VAGIT ALEKPEROV Šef Lukoila, jedan od najmoćnijih ljudi u svjetskoj naftnoj industriji i treći najbogatiji Rus, reporterima Nacionala je na 20. katu Lukoilove upravne zgrade u Moskvi pričao o svojim planovima za posjet HrvatskojHrvatsku će uskoro posjetiti Vagit Alekperov, čelni čovjek velike ruske naftne kompanije Lukoil i jedan od najmoćnijih ljudi u svjetskoj naftnoj industriji. Alekperov, treći najbogatiji Rus, već više od 15 godina upravlja tom tvrtkom, koja je pod njegovim vodstvom izrasla u jednu od vodećih svjetskih naftnih kompanija, posluje na pet kontinenata, zapošljava više od 150 tisuća ljudi, ostvaruje više od 8 milijardi dolara profita godišnje te kontrolira oko 1,3 posto ukupnih svjetskih rezervi nafte. Ipak, za razliku od većine ostalih ruskih naftnih kompanija, Lukoil je potpuno privatna kompanija, njene dionice kotiraju na nekoliko velikih svjetskih burza, a posluje se u skladu sa zapadnoeuropskim standardima transparentnosti.

Ozbiljni planovi u HRVATSKOJ

Glavni arhitekt nastanka i razvoja Lukoila upravo je Alekperov, koji je prvo kao zamjenik ministra energetike Sovjetskog Saveza potaknuo okrupnjavanje tamošnje naftne industrije, a potom i došao na čelo jedne od takvih novoosnovanih kompanija, Langepas-Urai-Kogalimneft, koja je uskoro promijenila ime u Lukoil. Lukoil je započeo jak poslovni razvoj, a nekoliko godina kasnije kupio je poznatu američku tvrtku Getty Oil, i tako postao prva ruska tvrtka koja je postala vlasnik jedne od američkih kompanija koje kotiraju na burzi.

No, osim uspjeha koje je ostvario u svojoj karijeri, Alekperov je poznat i kao jedan o rijetkih šefova velikih naftnih kompanija koji su svoju karijeru počeli na nižim razinama, radeći fizičke poslove na naftnim postrojenjima. Rođen je 1950. u glavnom gradu Azerbejdžana Bakuu, a vrlo rano ostao je bez oca, koji je također radio na naftnim postrojenjima. Već kao 18-godišnjak Alekperov je dobio svoj prvi posao u naftnoj industriji, a studirajući na azerbejdžanskom naftno-kemijskom fakultetu radio je kao rukovodilac naftne bušotine u tamošnjoj tvrtki Kasmorneft. Tada je navodno preživio i tešku eksploziju na naftnoj platformi u Kaspijskom jezeru, kad je morao satima plivati kako bi se spasio. Ipak, upravo zbog takvih iskustava Alekperova danas smatraju jednim od najboljih znalaca naftne industrije.
Njegov najavljeni posjet Hrvatskoj novi je dokaz sve većeg interesa te velike kompanije za poslovanje na hrvatskom tržištu. Iako je već godinama jedan od najvećih dobavljača nafte za hrvatsko tržište, Lukoil je formalno u Hrvatsku došao lani kupnjom Europa mila, malog lanca benzinskih postaja. Iako se zasad Lukoil na domaćem tržištu nije nametnuo koliko su pojedini analitičari očekivali, dolazak predsjednika kompanije u Hrvatsku jasna je poruka kako tvrtka ovdje ima ozbiljne poslovne planove.
To je Nacionalovim reporterima potvrdio i sam Alekperov u ekskluzivnom intervjuu prošlog tjedna u Moskvi. U razgovoru u njegovu luksuznom uredu na 20. katu Lukoilove upravne zgrade u samom središtu Moskve Alekperov je više puta istaknuo da puno očekuje od dolaska u Hrvatsku i sastanka s hrvatskim političkim vrhom. Pritom je pokazao izvrsno poznavanje stanja na hrvatskom naftnom tržištu pa je ostavio dojam kako je i dalje, unatoč veličini Lukoila, upućen i u najsitnije aspekte poslovanja kompanije.

NACIONAL: Koji su razlozi vašeg skorog službenog posjeta Hrvatskoj?
- Već smo neko vrijeme na hrvatskom tržištu, posjedujemo lanac benzinskih postaja, a imamo vrlo ozbiljne planove da proširimo svoje poslove u vašoj zemlji. Svoj posjet Hrvatskoj smatram prilikom da čelnim ljudima vaše države prezentiram našu kompaniju i upoznam ih s Lukoilovim poslovnim planovima. Usto, nikad nisam osobno upoznao vašeg predsjednika, pa se radujem i prilici da sklopim to poznanstvo.

ISPORUKA GORIVA ZA PLOVILA NA JADRANU

NACIONAL: Postoje li konkretni projekti u koje ste spremni investirati na hrvatskom tržištu?
- Svakako postoji niz takvih projekata, odnosno investicija, za koje je Lukoil u Hrvatskoj zainteresiran. Prvenstveno namjeravamo ulagati u širenje svoje maloprodajne mreže. Danas Lukoil u Hrvatskoj ima oko 20 postaja, a već za nekoliko godina htjeli bismo ih imati 100. Riječ je o vrlo ozbiljnom investicijskom ciklusu, koji smo već pokrenuli. A s obzirom na vrlo razvedenu hrvatsku obalu Jadranskog mora puno očekujemo i od poslova isporuke goriva za plovila. To je dio tržišta u kojem postoji velik potencijal, naročito za iznimno znanje i iskustvo koje Lukoil u tom segmentu već posjeduje zbog poslovanja na drugim tržištima. To će biti dva glavna aspekta našeg poslovanja i investicija u Hrvatskoj, ali smo zainteresirani i za razgovore o svim projektima koje nam eventualno ponude naši hrvatski partneri. Ukratko, Lukoil želi i može investirati u Hrvatskoj, želimo na vašem tržištu stvoriti poslovno okruženje u kojem ćemo se ugodno osjećati i mislim da je to temeljna poruka mog dolaska.

NACIONAL: U hrvatskim medijima nagađa se da ste zainteresirani i za otkup naftnih terminala na jadranskoj obali.
- Te informacije nisu točne, zasad nemamo nikakvih planova o gradnji ili otkupu naftnih terminala u Hrvatskoj. Koliko znam, najvažniji terminal ionako je u vlasništvu državne kompanije, a u takvim okolnostima opisani poslovi naprosto ne bi bili realni. Dapače, kad bismo krenuli u takav posao, vjerojatno bismo izazvali potres na hrvatskom tržištu naftnih derivata, a to svakako želimo izbjeći. Otvoreni smo za poslovnu suradnju sa svima i kroz tu suradnju želimo jačati svoj položaj na hrvatskom tržištu.

NACIONAL: Ipak, Hrvatska je malo tržište. Koliko je poslovanje ovamo uopće bitno za veliku multinacionalnu kompaniju kao što je Lukoil?
PREMDA u vlasničkoj strukturi Lukoila nema državnog kapitala, šef Lukoila i ruski premijer Vladimir Putin uspješno surađuju- Hrvatska uistinu nije veliko tržište, ali mislim da bi bilo pogrešno Hrvatsku gledati izvan konteksta naše šire strategije. Jedan od strateških ciljeva Lukoila je snažna prisutnost u državama jugoistočne Europe. Imamo iznimno razvijeno poslovanje u Bugarskoj, Srbiji i Rumunjskoj, a poslujemo još i u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Makedoniji. Logistički gledano, ta je regija iznimno važna jer kroz nju prolazi niz tranzitnih putova između Europe i Azije. Iz te perspektive, danas je Lukoil jedina kompanija koja vam nudi mogućnost da putujete s jednog na drugi kraj istočne Europe tako da gorivo kupujete stalno od istog proizvođača. Ne treba zanemariti ni kako, osim maloprodaje, Lukoil ima značajne poslovne rezultate i u veleprodaji, te naftom opskrbljujemo više rafinerija u regiji. Takva jaka regionalna prisutnost upravo je ono što želimo ostvariti u što većoj mjeri, a zbog svog geografskog položaja Hrvatska je iznimno važan dio naše strategije.

NACIONAL: Jeste li zbog globalne recesije bili prisiljeni mijenjati svoje planove o tom regionalnom poslovnom razvoju?
- Poput svih ostalih velikih svjetskih naftnih kompanija, ni Lukoil nije bio otporan na globalnu recesiju i velik pad cijene nafte u drugoj polovici prošle godine. No proveli smo značajne optimizacije, smanjili troškove. Prvi rezultati takve poslovne politike vide se već u kompanijinim rezultatima za prvih šest mjeseci ove godine, jer smo ostvarili profit veći od 3 milijarde dolara. Vrlo sam zadovoljan tim rezultatima, pogotovo zato što i za vrijeme težeg poslovanja nismo prekinuli s investicijama za koje smo ocijenili da imaju stratešku važnost. Primjerice, nedavno smo završili kupnju velike rafinerije u Nizozemskoj, koja je sad realni potencijal za poslovni rast. Lukoil je jedna od rijetkih svjetskih kompanija s kontinuiraniim rastom proizvodnje i mislim da naši dioničari mogu biti jako zadovoljni takvim razvojem događaja.

PLINSKA POLJA KOD KASPIJSKOG JEZERA

NACIONAL: Brojne ruske kompanije često se žale na protekcionističke mjere koje im otežavaju poslovanje na pojedinim tržištima zapadne Europe. Je li i Lukoil imao sličnih problema?
- Mislim da su sve ruske kompanije suočene sa sličnim predrasudama kad počnu poslovati na zapadnim tržištima. Te predrasude temelje se na negativnom imidžu što su ga ruske kompanije stekle ranih 90-ih zbog pomalo neobičnog načina na koji su tada poslovale. Ipak, Lukoil je danas prisutan u 42 države svijeta, uključujući 16 država Europske unije, tako da vjerujem kako smo uspješno nadišli te probleme. Privatna smo tvrtka, naše dionice kotiraju na nekoliko svjetskih burza, a u našoj vlasničkoj strukturi nema državnog kapitala, kao što državna vlast nema utjecaj na poslovanje tvrtke. Dapače, drugi najveći dioničar kompanije je američka naftna tvrtka ConocoPhillips, a naše poslovanje podliježe najstrožim svjetskim normama u pogledu transparentnosti. Na svim tržištima gdje poslujemo trudimo se ne biti remetilački faktor, koliko je god moguće, izbjegavamo bilo kakve konflikte s tržišnim konkurentima. To je bio ključ promjene negativnog imidža o kojem ste govorili i mislim da je Lukoil najbolji model poslovanja ruskih naftnih kompanija. Uostalom, jedina smo ruska kompanija koja posluje na posve multinacionalnoj razini i značajan dio svojih rezervi drži u stranim državama.

NACIONAL: Gdje sve trenutačno razvijate svoje nove projekte?
- Nedavno smo počeli razvijati velika plinska nalazišta kod Kaspijskog jezera, a u ruskom dijelu tog jezera otkrili smo i jedinstveno naftno nalazište, kapaciteta 7 milijardi barela. Prva komercijalna proizvodnja na tim poljima trebala bi početi u ožujku 2010. Puno očekujemo i od nalazišta u Venezueli, ali i pregovora o projektima u Iraku. Ondje trenutačno ima nekoliko naftnih polja golemih kapaciteta i uvjeren sam da ćemo, uz partnere, dobiti prava na eksploatacije nekih od njih. Naravno, ključni faktor u razvoju novih nalazišta bit će cijena nafte na svjetskom tržištu.

NACIONAL: Omogućava li vam to trenutačna cijena nafte?
- Znam da je nekima to teško za shvatiti, ali preniska cijena barela nafte na kraju i potrošačima donosi više štete nego koristi. Uz nisku cijenu naftne kompanije neće pokretati proizvodnju na kompliciranim nalazištima koja zahtijevaju veća ulaganja. Bez razvoja takvih nalazišta, na koja otpada sve veći udjel ukupne svjetske proizvodnje, sigurnost opskrbe vrlo brzo bi mogla doći u pitanje. Produži li se ovakvo stanje na tržištu, s cijenama nafte oko 60 dolara, vjerujem kako bi se upravo to moglo i dogoditi. Zbog toga se nadam kako će uskoro tržište proraditi i kako će cijena porasti na razinu između 70 i 80 dolara po barelu. To je pravedna cijena, koja s jedne strane za potrošače nije preveliki teret, a naftnim kompanijama omogućava dovoljno velik profit kojim će financirati daljnja istraživanja.

GOLEMA ULAGANJA U RAZVOJ

NACIONAL: Koliko uopće naftne kompanije danas ulažu u razvoj?
LUKOIL U HRVATSKOJ Nikolaju Ivčikovu, direktoru Lukoila u Hrvatskoj, povjereno je ostvarenje Lukoilovih poslovnih planova u Hrvatskoj- Jako puno. Mislim da su najveće promjene u naftnoj industriji u posljednjih nekoliko desetljeća povezane s razvojem novih tehnoloških rješenja. Nikad se u ovom poslu nije koristilo više znanstvenih metoda nego danas, a takav razvoj košta. Takve investicije mogu si priuštiti samo najveće svjetske kompanije, poput Lukoila. Zbog toga postoji tek uski krug kompanija koje mogu ulagati u budućnost, u razvoj novih nalazišta. Kompanije koje su u državnom vlasništvu poprilično su hendikepirane, odnosno postoje tri glavne prednosti privatnih kompanija pred državnima. Prvi su stručni kadrovi, koji prolaze kontinuirano usavršavanje, drugo su najmodernije tehnologije koje privatne kompanije razvijaju, a treće znatno šire mogućnosti financiranja i dostupnosti kapitala.

NACIONAL: Radite u naftnoj industriji više od 35 godina, a jedan ste od rijetkih čelnika velikih svjetskih naftnih kompanija koji je karijeru počeo radeći na naftnim postrojenjima. Pomažu li vam danas ta iskustva pri upravljanju kompanijom?
Čvrsto vjerujem kako menadžeri u naftnim kompanijama moraju imati znanje o tehnološkim procesima proizvodnje. Najvažniji dio mog posla odnosi se na odlučivanje o budućim investicijamama, a za to moram biti sposoban steći pravu sliku takvih projekata. Dakle, moram realno sagledati sve rizike pojedinog posla, kako za samu investiciju, tako i za ljude za koje sam odgovoran. Naše investicije mjere se desecima milijardi dolara, s njima su povezane tisuće i tisuće ljudi, a moj najvažniji zadatak je da izbjegnem rizike. Svejedno mi je radi li se o projektima vrijednima deset milijardi ili 50 milijuna dolara. Na sve primjenjujem isto pravilo, a to je da rizik mora biti što manji. Iskustvo rada u proizvodnji pri tome mi znatno olakšava posao.

OPASNOSTI NA NAFTNOJ PLATFORMI

NACIONAL: Ipak, postoje informacije kako vas je to iskustvo umalo koštalo života. Često se prepričava kako ste jedva spasili živu glavu prilikom eksplozije na naftnoj platformi u Kaspijskom jezeru, na kojoj ste tada radili.
- U životu svakog naftaša koji je poput mene svoju karijeru započeo na nižem položaju postoji niz zanimljivih priča i anegdota. Iako se stalno trudimo da povećamo sigurnost na našim postrojenjima, nesreće se događaju. Kad se to dogodi, trudimo se da njihov efekt bude što manji, odnosno da što manje ljudskih života bude ugroženo. Nažalost, nesreće se nikad ne mogu potpuno izbjeći i vjerujte mi da za radnike na naftnim postrojenjima prizor sirove nafte znači opasnost. Kad je sve u redu, oni je uopće ne vide, a kad je ugledaju, to znači da se nešto i na postrojenju pokvarilo i da im prijeti nesreća.