastojka, ne postoji hrvatski voćni sok proizveden od hrvatskog voća. Nešto je, dakle, vjerojatno krivo u našoj poljoprivredi. Uvijek smo opterećeni pšenicom, a ukupna proizvodnja pšenice u Hrvatskoj vrijedna je tri tankera koja proizvede Brodosplit. I još se vodi rat oko 10, 15 ili 20 lipa, a još 1935. kanadska pšenica sa svim carinama i transportom u Kraljevini Jugoslaviji bila je jeftinija od slavonske i banatske pšenice. U proteklih 20 godina u Hrvatskoj nije postojala dovoljna velika kritična volja građana koja bi natjerala vladajuće politike na korjenite reforme, kako u državnoj upravi, tako i u stečenim pravima. Hrvatski političari slušaju glas većine, a većina nije za promjene, nije bila za reforme. Vidimo što se Obami danas događa s reformom zdravstva u Americi. Za drastične rezove, za drastičnu promjenu načina života, za drastične odmake od postojeće žabokrečine trebate imati kritičnu masu. Ona u Hrvatskoj ne postoji. Onda imate takvu politiku i takvu gospodarsku politiku.

NACIONAL: Je li za takvu situaciju kriva isključivo vlast ili postoje i neki drugi krivci?

- Politika ima hrabrosti i mogućnosti da na početku svog izbornog ciklusa napravi drastične rezove, to je upravo ono što Obama sada radi. Hrvatska politika te prilike propušta, a kasnije se uvijek ponovno počne dodvoravati raznim interesnim skupinama i za reforme je kasno. I naravno da mi onda nismo kadri provesti nikakve reforme. Nama bi trebala reforma zdravstva, mirovinskog sustava, poljoprivrednih poticaja, javne uprave, ali nema te političke snage koja je trenutačno to kadra iznijeti, zato što to nije popularno i ne može imati podršku većine. Godine 2011. u Hrvatskoj su parlamentarni izbori. Zar mislite da će netko 2010. htjeti taknuti u ta područja? Neće, i zato smo mi stalno u istom điru i ne možemo imati neke velike iskorake, nego samo pužući rast. Bit ćemo jako nezadovoljni, ali istovremeno ne možemo stvoriti kritičnu snagu za reformu.

NACIONAL: Kako vidite budućnost Hrvatske kroz 5 do 10 godina?

- Kao male prekrasne zemlje utopljene u Europskoj uniji, s relativno pristojnim standardom, ali uvijek izmučene vlastitim dilemama zašto nemamo više i zašto ne možemo bolje. Uvijek će nam nedostajati taj jedan korak naprijed, zbog svih razloga koje sam naveo. Kod nas nije toliko loše da bi to iznjedrilo kritičnu masu za radikalne promjene. Uvijek ipak nekako ide.