Prosvjednici koji se posljednjih dana u sve većem broju okupljaju na Kapitolu u Washingtonu, u rukama drže plakate na kojima stoji: „Obama je Hitler!", „Obama je Staljin!", „Obama je nacist i njegov politički program ravan onom iz Trećeg Reicha!".

S obzirom na još vrlo svježa sjećanja prizora od sreće uplakanih Amerikanaca u trenutku Obamine inauguracije za predsjednika, ovi plakati djeluju šokantno i svatko se pita - „Što se odjednom dogodilo? Što im je Obama koji je prije nekoliko dana dobio i Nobelovu nagradu za mir, učinio? Je li svijetu izvan SAD-a nešto promaklo i u kojem trenutku?"

Dugogodišnji savjetnik bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, Howard Paster, objašnjava kako je riječ o zapravo nimalo čudnom fenomenu. „Mnogi su Amerikanci bili uvjereni da će pobjeda Baracka Obame sa sobom automatski donijeti i rješenja svi problema, da će oni, takoreći, preko noći jednostavno nestati", kaže Paster. Poznata američka politologica Diane Lowenthal s washingtonskog Sveučilišta dodaje kako je „logično ako u dvostranačkom političkom sustavu, kakav postoji u SAD-u, jedna stranka odnese tako jasnu pobjedu, da će se protivnici itetako potruditi u smišljanju načina svoje reakcije na poraz". Drugim riječima, čini se kao da izborna kampanja u Americi i dalje traje.

Glavna tema Obaminih protivnika je trenutno reforma zdravstvenog sustava. S obzirom na činjenicu da oko 50 milijuna Amerikanaca živi bez zdravstvenog osiguranja, ova je tema jedna od vodećih na popisu promjena koje Obama želi uvesti u svojoj zemlji. Međutim, njegovu devizu „Zdravstveno osiguranje za sve", iskorištavaju njegovi protivnici optužujući ga za pokušaj „uvođenja socijalizma" u Ameriku. Ovaj je potez, kako kažu analitičari, zapravo vrlo lukav, jer se „Amerikanci ničega toliko ne boje kao socijalizma ili komunizma".

Jedan od voditelja anti-Obama kampanje, Lawrence Hunter, tako primjerice upozorava stanovnike savezne države Iowe, da „moraju pripaziti inače će pod Obaminom vlašću svi ranije umrijeti", jer, kako kaže - „ riječ je o Nijemcu, socijalistu iz zemlje u kojoj svatko posjeduje zdravstveno osiguranje".

Njegova kampanja, ma koliko apsurdno djelovala na sve izvana, kod mnogih Amerikanaca očito nailazi na plodno tlo. Tako je, kako navode mediji, jedna starija žena nedavno izjavila da ona „ne gaji nikakvo poštovanje prema Obami, da ga se ne boji s obzirom da je vjernica, kršćanka, no da usprkos tome nikada ne bi mogla ni pomisliti da će Amerika tako nisko pasti".

I u samim američkim medijima, izborna kampanja, kako se čini, traje sve do danas. Od toga da mu se predbacuje da „rasipa novac poreznih obveznika" pa sve do spominjanja činjenice kako „sramota zvana Guantanamo postoji još uvijek".

Samom Obami i njegovim suradnicima, tek tu i tamo za sada polazi za rukom efektivno se uhvatiti u koštac sa sve glasnijim i drskijim protivnicima i njihovim sve agresivnijim parolama.Kako kaže Howard Paster, „ i Barack Obama je kao i njegovi prethodnici morao naučiti da sve odluke mora potvrditi i američki Kongres, na čiji stol se ne smije staviti previše zahtijeva za reformama odjednom". No, usprkos činjenici kako je doista možda želio previše toga odjednom promjeniti, američki predsjednik se, kako kaže spomenuta politologica Lowenthal „ dobro drži i zapravo je već sada puno više toga napravio i promjenio nego što se to možda izvana ili na prvi pogled čini".

Primjerice, jedan od prvih zakona koje je Obama donio, bio je zakon koji garantira jednakost u mjesečnim plaćama muškarcima i ženama, što je do sada bila tema koje se nije usudio doticati niti jedan od njegovih prethodnika. Drugim riječima, usprkos kritici oko Nobelove nagrade, činjenici da Guantanamo još uvijek nije zatvoren, da je postojeće zdravstveno osiguranje, još iz razdoblja Busheve vladavine, skuplje no ikada te da ratovi u Afganistanu i Iraku još uvijek traju, Obaminu popularnost i omiljenost kod većine stanovnika Amerike pa i izvan nje, za sada ne mogu ozbiljnije ugroziti čak ni horor kampanje gdje ga se prikazuje s „Hitlerovim brčićima".