Kao strastvenom kvizomanu, pasioniranom skupljaču naizgled beskorisnih informacija i mnogosezonskom sastavljaču pitanja za kojekakve televizijske, radijske i novinske kvizove, silno mi se svidjela ideja mladih prisavskih snaga da identičnim pitanjima iz opće (uglavnom političke) kulture i hrvatske novije povijesti protresu najzvučnije predsjedničke kandidate.

Treba li dati svoj glas kandidatu koji ne zna kako se zove aktualni premijer Republike Srbije? Ili ipak onome koji za cijele tri godine promaši početak Prvog svjetskog rata? Možda onome koji kao iz rukava sipa sve točne odgovore, stalno pogledavajući na papir pred sobom? Ili onome koji se odbio odazvati, jer misli da je javna provjera elementarne informiranosti samo estradizacija politike i funkcije predsjednika?

Hebrang je, sto posto, uvjeren u to da odgovore na postavljena pitanja nitko živ u Hrvatskoj uopće ne bi ni trebao znati, ima puno važnijih stvari od toga. Pusićka i Ožboltova su OK, one bi vjerojatno mogle izvući nekih 16.000 kuna na "Milijunašu", uz uvjet da na vrijeme odustanu.

Vidošević bi kod Tarika, od šuba i bez ijednog potrošenog jokera, osvojio i cijeli milijun, ali i USKOK-ove istražitelje za vratom, i na Prisavlju i kod sebe doma (ako uopće pronađu na kojoj se od svojih ili majčinih adresa trenutno nalazi), a Josipović bi, kako sad izgleda, sigurno pristao nekome od njih biti "joker zovi", ali bi u vrijeme snimanja kviza, ponosno ustrašen, izišao iz stana i isključio mobitel.

Koga biste od njih najradije za predsjednika Republike Hrvatske? Neznalicu, neku od dvije prosječnice, prefriganog osumnjičenika za prevaru, ili bjegunca koji se izvlači na dignitet? Ili možda nekoga iz prateće plejade nezanimljivih osvajača, maksimalno, 1.000 kuna? Ili pak Banduma Kerića, mitološko stvorenje koje objedinjuje sve maločas nabrojane osobine, ali još se premišlja o kandidaturi za "najbrži prst"?

Priznajte, izbor nam i nije baš neki. Lanac sreće, sastavljen od najslabijih karika... Svi ti likovi znaju lijepo pričati o sretnijoj budućnosti koja nas čeka samo ako njih - najpametnije, jelte, i najkvalitetnije među nama - dragovoljno stavimo iznad sebe, ali onda pokazuju da se ne snalaze (ili se upadljivo predobro snalaze) u situaciji u kakvoj se svakog tjedna nađe barem dvadesetak običnih građana, sudionika kvizova.

Zato najiskrenije sugeriram svim kolegama da ih i dalje zaskaču kviz-pitanjima, bez ikakve najave, u svakom predizbornom intervjuu barem s po jednim. Evo i nekoliko prijedloga:

Nabrojite barem pet hrvatskih brodogradilišta.

Što je proizvodila "Dalmatinka" iz Sinja?

Kad su održani prvi predsjednički izbori u RH?

Koje četiri rijeke protječu kroz Karlovac?

Kako se zove gradonačelnik Pule?

Kolika je prosječna plaća u Hrvatskoj?

Koja će zemlja predsjedati Europskom unijom u drugoj polovici 2010.?

Nabrojite barem pet članova Ustavnog suda RH.

Kako se zove Berlusconijeva stranka?

Koliko NATO, naš savez, ima zemalja-članica?

Koliko je hrvatskih vojnika trenutno u Afganistanu?

Koliko je puta do sad mijenjan i dopunjavan Ustav RH?

Koliko je, prema zadnjem popisu stanovništva, nepismenih u Hrvatskoj?

I tako to. Ima štofa ko u priči. Tresite ih, kolege, molim vas! Ne želite valjda predsjednika koji o Hrvatskoj, NATO-paktu i Europi znade manje od prosječnoga građanina!

Nije predsjedanje državom samo čekanje poziva na molitveni doručak s američkim predsjednikom, primanje veleposlaničkih vjerodajnica, otvaranje Velesajma ili pisanje govora za Glavnu skupštinu UN-a. Pogotovo ne u "zemlji znanja".