Srećko JurdanaJadranka Kosor smijenila je upravu HEP-a - Ivana Mravka i društvo - na prepoznatljivo kompromisan način, postavljajući za novoga predsjednika uprave dosadašnjeg predsjednika nadzornog odbora, a za novoga predsjednika nadzornog odbora osobu koja je interesno povezana s HEP-om preko kooperantske firme, i koja se u tom HEP-u borila za preuzimanje vlasti. Spomenuta imenovanja najspornija su točka u cijeloj proceduri, iako ni neposredan razlog za smjenu uprave - slučaj Buljubašić - ne djeluje posebno uvjerljivo. Kompromisna priroda operacije nesumnjivo je proizvod kompliciranih internih odnosa u HDZ-u. Bez obzira na to, premijerka je intervencijom u HEP-u potvrdila svoje raspoloženje da mijenja stvari i da na sceni zadrži inicijativu. Za nju bi vjerojatno najgore rješenje bilo da, nakon prašine koja se orkestrirano digla oko HEP-a, nije učinila ništa.

UGROŽENI PROFITI INTERESNIH SKUPINA U HDZ-u

Inicijativa, odnosno: demonstriranje autoriteta, gospođi Kosor egzistencijalno je potrebno. Premijerka mora provesti određene reforme u državi, jer bez njih ne može dobiti izbore, a mora pritom i svoju stranku sačuvati od djelovanja centrifugalnih sila, jer provođenje bilo kakvih reformi ugrožava interese raznih skupina koje iz situiranosti u HDZ-u godinama izvlače profite. One se - po instinktu samoodržanja - suprotstavljaju svim promjenama, proizvodeći turbulencije koje ugrožavaju integritet cjeline. Jadranka Kosor evidentno je podvrgnuta divergentnim vrstama pritisaka. Na jednoj strani, tlači je oporba koja u bjesomučnome minoriziranju i podcjenjivanju svih premijerkinih poteza traži put prema osvajanju vlasti. Dobar primjer za to bili su iracionalni napadi oporbe na gospođu Kosor zbog prvih pozitivnih rezultata u pregovorima sa Slovenijom o morskoj granici. Kad su shvatili da premijerka uspješno razbija europsku blokadu, svi su odjednom postali veliki državotvorci koji se ne će odreći ni litre mora, i smirili se tek kad je Hillary Clinton ciljanim pismom gospođi Kosor publici jasno dala na znanje koliko Amerika cijeni njezine napore. Na drugoj strani, premijerku pritiscima podvrgava hadezeovski hard-core, koji u jačanju njezinoga autoriteta uočava opasnost za svoj utjecaj. Doživljavali su je u prvom trenutku kao fasadu iza koje se mogu neometano baviti međusobnom raspodjelom moći, i s nelagodom se ubrzo suočili s činjenicom da gospođa ne želi glumiti, nego voditi. Na toj je točki došlo i do internih svađa. Navodno je zadnjih dana gospođa Kosor izmijenila oštre riječi s “barba” Lukom Bebićem koji je u pitanje glasno doveo njezin autoritet, što je zapravo označilo kulminaciju njezinoga tinjajućega sukoba sa “starom gardom” ili Sanaderovim kadrovima. Premijerka je nakon toga, preko jednoga svrsishodnoga teksta u dnevnim novinama, odlučila svojim oponentima poslati poruku da je prema njima u stanju i drastično promijeniti tretman.

GNJAVAŽA EGOCENTRIČNIH SANADEROVACA

Naglasila je, kroz usta novinara, kako djeluje “pod pritiskom javnosti da provede desanaderizaciju”, što vjerojatno označava prijetnju da bi je u jednom trenutku mogla i provesti, ako egocentrični sanaderovci u HDZ-u nastave s gnjavažom. Zasad se spomenuta opća “desanaderizacija” još uvijek, ne bez razloga, doživljava kao kontraproduktivna operacija. Gospođa Kosor naslijedila je u HDZ-u niz utjecajnih imena, koja su se etablirala godinama i za sobom vuku interesne skupine, kao i javni odjek, i bilo koje od njih eliminirati preko noći nije jednostavna stvar za osobu koja je naprečac bačena u vatru da provjeri “kako se kalio čelik”. Još je manje jednostavno eliminirati ih skupno, narodski: đuture, jer time bi se brzo i drastično promijenio identitet stranke, kakav god on bio, s ireverzibilnim posljedicama. ‘HDZ DVADESET PRVOG STOLJEĆA’ Za gospođu Kosor - a i za HDZ kao takav - idealno su rješenje postupne promjene u hodu, praćene reformacijom unutarnje stranačke svijesti o društvu i vremenu koja će na kraju, s dozom ironije rečeno, proizvesti “HDZ dvadeset i prvog stoljeća”. Pitanje je, međutim, hoće li “stara garda” u HDZ-u pristati na taj proces, koji je izbacuje iz ravnoteže. Za stranku bi svakako bolje bilo da djeluju kao cjelina, da disciplinirano pruže podršku Jadranki Kosor i prihvate sudjelovanje u politici laganih promjena, jer promjene su jedino što HDZ-u može dati nekakve argumente u sudaru s galopirajućom oporbom. Neki od njih, međutim, smatraju da je korisnije spašavati vlastiti utjecaj, tjeranjem inata, podvrgavanjem premijerke ucjenama ili minoriziranjem njezinih liderskih sposobnosti. Prvi veliki udarac, koji je neizbježan, “stara garda” doživjet će na predsjedničkim izborima. Postoji velika vjerojatnost da Andrija Hebrang ne će ući ni u drugi krug, što će dovesti u pitanje smisao za političku realnost svih onih koji su ga nametnuli kao stranačkog kandidata. Istraživanja pokazuju da bi većina članova HDZ-a danas glasovala za Nadana Vidoševića ili Milana Bandića. Poraz na predsjedničkim izborima vjerojatno ne će automatski značiti politički kraj za Hebranga i njegove obožavatelje. Oni ne vuku svoje legitimitete iz nekakve masovne glasačke omiljenosti, nego iz stranačke tradicije kojoj su udarili temelje. Taj tradicionalistički sindrom i dalje će raditi za njih, no gubitnička aura utjecat će po inerciji na smanjenje njihova utjecaja, i za Jadranku Kosor stvorit će se možda pogodnost da u novu eru nastavi ulaziti sa smanjenim balastom. Pristanak na kandidaturu Andrije Hebranga možda je jedini bitan promašaj u dosadašnjoj premijerskoj karijeri Jadranke Kosor, ali taj promašaj bio je forsirana stranačka stvar, i mogao bi joj u konačnici donijeti i neke terapeutske efekte.