Ninsolav Pavić, suvlasnik EPHPriča oko Ninoslava Pavića, najvećeg hrvatskog novinskog izdavača, i njegovog duga prema Miroslavu Kutli za tajni vlasnički udio u Europapress holdingu (EPH) ovih dana bi trebala dobiti svoj konačni rasplet. Naime, Pavić bi Kutli na ime 25-postotnog suvlasničkog udijela trebao isplatiti između 20-25 milijuna eura.

Međutim, ostaje pitanje kako će Pavić doći do te pozamašne svote novca. Prema informacijama do kojih je došao tjednik Nacional, Pavić bi svoje probleme čak mogao riješiti i novcem poreznih obveznika. Prema tom scenariju, Pavić bi do novca došao prodajom 25 postotnog udjela EPH većinskom vlasniku DIOKI-ja Robertu Ježiću.

Saznaje se da je Ježić do novca namijenjenog isplati Miroslava Kutle, došao prodajom DIOKI-jevih skladišta nafte na zagrebačkom Žitnjaku državnoj tvrtki Janaf na čijem se čelu nalazi HSS-ovac Ante Markov.

Radi se o skladišnim prostorima za koje se tvrdi da su Janafu potrebni, jer se Janaf 19. lipnja obvezao da će osigurati spremnike za skladištenje obveznih zaliha sirove nafte za državne potrebe ukupnog kapaciteta 640 tisuća kubnih metara. Istoga dana država je dokapitalizirala Janaf s gotovo 100 milijuna eura, tako da je temeljni kapital tvrtke porastao s 2 na 2,7 milijardi kuna.

U toj priči ne bi bilo ništa neobično da se od Janafa navodno nije tražilo da taj skladišni prostor višestruko preplati. Navodno se od Markova tražilo da za ta skladišta plati 20 milijuna eura. Robert Ježić nije želio komentirati iznos koji je od Janafa dobio za navedeni skladišni prostor, te je istovremeno demantirao i ulazak u vlasničku strukturu EPH.

Kupnja skladišta nafte od strane Janafa nelogična je i zbog jedne druge okolnosti. DIOKI je, naime, krajem 2008. zatražio i dobio prenamjenu dijela svog zemljišta na Žitnjaku iz industrijske u zonu namijenjenu za gradnju trgovačkih centara. Nakon izmjena zagrebačkog Generalnog urbanističkog plana, tom zemljištu znatno će porasti cijena.

Uprava DIOKI- ja nije htjela komentirati svoje planove s tim zemljištem. Međutim, potez prenamjene zemljišta otvara i pitanje skore moguće selidbe DIOKI-ja s te lokacije, jer će ondje u budućnosti biti sve više trgovačkih centara. U takvom kontekstu postavlja se pitanje je li Janaf uoči skore preobrazbe tog dijela Zagreba u gotovo posve trgovačku zonu baš na toj lokaciji trebao investirati milijunske iznose poreznih obveznika u skladišta za naftne derivate.