BUDUĆI PREMIJER VELIKE BRITANIJE Šef britanskih konzervativaca David Cameron, favorit na predstojećim proljetnim britanskim izborima, već je ranije najavio da će, ako do izbora ne bude u cijeloj Europi završena ratifikacija Lisabonskog sporazuma, u Velikoj Britaniji raspisati referendum o tome, a budući da bi većina građana glasovala protiv njega, sporazum bi tako blokirala i Velika BritanijaČeška prolazi kroz razdoblje političke krize te ima privremenu vladu. U ožujku ove godine pala je vlada premijera Mireka Topolaneka, a nakon toga oformljena je privremena vlada tehničkog tipa da vodi zemlju do narednih parlamentarnih izbora. Za premijera te vlade imenovan je ekonomist Jan Fischer, raniji direktor državnog statističkog zavoda. Sadašnji češki parlament ima mandat do sredine sljedeće godine, ali je početkom ljeta dogovorom glavnih stranaka usuglašen stav da se održe prijevremeni izbori, i to najkasnije do 15. listopada. Opće je uvjerenje tada bilo da je nužno da se održe izbori kako bi se ustanovilo koga češki birači žele da vodi zemlju u narednom razdoblju, pa da se tako završi razdoblje političkog vakuuma, zbog kojeg su nervozni bili i češki građani, ali i češki partneri u Europskoj uniji.
Mnogi u Europskoj uniji s pozornošću i zabrinutošću prate razvoj događaja u Češkoj, i to ne samo zbog mogućih širih posljedica jer je Češku u ovim općim teškim ekonomskim prilikama zahvatila teška kriza koja bi se mogla preliti i na susjedne zemlje, nego i zbog još jednog razloga, koji je vezan uz ratifikaciju Lisabonskog sporazuma. U završnu fazu ulazi proces ratifikacije Lisabonskog sporazuma. Većina zemalja članica Europske unije nadala se da će na ponovljenom referendumu irski građani ipak podržati Lisabonski sporazum, pa da će ga Irska tada ratificirati; to bi se barem moglo zaključiti na temelju ispitivanja javnog mnijenja.

Nedavno je razriješen i ustavni spor zbog kojeg je kasnilo njemačko konačno ratificiranje sporazuma, a u ovom trenutku preostale su još dvije zemlje koje taj proces nisu završile. To su Poljska i Češka, čiji euroskeptični predsjednici Lech Kaczyński i Václav Klaus još nisu stavili svoj konačan potpis na ratificirani dokument, iako su tamošnji parlamenti podržali Lisabonski sporazum, te taj dokument poslali predsjednicima na potpis. I Kaczyński i Klaus bili su svojedobno obznanili da će sa svojim potpisima čekati do irskog referenduma, pa će - ako taj referendum prođe - oni potom potpisati te dokumente. No, sada je odjednom stigla najava da bi Klaus mogao odustati od svojeg obećanja, što bi moglo značajno zakomplicirati cijeli proces konačnog ratificiranja Lisabonskog sporazuma, čak ga i definitivno onemogućiti.

Ta je najava izazvala zaprepaštenje u europskim političkim krugovima, posebno u državama koje se snažno zalažu za ratifikaciju, jer to smatraju ključnom stvari za otvaranje sasvim nove faze budućeg razvoja Europske unije. Mogućnost da bi Klaus mogao odgoditi potpisivanje ratificiranih dokumenata najavio je krajem rujna premijer Fischer. On je tijekom večere za summita šefova država i vlada Europske unije u Bruxellesu obznanio da Klaus priprema novi politički manevar da odgodi potpisivanje. Klaus je, naime, potakao grupu sebi lojalnih senatora, članova gornjeg doma češkog parlamenta, da se po drugi put obrate češkom ustavnom sudu kako bi sud razmotrio neke njihove navodne nove primjedbe na ustavnost tog sporazuma. To euroskeptičnom Klausu, koji je veliki protivnik Europske unije, a posebno novih integracijskih mehanizama predviđenih Lisabonskim sporazumom, daje opravdanje da ne potpisuje taj sporazum dok se o tim primjedbama senatora ne izjasni ustavni sud, a to bi moglo potrajati i do šest mjeseci.

ČEŠKI PREDSJEDNIK Václav Klaus najavio je da će potpisati sporazum nakon irskog referenduma, no to još nije učinioTo bi, pak, moglo imati dalekosežne posljedice. Naime, na proljeće bi se trebali održati britanski parlamentarni izbori, najvjerojatnije u travnju. Velika Britanija je svojedobno ratificirala Lisabonski sporazum, ali među britanskim građanima postoji veliki broj ljudi koji se tom sporazumu protive, posebno među konzervativnim biračima. Vođa britanskih konzervativaca David Cameron i sam je vrlo kritičan prema Lisabonskom sporazumu, uvjeren da se tim sporazumom ograničava u nekim novim elementima britanski suverenitet. On je veliki favorit na tim proljetnim izborima, jer je sada vladajuća Laburistička stranka vrlo nepopularna. Cameron je već ranije najavio da će on - ako do izbora ne bude u cijeloj Europskoj uniji, u svim zemljama članicama Europske unije završena ratifikacija Lisabonskog sporazuma - u Velikoj Britaniji raspisati referendum o Lisabonskom sporazumu. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da bi na takvom referendumu velika većina britanskih birača glasovala protiv Lisabonskog sporazuma, što znači da bi on tada bio blokiran i od strane Velike Britanije.

U Velikoj Britaniji pak ovog trenutka sve ide u korist Camerona. I posljednja ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da su konzervativci u prednosti pred laburistima, iako je ta prednost ipak manja nego prošlog proljeća. Sada se, međutim, dogodilo nešto što bi tu prednost u narednim mjesecima moglo i povećati, štoviše, mnogi će utorak, 29. rujna, pamtiti kao dan kada je odlučena sudbina buduće britanske vlade.
Bio je to za britansku politiku vrlo zanimljiv dan. Tog je dana britanski premijer Gordon Brown na godišnjoj konferenciji Laburističke stranke u Brightonu držao svoj ključni politički govor, kojim je želio odrediti političke smjernice svoje vlade i svoje stranke u narednim ključnim mjesecima prije proljetnih parlamentarnih izbora. Mnogo je očekivao od toga govora, smatrao je da će to biti prekretnica, jer je taj govor koncipirao programatski. To je trebao biti ključan govor i kada je riječ o njegovoj osobnoj političkoj sudbini. Računao je da će taj govor promijeniti i cijelu atmosferu koja se stvarala u medijima oko njega.
U posljednje vrijeme bilo je mnogo negativnih novinskih napisa i televizijskih priloga na njegov račun, od napada na njegovu ekonomsku politiku, do neugodnih spekulacija o njegovu zdravlju, o navodnom velikom broju pilula koje konzumira u posljednje vrijeme. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je popularnost Laburističke stranke vrlo niska, da laburisti po podršci birača zaostaju ne samo za konzervativcima, nego i za liberalnim demokratima, da su od vladajuće stranke postali treća stranka u zemlji. On se živo nadao da će s tim govorom, usredotočenim prvenstveno na ekonomiju i na njegove poteze kojim će zemlju izvlačiti iz ekonomske krize, preobratiti stvari, iskazati se kao moćan i vidovit vođa, skrenuti snažno pozornost javnosti na laburističku politiku, ali se dogodilo nešto što mu je te nade razbilo.

LECH KACZYŃSKI, predsjednik Poljske, jedine europske zemlje uz Češku koja nije ratificirala sporazumTog utorka u deset sati navečer na kioscima se pojavilo sutrašnje izdanje najnakladnijeg britanskog dnevnog lista, tabloida The Sun, a na njegovoj naslovnoj stranici objavljeno je nešto što je predstavljalo težak udarac za Browna. Naime, na naslovnici je objavljena Brownova fotografija, a ispod nje veliki naslov "Laburisti su je izgubili", a tu je i objašnjenje što su to laburisti izgubili: "Nakon 12 godina na vlasti ova vlada je izgubila svoje usmjerenje. Sada je izgubila i Sunovu podršku."
Bila je to najava jednog krupnog političkog zaokreta, po mnogim komentatorima vjerojatno kobnog po budućnost Laburističke stranke. Iako je tipičan tabloid koji se mahom bavi crnom kronikom, estradom i neobičnim događajima, The Sun je prvenstveno zbog svoje ogromne naklade izuzetno politički utjecajan, jer se na specifičan način bavi i političkim temama, a ima jako mnogo vrlo vjernih čitatelja. Uz to, ono što je objavio The Sun ne odnosi se - to svi poznavatelji britanskih političkih prilika znaju - samo na taj list, nego na cijelu korporaciju News Internationala koja izdaje The Sun, a kojoj je na čelu slavni australski medijski magnat Rupert Murdoch. To se odnosi, dakle, i na najutjecajniji londonski "ozbiljni" dnevni list The Times, na najnakladniji tabloidni tjednik News of the World, na utjecajni tjednik The Sunday Times, ali i na ogromnu i jako gledanu televizijsku korporaciju Sky, koja je također u vlasništvu Murdocha. Svi će oni od sada podržavati Camerona i konzervativce. Jasno je da odluku da Sun povuče svoju dosadašnju podršku laburistima nije samostalno donijelo uredništvo tog lista, nego je tu odluku donio sam Murdoch, kao što je upravo on 1995. godine, dok su na vlasti bili konzervativci s nesposobnim premijerom Johnom Majorom na čelu, donio odluku da njegovi listovi dadu podršku tada opozicijskim laburistima, i to nakon što se sastao s ondašnjim vođom laburista Tonyjem Blairom i shvatio da je on političar sposoban da vodi zemlju.

Sve to sada ponavlja, ali s drugim predznakom. Murdoch je i dalje pažljivo sve ove godine pratio događaje u Velikoj Britaniji i vagao koga da podrži, jer mu je to važno budući da je značajan dio njegovog svjetskoga globalnog medijskog carstva u Velikoj Britaniji, a o politici vlade ovisi i kako će on u Velikoj Britaniji poslovati. Kada je prije četiri godine na čelo tada slabašnih konzervativaca - nakon niza kratkotrajnih vođa - izabran mladi David Cameron, Murdoch je bio uvjeren, tvrde neki njegovi suradnici, da je Cameron "političar lake kategorije". No, neki njegovi britanski suradnici su ga uvjeravali da tomu nije tako, da u Cameronu ima političke supstance. Stvarno je Cameron počeo unapređivati politiku konzervativaca, koji su počeli dobivati na popularnosti, dok je laburistima popularnost padala, posebno naglo nakon što je Brown zamijenio Blaira na njihovom čelu. Murdochu je pozitivno o Cameronu počeo govoriti i njegov sin James, koji se bio sprijateljio s Georgeom Osborneom, mladim glavnim političkim suradnikom Davida Camerona. Napokon, prije nešto više od godinu dana aranžiran je i prvi susret Murdocha i Camerona. Cameron je Murdocha pozvao na ručak u svoj londonski dom, a Murdoch je bio vrlo zadovoljan dojmom koji je Cameron na njega ostavio. Tada su uspostavljeni neki politički kontakti, a osobni kontakti su se produbili kada je Murdoch nešto kasnije pozvao Camerona na svoju jahtu na krstarenje oko grčkih otoka.

Najavom u Sunu Brown je izgubio podršku Murdocha, a to je - kada je britanska politika u pitanju - izuzetno važno. Murdoch je osamdesetih godina podržavao Margaret Thatcher, te joj bitno pomagao da bude na vlasti, ali je i ona njemu pomogla da slomi štrajkaše koji su željeli blokirati proizvodnju njegovih novina u novoj tiskari u londonskoj četvrti Docklands. Poslala je policiju da omogući Murdochu da distribuira svoje novine tiskane u toj tiskari gdje nije bilo sindikata grafičara. Pomogao je čak i Majoru da pobijedi na izborima 1992. godine, jer je u svojim listovima napadao i omalovažavao tadašnjeg laburističkog vođu Neila Kinnocka. No, potom se razočarao u konzervativce i Majora, pa je kasnije odigrao ključnu ulogu u Blairovu osvajanju vlasti 1997. godine, te kasnije u održavanju laburista na vlasti na sljedeća tri parlamentarna izbora.

Sada se situacija mijenja, jer će na sljedećim izborima u proljeće Murdoch podržavati Camerona, a ne Browna, što će za Camerona biti velika prednost. Tvrdi se da je Cameron obećao nešto zauzvrat ako dođe na vlast, a to je ukidanje nekih restrikcija na televizijske prijenose najatraktivnijih sportskih događanja, za koje je Murdoch zainteresiran. Cameron sada ima mnogo veće izglede za uspjeh na sljedećim izborima, a da Brownu neće biti lako s Murdochovim medijskim imperijem vidjelo se već sljedećeg dana. U srijedu je imao zakazan intervju za Murdochovu televizijsku mrežu Sky News, koji je vodio poznati politički komentator te mreže Adam Boulton. Browna su toliko iznervirala Boultonova pitanja da mu je u jednom trenutku rekao da se "ponaša kao politički propagandist" te se usred intervjua digao sa stolca te pokušao otići, ali nije mogao jer mu je još na odijelu bio zakopčan mikrofon.

Irski birači slave pozitivan ishod referendumaNaravno, političke trendove u Velikoj Britaniji pratio je i Klaus, te u njima vidi novu šansu da zaustavi oživotvorenje Lisabonskog sporazuma. Klausov je plan jasan. On je uspio nagovoriti svoje istomišljenike u senatu da pokrenu ustavnu tužbu, zbog čega bi on čak i morao odgoditi potpisivanje ratificiranih dokumenata do odluke ustavnog suda. Po tom njegovom planu trebalo bi cijeli taj spor pred ustavnim sudom što je više moguće produljiti tako da to ne bude gotovo do britanskih parlamentarnih izbora. Ako na tim izborima pobijede konzervativci te Cameron raspiše referendum, onda ne samo da bi Klaus imao novo opravdanje da i dalje ne potpisuje te dokumente, nego bi tada Velika Britanija postala glavni nositelj blokade oživotvorenja Lisabonskog sporazuma. Najava ovog plana izazvala je veliko nezadovoljstvo zagovornika Lisabonskog sporazuma, koji su najavili političke protumjere. Odmah se iz nekih europskih prijestolnica čulo da će - ako irski referendum prođe - početi značajan pritisak na Češku da ona završi ratifikacijski proces. Jedan od onih koji je najavio taj pritisak na Češku je i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy koji je rekao:v "Ja sam jasno dao do znanja da, ako Irci kažu 'da', mi više nećemo pristati da Europa bude 'ničija zemlja' bez institucija nužnih da se suoči s krizom."
Na pitanje znači li to da će se na Klausa raditi pritisak da napokon stavi svoj potpis, Sarkozy je rekao: "Ako to ne bude uradio, bit će konzekvenci. No, o tome ćemo razgovarati na jednom budućem sastanku."