Zoran FerićPjevač s nadimkom mitraljeza opet je svojom pojavom izazvao međunarodni incident, iako zapravo on sam nije učinio ništa. Naime, zbog "minulog rada" zabranili su mu ulazak u jednu bogatu alpsku državicu koju smo ovdje navikli smatrati vrhom civilizacijskih dostignuća i demokracije u Europi. A njen nutarnji kantonalni ustroj poslužio je kao nekakav simboličan uzor za ustroj razjedinjene Bosne. Švicarska, kao uostalom i skandinavske zemlje, već dugo na ovim prostorima slovi kao drugo ime za red, rad, civiliziranost i toleranciju. A upravo je Švicarska uskratila Marku Perkoviću Thompsonu mogućnost ulaska u zemlju. I to na tri godine. Zabrana koju je izrekao Savezni ured za policiju švicarske konfederacije čini se, sudeći prema obrazloženju, sasvim opravdanom.

Kaže se da tekstovi nekih Thompson­­ovih pjesama veličaju rat i genocid. Kad bi u cijelom obrazloženju postojala samo ta jedna točka, veličanje genocida, ona je sasvim dovoljna da se bilo kome tko to čini zabrani ulazak u bilo koju civiliziranu zemlju, zemlju koja se odavno emancipirala od nekih svojih Maksovih mesara (ima ih nažalost u povijesti svake zemlje i svakoga naroda) i pokušava se odlučno distancirati od nacizma i nasilja, a pogotovo genocida. Tragične recidive tih pojava možemo svako malo vidjeti na televiziji u raznim dijelovima svijeta pa nam je već moglo postati jasno koliko su mir i tolerancija krhke pojave. I upravo zato što su krhke treba u njih uložiti jako puno truda. Pri tom je, a to je većina europskih zemalja dobro shvatila, najvažnija prevencija. Rat i mržnja su virusi koji se brzo šire, pa treba ozbiljno reagirati na svaki simptom. A Marko Perković Thompson je ozbiljan simptom. Toliko o genocidnosti i mržnji. Što se tiče veličanja rata, stvari su tu zericu kompliciranije, iako se zapravo sve svodi na ovo: svako veličanje rata je neprihvatljivo, možemo se samo s poštovanjem sjećati žrtava. Veličanje sjajnih pobjeda i borbi kroz pjesme, ma koliko bilo praktično u samome ratu, iz jedne dugogodišnje mirnodopske situacije je neprihvatljivo. Ratovi i bitke su, nažalost, sastavni dio naše povijesti, ali to ne znači da moramo poticati militarizam. Druga točka obrazloženja tiče se fašističkog pozdrava i veličanja fašističkih simbola koji su vidljivi na koncertima Marka Perkovića. Ono što je zakonski zabranjeno viđa se na tim manifestacijama masovno, pa je sva prilika da bi se i u Švicarskoj događalo isto. Nacistički pozdrav i simboli razlog su za uzbunu u europskim zemljama i na njega su alergični gotovo svi. Vidio sam vrlo velike demonstracije skinsa u Berlinu. Obrijanih glava, glasni i agresivni izvikivali su parole kojima tjeraju Turke i druge strance iz zemlje. Ali ni ta opasna i živčana gomila kojoj je pljuvačka iz usta štrcala na sve strane nije nosila kukaste križeve niti sam vidio nacistički pozdrav. U civiliziranim zemljama čak i za ekstremiste postoje neke regule ponašanja. Thompsonova publika pak s guštom krši takve regule. Isticanje simbola najmračnijega dijela novije povijesti isto tako bio bi razlog zabrane ulaska bilo kome u bilo koju civiliziranu zemlju. Treći razlog zbog kojega je Thompsonu zabranjen ulazak jest što se na njegovom prošlom koncertu dogodilo nasilje, pa je to zapravo jedna normalna sigurnosna procjena koja itekako ima svoju težinu, ali i nema direktne veze s ovim načelnim nacističkim stvarima. Masovna tuča uvijek je veliki rizik, pa ako postoji dovoljno realna mogućnost da u svemu tome netko smrtno strada, ta je zabrana i više nego opravdana. Nakon toga govori se o mogućnosti da bi ekstremistički dijelovi pjesama mogli na opasan način radikalizirati hrvatsku dijasporu u Švicarskoj.

Od svih do sada navedenih točaka obrazloženja, ova mi se čini najmanje uvjerljivom. Jedan koncert, pa čak ni serija koncerata ne može u toj mjeri radikalizirati ljude koji žive u potpuno drugačijem okruženju nego što živimo mi u Hrvatskoj. Pa čak i ako znamo da je hrvatska dijaspora i u Njemačkoj i u Švicarskoj već prilično radikalna. Naime, za takav civilizacijski kuršlus kakav se viđa na tim koncertima potrebno je ipak malo više od jednog Thompsona. No, sigurno je da takva atmosfera ni u kom slučaju ne može blagotvorno djelovati na odgoj mladih švicarskih državljana hrvatskog podrijetla koji se spremaju postati građani jedne uljuđene i uređene države. I na kraju, logično je da postoji opasnost od toga da se isprovociraju Srbi i Bosanci i da sve završi u nekakvom nasilju. Iz svega proizlazi da su Švicarci imali pet prilično jakih argumenata kad su pjevaču čiji koncerti sa sobom donose ekstremizam i kaos zabranili ulazak u zemlju do 2012. godine.

Pri tome mi se čini da bi ovakvo obrazloženje trebalo biti jasno gotovo svakome, a ipak je hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija uputilo švicarskom veleposlaniku u Republici Hrvatskoj diplomatsku notu. E pa sad, to je malo previše. Naime, ekstremista ima u svakoj zemlji, ima i onih koji dobro prodaju pjesme s ekstremističkim sadržajima i na tome se bogate, s tim se nekako moramo pomiriti. Ono s čim se ne bismo smjeli nikako pomiriti jest da jedno službeno tijelo države, Ministarstvo vanjskih poslova, zbog Tohompsonove popularnosti odjednom trenira strogoću prema Švicarcima na nečemu što se ne može nikako braniti ni s aspekta civiliziranosti ni s aspekta elementarne sigurnosti za ljudske živote. Javnost pri tome opravdano zanima zašto. Je li to stvarno zbog njegove goleme popularnosti, da se baš ne stvara neprijatelje u delikatnom dijelu biračkoga tijela ili tu ima nešto još gore? Dijeli li to netko u samome Ministarstvu prešutno stavove koji se izražavaju u Thomsonovim pjesmama? Pri tome sam Thompson ne bi nas trebao toliko plašiti koliko ta bulumenta političara, političarčića i politikanata koji se sve ove godine zdušno nastoje ogrijati na njegovoj slavi. Zastrašujuća je ta potreba ljudi koji si umišljaju da vode druge ljude da se tako lako priklanjaju masi i politiku ove zemlje svode na tužan kompromis. Sramotno je što je ovakav gaf počinio netko u Ministarstvu koje u svom imenu nosi i ono europskih integracija.
A što se samoga Marka Perkovića tiče, prilično je apsurdno da se on, na čijim se koncertima čuje skandiranje: "Ubij, ubij Srbina!" poziva na ljudska prava.