Damir NovotnyPad bruto domaćeg proizvoda od 5 do 6% u ovoj godini znači poništenje gospodarskog rasta u proteklih nekoliko godina. S druge strane nastavak deficitarnog financiranja javne potrošnje i investicija te refinanciranje tih deficita na međunarodnom tržištu vrši pritisak na rast inozemnog zaduživanja. Inozemni dug bi se 2010. mogao izjednačiti s jednogodišnjim bruto domaćim proizvodom.

Tako visok vanjski dug nema ni jedna istočnoeuropska članica EU, a odgovorne su za to sve dosadašnje hrvatske vlade. HNB je politiku stabilizacije bankarskog sustava, nakon velike financijske krize koncem proteklog desetljeća, nastavila restriktivnom monetarnom politikom koja je održavala makroekonomsku stabilnost. No Račanova i Sanaderova vlada su se odlučile na ekspanzivne fiskalne politike.

Privatizacija bankarskog sektora i ulazak međunarodnih banaka na domaće financijsko tržište, omogućili su veliki uvoz inozemne štednje kojom se financirala javna i privatna potrošnja, a vlada je poticala rast potrošnje kao glavni generator ekonomskog rasta i stvaranja privida blagostanja. No gospodarski rast neće biti moguć kroz poticanje potrošnje kao što to danas rade vlade u razvijenim zapadnim zemljama. Upravo suprotno, potrošnja kućanstava će se nastaviti prilagođavati nižoj razini raspoloživih dohodaka, dakle nastaviti padati.

NASTAVAK PRILAGOĐAVANJA PODUZEĆA KRIZI rezultirat će povećavanjem nezaposlenosti u kratkom roku, smanjit će dohotke kućanstava i izvršiti pritisak na domaću potražnju. Unatoč različitim idejama da bi se vladine investicije morale nastaviti, zbog smanjene raspoloživosti međunarodnog financiranja javna potrošnja će se također morati prilagoditi realnim fiskalnim kapacitetima. Dakle, impulsi ekonomskog rasta ne mogu u sljedećim godinama dolaziti od strane kućanstava i javnog sektora. Ekonomski oporavak i rast mogu doći jedino kroz snažan val investicija u sektoru poduzeća, odnosno kao rezultat rasta stranih ulaganja.

Za stvaranje nove, povoljne investicijske klime za domaće i posebno međunarodne investitore svakako je potreban novi pristup u kreiranju ekonomskih politika, o kojima govori i guverner HNB. Hrvatska ekonomija na žalost danas nema potrebne konkurentske prednosti koje bi poticale direktna inozemna ulaganja. Pri tome se ne radi samo o cijeni radne snage i neučinkovitosti administracije, već je prije svega potrebno definirati nove vizije gospodarskog rasta i razvoja i ubrzati strukturne reforme. Napredak pregovora o ulasku Hrvatske u punopravno članstvo EU će zasigurno predstavljati jasan signal međunarodnim industrijskim investitorima i može dati snažan impuls stranim ulaganjima. Reformiranje javnog sektora i zaustavljanje deficitarnog financiranja javne potrošnje, smanjit će visinu premija rizika koje ulagači plaćaju na vanjsko financiranje svojih investicija. Međutim ukupne vladine politike moraju biti usmjerene prema poticanju direktnih investicija iz inozemstva i olakšavanju poduzetničke aktivnosti. Osim često spominjanih reformi i unapređivanja državne birokracije, reformi u sustavu pravosuđa, vlada mora prilagoditi ukupan sustav funkcioniranja nacionalne ekonomije. Lisabonskom agendom iz 2000. EU je definirao područja reformi i ukupnih politika kojima je zajednički cilj bio unapređivanje investicijske klime i pretvaranja Europe u jednu od najdinamičnijih svjetskih regija (aktualna kriza pokazuje da je upravo ostvarivanje ovog plana europsko gospodarstvo učinilo vitalnim i otpornijim na globalne cikluse). Sličan desetljetni plan mora izraditi i hrvatska vlada. Direktna strana ulaganja će u ovoj godini pasti ispod milijarde eura. Kako bi se dinamika direktnih stranih ulaganja vratila u trend prethodnih godina i prosječnu visinu od preko dvije milijarde eura, hrvatska vlada će u budućnosti morati uložiti značajno više napora i prilagođavanja ukupnih politika nego što su to morale raditi prethodne vlade. Inozemna direktna ulaganja su se do sada odvijala bez većih vladinih napora i u većini slučajeva koncentrirala na postojeća poduzeća s velikim ili monopolskim udjelom na domaćem tržištu. Promijenjene okolnosti u međunarodnom okruženju i iscrpljene mogućnosti domaćeg privatizacijskog tržišta smanjili su interes inozemnih ulagača. Neuspješni pokušaj privatizacije brodogradilišta potvrđuje tezu da se, unatoč pozitivnom razvoju pregovora s EU, ne može očekivati euforija stranih investitora. Strana ulaganja će vlada morati snažno poticati fiskalnim subvencijama. Zbog ograničene mogućnosti novog zaduživanja javnog sektora, fiskalni izvori za subvencije direktnih stranih investicija moraju se naći kroz proces reformi javnog sektora i smanjivanje socijalnih transfera. Vladine tvrdnje da je to nemoguće učiniti jer je preko 80% državnog proračuna definirano jednostavno nisu točne: na isti način kao što su se definirala različita prava i rasla potrošnja tako se ta prava kroz politički proces moraju vratiti na razinu od prije četiri ili pet godina.

TRANSFORMACIJA JAVNIH PODUZEĆA U "NORMALNA" PODUZEĆA mora se ubrzati, jednako kao i njihova privatizacija. Povećavanje broja poduzeća koja imaju navodno strateško značenje kao i jačanje antipoduzetničkog raspoloženja, za hrvatsku ekonomiju i društvo predstavlja zapravo snažno vraćanje. Potpuno je nepotrebno jednu Podravku, Dalmacijavino, pošte ili željeznice proglašavati poduzećima posebnog značaja. Proces privatizacije javnog sektora se mora ubrzati ali uz jaku proaktivnu i kopoduzetničku ulogu centralne i lokalne Države. Sličan zaokret je devedesetih godina napravila australska vlada i otvorila dugoročno održiv ciklus ekonomskog rasta.