STOTINE SATI PLETENJA U predimenzionirani bijeli kaput, koji je bio vrhunac Krznarićeve revije, utrošeno je 12 kilograma vune i stotine sati rada, a cijena mu se kreće ovisno o duljini od 6000 do 7000 kunaCro-À-Porter, ove godine pod radnim naslovom Nivea Cro-À- Porter@WORK, najjači je modni događaj sezone na kojem odabrani hrvatski kreatori predstavljaju svoje modne kolekcije. Najveću pažnju privukao je 34-godišnji Tihomir Krznarić, čije su pletenine vrlo nosive i u usporedbi s ponudom nekih drugih kreatora, financijski pristupačne. Pletaće igle, klupko debele vune, udobni naslonjač i miris kolača slika je koju vežemo uz naše bake ili mame pa je u prvi mah teško povezati izgled Tihomira Krznarića s nečim toliko suptilnim i nježnim kao što je pletivo.

Tijekom razgovora u svom stanu, koji mu ujedno služi i kao modni atelje, rekao mi je da mnogi njegov izgled teško mogu povezati s umjetnikom koji satima sjedi i plete. Već se naslušao komentara da više sliči bikeru koji se mjesecima vozi istočnom Europom nego 34-godišnjaku koji se danima ne miče sa stolice i štrika. Tihomir Krznarić prvi je put pleteće igle uhvatio sa šest godina, za šivaću mašinu sjeo je s nepunih sedam, s devet je počeo samostalno šivati, a kukičanjem se bavi od desete godine.

“Moja majka jako je voljela plesti, a budući da je bila samohrana majka petero djece, od NETIPIČNI majstor pletiva kojih sam ja četvrti po redu, u mnogo stvari smo joj morali pomagati. Mene je dopala briga oko šivanja i sjedeći tako stalno uz nju to sam i zavolio. Završio sam Školu za tekstil, kožu i dizajn u Zagrebu, no, na žalost, nisam se mogao dalje školovati na Tehnološkom fakultetu. Budući da smo živjeli u Ivanić Gradu, nismo si financijski mogli priuštiti da svaki dan putujem pa sam se morao zaposliti. Mama je htjela dignuti kredit kako bih ja mogao studirati, no ja nisam htio da se toliko optereti pa sam joj slagao da nisam prošao na prijemnom ispitu”, prisjetio se Krznarić koji je, odsluživši vojsku, svoja prva radna iskustva stekao radeći u tvornici odjeće NIK i tvornici konca UNITAS. Svoju prvu reviju imao je 2002., i to posve slučajno. “Sreo sam u gradu prijateljicu koja je htjela napraviti reviju i predložila mi da to priredimo zajedno. Sve svoje stvari prodao sam prije nego što je revija počela i bio je to za mene velik poticaj za daljnji rad. Ona je radila modele od jute koje, naravno, nitko nije htio kupiti jer nisu nosivi. Ja sam od te revije pa sve do danas uvijek izrađivao modele koji su nosivi, jer svatko se od nas može ponekad zaigrati i napraviti model koji možda baš i nije za svakodnevnu upotrebu, no kad bismo stalno izrađivali samo takvu odjeću, više ne bismo bili kreatori, nego neka vrsta konceptualnih umjetnika. Naravno, na revijama pustim mašti na volju, no gotovo uvijek se držim pravila da se moji modeli mogu nositi”, rekao je Krznarić koji se nakon svoje prve grupne revije 2003. u Studentskom domu svake godine sve više uspinjao na hrvatskoj modnoj sceni.

UNIKATNE IGLE ZA PLETENJE S obzirom na to da nigdje nije mogao kupiti pleteće igle za toliko debelu vunu, Krznarić ih je dao ručno izraditiUsavršio je svoj prepoznatljivi stil i nakon što se 2005. prvi put predstavio na Cro-À-Porteru ženskom kolekcijom COLORSCAPES koja je bila kukičana, pletena te ručno bojena. Krznarić je postao svojevrsni “must have” mnogih modno osviještenih žena. Kaputi od pletiva u duginim bojama, golemi ovratnici koji padaju na leđa i prsa naglašavaju figuru žene i, bez obzira radi li se o krupnom ili sitnom pletivu, njegovi su modeli vrlo senzualni i ženstveni. Iako preferira unikatne modele, Krznarić ponekad radi i u manjim serijama od nekoliko komada. Svaki model zahtjevne je konstrukcije i dizajna, a za kompliciranije stvari poput golemog, predimenzioniranog bijelog pletenog kaputa, koji je bio vrhunac njegove revije, trebaju tjedni rada. “Moji modeli nisu namijenjeni konfekcijskoj ili masovnoj proizvodnji. Ja to ne bih niti stigao. Za ovaj bijeli kaput s kojim ste me slikali trebalo mi je samo nekoliko dana dok sam premotao vunu. Htio sam debele niti, a to je kod nas nemoguće kupiti, tako da sam upleo 21 nit u jednu kako bih dobio volumen. U njega sam utrošio 12 kilograma vune i stotine sati rada i cijena bi mu bila oko 6000 kuna. Moja odjeća ne smije biti preskupa jer ni sam ne bih za neki komad odjeće koji ću odjenuti možda nekoliko puta na godinu dao veliku svotu. Budući da sve pletem sam, jednostavno ne mogu isporučiti znatno veću količinu od ovoga što radim, a radim jako puno. Kad sam počeo izrađivati voluminoznije komade odjeće, nisam mogao nigdje kupiti tako debele pleteće igle pa sam ih dao ručno izraditi. Kolekciju za ovaj Cro-À-Porter radio sam oko četiri mjeseca. Zna mi se dogoditi da sanjam svoje modele, ustanem usred noći i nacrtam to što sam zamislio”, naglasio je Krznarić koji u svojim kolekcijama osim vune upotrebljava i druge prirodne materijale, pamuk, svilu i viskozu, najviše zbog toga što su ugodniji za nošenje i tijelo u njima diše.

HRVATSKI DIZAJNER Tihomir Krznarić većinu odjevnih predmeta radi ručno, no neke komade izrađuje mašinski; većinom koristi prirodne materijale poput vune, pamuka, svile i viskozeNjegovi modeli često su kombinacija više materijala, od kojih su neki izrađeni ručnim pletenjem, a neki strojnim. Tihomir Krznarić jedan je od rijetkih dizajnera koji za svoje revije uzima isključivo nove djevojke, odnosno neafirmirane, mlade i neiskusne, često one kojima je to prva revija. Nikad mu pistom nisu prošetale poznate osobe, a jednom je manekenku neposredno prije revije učio hodati u štiklama jer prije toga nikada nije hodala u njima. Tvrdi da su na reviji važni modeli, a ne manekenke ili javne osobe. No Krznarić je itekako miljenik hrvatskih slavnih osoba. Nakon tek završenog Cro-À- Portera pjevačica Severina Vučković odmah je odabrala nekoliko komada, i to onih končanih, jer je alergična na vunu. Dizajnerice sestre Budoir također su za sebe naručile komade iz kolekcije, baš kao i RTL-ova voditeljica Antonija Blaće. Njegove klijentice su i brojne arhitektice, odvjetnice i poslovne žene. Iako nema svoj vlastiti dućan, Krznarić pletenine izlaže u zagrebačkom Cro-À-Porter dućanu koji će se uskoro otvoriti na novoj lokaciji u središtu Zagreba, u Splitu i u Dubrovniku.

Njegovo nesvakidašnje modno umijeće prepoznali su i u inozemstvu, konkretna ponuda stigla je iz Njemačke, no on još uvijek razmišlja. “Nijemci žele kolekciju za sezonu unaprijed. U svijetu je to drukčije, modeli se predstavljaju godinu unaprijed zato što postoje buyeri, veliki preprodavači, kupci pojedinci ili tvrtke koji otkupljuju kolekcije za svoje dućane ili druge klijente. Kod nas je to nemoguće. Mi radimo kolekcije za trenutačnu sezonu jer nema nikoga tko će od nas kupiti velike količine robe i jamčiti nam da odjeća koja bi se trebala naći sljedeće godine u dućanima neće kod nas stajati tih godinu dana i na kraju ostati neprodana.”