DRŽAVNI POSJET Mediji u Srbiji uglavnom su se bavili detaljima susreta predsjednika Medvjedeva i Tadića u Beogradu pa je vijest o dogovoru o baziranju ruskih službi u Nišu prošla gotovo nezapaženoSrbija je na spektakularan način u jednodnevni posjet 20. listopada primila ruskog predsjednika Dmitrija Medvjedeva, a tijekom tog posjeta potpisano je sedam bilateralnih međudržavnih sporazuma, te dogovorene još neke važne stvari. Srbijanski mediji najviše pozornosti posvetili su najavi ruske strane da će Srbiji dati golemi kredit od čak milijardu dolara, od čega će 200 milijuna biti utrošeno za saniranje srbijanskog državnog budžeta, a ostatak će biti ruske investicije u Srbiju, prvenstveno u infrastrukturu, pa se u tom kontekstu govorilo o ulaganju u izgradnju autoceste od mađarske do makedonske granice u kojoj bi sudjelovale i ruske kompanije.

Tijekom posjeta govorilo se i o najvećem rusko-srbijanskom pothvatu, ranije dogovorenoj izgradnji plinovoda Južni tok, koji će ruskim plinom opskrbiti južnu Europu, a koji će jednim dijelom ići i teritorijem Srbije. Dogovoreni su i neki popratni poslovi, Rusija je otkupila pola naftne industrije Srbije te najavila veliko ulaganje u skladište plina u Vojvodini.

Bilo je mnogo zajedničkih tema o kojima se razgovaralo, a o kojima je detaljno izvijestila srbijanska štampa, pa je stoga nešto manji publicitet dobila tema, koja je za Rusiju bila osobito zanimljiva i važna. Dan prije Medvjedeva u Srbiju je stigao drugi značajan čovjek iz vrha ruske države, poduzetni ministar za izvanredne situacije Sergej Šojgu. Vodio je razgovore sa srbijanskom stranom o važnom projektu koji je sada dogovoren, a o čemu je tijekom posjeta Medvjedeva i potpisan odgovarajući bilateralni sporazum. Riječ je o formiranju zajedničkog rusko-srbijanskog operativnog centra za brze intervencije u izvanrednim situacijama. Taj će centar imati sjedište u Nišu.

O čemu se tu radi, detaljno je u intervjuu beogradskom dnevnom listu Politika, objasnio srbijanski ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić. Kazao je da je riječ o civilnoj instituciji kojoj će glavni zadatak biti djelovanje u slučajevima prirodnih katastrofa različitih vrsta, u slučajevima potresa, poplava, velikih požara itd., ali imat će i druge zadatke. Politika piše da će taj - kako kaže - zajednički humanitarni centar biti logistička baza za operacije zaštite i spašavanja ne samo u Srbiji, nego i u regiji. Njegove djelatnosti - piše Politika - bile bi gašenje velikih požara i sudjelovanje u otklanjanju posljedica drugih izvanrednih situacija, kao što su poplave, potresi, tehnološko-kemijske havarije, terorističke akcije, razminiranje terena, razne pandemije itd. Taj centar radio bi tokom cijele godine, a u njegovu sastavu bila bi skladišta za čuvanje materijalnih rezervi neophodnih u akcijama i operacijama zaštite i spašavanja.
Centar bi osiguravao redovito servisiranje, popravak, remont i održavanje opreme za zaštitu i spašavanje u izvanrednim situacijama, kazao je u intervjuu za Politiku Ivica Dačić. Važno je da će u tom centru biti stacionirano rusko osoblje.KONSTANTIN VELIKI Niški aerodrom trebao bi biti sjedište nove rusko-srpske agencije za krizne situacije, ali bi mogao poslužiti i za dovoz ljudstva iz Rusije

Nekoliko zanimljivih činjenica govori da taj centar ima nešto širi zadatak. Neobično je da se gradi veliki rusko-srbijanski centar za obranu od velikih požara, a Srbija uopće nema velike šumske požare, godišnje tek nekoliko, pa dosad nije imala ni specijalizirane letjelice za gašenje požara. Uz to, ti požari se eventualno događaju ljeti, pa je nelogično da se tako veliki centar gradi da radi cijelu godinu, pa i onda kada požara sigurno neće biti. U Srbiji nije bilo ni nekih drugih velikih katastrofa zbog kojih bi bio potreban takav centar. Zato je očito da je razlog zašto se taj centar gradi, nešto sasvim drugo.

Dačić je u svojem intervjuu izričito rekao da će u tom centru u Nišu biti stacionirano isključivo civilno rusko osoblje, ali ima mišljenja da je to upitno, s obzirom na to da se kaže da će centar biti oformljen i da intervenira i u slučaju terorističkih akcija. Stoga se može pretpostaviti da će u centru biti stacionirane i antiterorističke snage. Zanimljiva je i lokacija centra. Dačić je istaknuo da je Niš izabran zato što ima aerodrom, implicirajući da će se s tog aerodroma moći brzo organizirati akcije. No, taj aerodrom može služiti i za brzo prebacivanje ljudstva iz Rusije u centar. Ne treba zaboraviti da je Niš glavni prometni, politički i ekonomski centar južne Srbije, te da se nalazi blizu Kosova, a to znači i blizu velike američke baze Bondsteel na Kosovu. Stoga sve to ima i očito geostrateško značenje za šire područje jugoistočne Europe.

Treba spomenuti još jednu geostratešku činjenicu, a to je da će baza biti locirana u neposrednoj blizini trase kojom će ići plinovod Južni tok, pa je očito da je dogovor sklopljen i kako bi se povećala sigurnost tog plinovoda u Srbiji. I sam plinovod mnogi promatraju kao mijenjanje geostrateške situacije u ovom dijelu Europe, jer je očito da Rusija svoje energetske kapacitete koristi na širenje svojeg političkog i ekonomskog utjecaja ne samo ovdje, nego i u drugim dijelovima srednje i istočne Europe. Ovaj centar u Nišu pokazuje da plinovod možda ima udjela i u geostrateškom pomicanju i u sigurnosnoj, pa možda i u vojnoj sferi. Naravno, ako je formiranje ovog centra u Nišu samo krinka iza koje se krije polagano formiranje ruske baze s mogućnošću i vojnih zadataka.

ZA I PROTIV NATO-a Srbijanski ministar obrane Dragan ŠutanovacU vezi s posjetom Medvjedeva Beogradu zabilježena je još jedna zanimljiva stvar. Medvjedev je bio prvi svjetski državnik koji je dobio priliku obratiti se zastupnicima srbijanskog parlamenta, a u svojem - za Srbiju - povijesnom govoru, izrekao je nešto što je izazvalo veliku pozornost, a to je "potreba stvaranja novog sigurnosnog saveza u Europi", te javno pozvao Srbiju da se tom savezu pridruži. Neki srbijanski novinari iskoristili su priliku da o tome nešto pitaju ruskog ministra za izvanredne situacije Sergeja Šojgua, a on ih je jedino mogao uputiti na neke ranije dosta lapidarne izjave Medvjedeva o tome, iz kojih oni baš nisu mogli dokučiti o čemu je riječ. Drugi su novinari pitali srbijanske državne dužnosnike je li se o tome razgovaralo tijekom službenih susreta, te su saznali da je predsjednik Medvjedev o tome dosta detaljno upoznao srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, a da je Tadić odgovorio kako bi Srbija za tu ideju mogla biti zainteresirana "ako se svi oko toga slože".

Novinari beogradskog dnevnog lista Danas uspjeli su saznati neke detalje, pa tvrde da je riječ o ruskoj ideji da se stvori novi savez europskih država koje nisu članice NATO-a, te koje ne namjeravaju u tu alijansu ući. Po ruskom shvaćanju formalno je za sigurnost i stabilnost u Europi zadužena Organizacija za europsku sigurnost i suradnju - OESS, koja obuhvaća praktički sve europske države, ali u Rusiji ocjenjuju da je sve stvarne ingerencije oko europske sigurnosti preuzeo NATO, pa čak i na prostorima izvan teritorija zemalja svojih članica, dok je OESS uvelike postao pomoćni organ NATO-a. Rusija, koja je posljednjih godina politički, ekonomski i vojno ojačala, smatra da bi se takvo stanje trebalo promijeniti, pa zato predlaže taj novi savez u koji namjerava pozvati neke zemlje nastale od bivših sovjetskih republika, te europske zemlje koje nisu i ne namjeravaju biti članice NATO-a.
Takva je izvan prostora bivšeg SSSR-a praktički samo Srbija, koja je prije nekoliko godina u svojoj skupštini proglasila vojnu neutralnost, a unutar srbijanskog političkog korpusa stalno traje debata treba li se Srbija približavati NATO-u ili ne. Unutar vladajuće Demokratske stranke postoji struja koja teži približavanju NATO-u, a nju predvodi ministar obrane Dragan Šutanovac. No, s druge strane, gotovo cijela opozicija je protiv toga, protiv toga je i članica vladajuće koalicije Socijalistička partija Srbije, pa stoga i dalje kao temeljna srbijanska sigurnosna doktrina ostaje koncept neutralnosti. I javnost je mahom protiv NATO-a zbog rata za Kosovo 1999. godine.

U skladu s tim Srbija, koja je u programu NATO-ova Partnerstva za mir, te ima i neke vojne aranžmane, na primjer, s Nacionalnom gardom američke savezne države Ohio, ne jača svoje veze s NATO-om u smjeru članstva. No, da bi Srbija pokazala ravnotežu u sigurnosnim vezama sličan je sporazum nedavno potpisan o rusko-srbijanskim vojnim odnosima o zajedničkom aranžmanu vojske Srbije s vojnim zapovjedništvom ruske Kurdske oblasti. Zanimljivo je da tijekom posjeta Medvjedeva Beogradu Šutanovac nije bio u službenoj srbijanskoj državnoj delegaciji za razgovore s ruskom delegacijom, niti se susreo s Medvjedevim.SERGEJ ŠOJGU Putinov prvi čovjek za krizna stanja, na snimci u obilasku hidroelektrane

Medvjedevjeva ideja o novom sigurnosnom savezu izazvala je u Srbiji dosta rasprava. Proruski mediji pozdravili su ideju, a prozapadno orijentirani novinski komentatori su je kritizirali, tvrdeći da je i neizvediva jer Rusija osim Srbije teško može naći još jednu europsku zemlju zainteresiranu za to, izuzev nekih bivših sovjetskih republika koje su i tako već vojno integrirane s Rusijom. Uz to, oni tvrde da bi položaj Srbije u jednom takvom novom savezu, koji bi bio u rivalstvu s NATO-om, bio vrlo nezgodan s obzirom na to da je Srbija praktički opkoljena zemljama članicama NATO-a, Rumunjskom, Bugarskom, Mađarskom, Hrvatskom, a tu je još i zemlja koja snažno teži NATO-u, Makedonija. No, s druge strane, upravo to bi mogao biti glavni razlog zašto je Rusija zainteresirana za takav aranžman sa Srbijom. Na internetskoj stranici e-novine, gdje svoje komentare objavljuju pretežno lijevo orijentirani srbijanski autori, ali i autori iz drugih zemalja s područja Jugoslavije, pojavio se ovih dana komentar u kojem se ova Medvjedevova ideja povezuje izravno sa srbijansko-ruskim dogovorom o izgradnji zajedničkog centra za izvanredne situacije u Nišu, gdje bi trebali biti stacionirani ruski vatrogasci i drugo osoblje spremni djelovati kod različitih - kako se tvrdi - humanitarnih intervencija. No, autor komentara tvrdi da ovdje uopće nije riječ o centru civilnog, humanitarnog karaktera, nego o jezgri ruske vojne baze koja se u skladu s tim Medvjedevjevim novim sigurnosnim sustavom stvara u Nišu. Autor tog dugačkog komentara Marko Matić kaže da je "riječ o manje-više zamaskiranom stvaranju infrastrukture za otvaranje prve strane vojne baze na teritoriju Srbije", te dodaje:

"Sama činjenica da je za lokaciju novog centra izabran grad Niš i aerodrom 'Konstantin Veliki', svjedoči da je vojno-strategijski moment bio od ključnog značaja prilikom određivanja lokacije centra. Niš važi za jednu od gravitacijskih točaka Balkanskog poluotoka, leži na vardarsko-moravskom strategijskom pravcu, a avionima stacioniranim na tom području, lako se, u vojnom smislu, mogu kontrolirati sjeverne obale istočnog Mediterana uključujući, za Rusiju strateški važne morske tjesnace, Bospor i Dardanele." Autor podsjeća da je već jednom ranije bio dogovaran takav aranžman, i to 2001. godine, kada su na sporazumu o stvaranju slične baze potajno radili zajednički srbijanski i ruski časnici, ali je taj plan zaustavio ondašnji premijer Zoran Đinđić. Sada se taj plan - tvrdi autor - obnavlja kroz spomenuti Medvjedevljev prijedlog, te kroz stvaranje zajedničkog centra u Nišu.

Ministar unutarnjih poslova Ivica DačićAutor Matić u tom prijedlogu kaže:
"Prema dostupnim informacijama, sastoji se iz četiri dijela, a mogao bi podrazumijevati i formiranje zajedničkog raketnog obrambenog sistema na kontinentu, možda u okolini Niša, što je odredba iz četvrtog dijela ruskog prijedloga, koji se bavi mjerama protiv svih oblika prijetnji zajedničkoj sigurnosti, kao što su terorizam, organizirani kriminal i neizbježni NATO. Prvi dio obvezujućeg sporazuma o zajedničkoj sigurnosti posvećen je osnovnim principima međudržavnih odnosa. Prema zamislima Moskve, bavio bi se primjenom i poštovanjem pitanja kao što su teritorijalni integritet i suverenitet država. U drugom dijelu se precizira da nijedna država ni organizacija, ne smije imati ekskluzivno pravo na sigurnost. Time se želi eliminirati uloga NATO-a kao ključnog faktora sigurnosti u Europi, ali posredno se dovodi u pitanje i uloga UN-a i OESS-a. Treći dio sadrži pravila za miroljubivo rješavanje kriza, u koji bi trebalo ugraditi mehanizme koji bi bili u suglasnosti s Poveljom UN-a. Četvrti dio dokumenta sadrži mjere protiv svih oblika prijetnji zajedničkoj sigurnosti, uključujući i već spomenuti raketni štit."