Objavljeno u Nacionalu br. 728, 2009-10-27

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Hrvatski truli bogataši

44 njemačka bogataša sa socijalnom sviješću i odgovornošću traži od kancelarke Merkel da im poveća poreze da pomognu svojoj zemlji. Kad bi hrvatski bogataš sam zatražio da mu porez bude veći, odrekla bi ga se sva rodbina u zavičaju

Renato BaretićRenato BaretićNajnevjerojatnija vijest protekloga tjedna stigla je iz Njemačke, gdje je skupina bogataša pokrenula inicijativu za uvođenje dopunskog poreza na primanja - sebi samima! Knjigu pišu kancelarki Merkel, knjigu pišu, ter ovako (otprilike) kažu: "Mi imamo više novca nego što nam treba, a prihod od tog poreza zacijelo biste mogli iskoristiti ne samo za punjenje proračunskih rupa, nego i za financiranje gospodarskih i socijalnih programa. Kad biste nas, i sve druge imućne Nijemce, dopunski oporezovali sa samo pet posto, za dvije godine u proračun bi se slilo dodatnih stotinjak milijardi eura, što i nije baš sasvim zanemariva svota, zar ne?" Inicijativu je pokrenuo psihoterapeut Dieter Kelmkuhl, prema čijem izračunu 2,2 milijuna Nijemaca raspolaže osobnom imovinom većom od pola milijuna eura, pa kaže: "Želimo pomoći zemlji u teškim vremenima. Kad je išlo dobro, bogatili smo se, a sad je došlo vrijeme da se odužimo." Peticiju za takav potez Frau Merkel (koja je, uzgred, nedavno osvojila novi mandat na obećanjima o smanjivanju svih poreza) u prvih desetak dana već su potpisala 44 njemačka bogataša sa socijalnom sviješću i odgovornošću. A?! Ako nekim slučajem niste ostali paf, pročitajte ponovo: ljudi priznaju da imaju više novca nego što im treba i iskreno žele dio tog viška podijeliti sa svima, za dobrobit zajedničke države i društva! I učas ih se oko takvog plana okupilo već četrdeset i četvero!

Što mislite, koliko bi se hrvatskih bogataša u desetak dana odlučilo podastrijeti takav prijedlog našoj premijerki? Također 44, ili možda 0,44, ili (ipak najvjerojatnijih) 0,044? Koji bi hrvatski bogataš uopće imao muda (sve kad bi i bilo volje!) da nazove dvojicu-trojicu svojih kolega i krene ih nagovarati na razumno odricanje za opće dobro? Ni jedan, naravno, pa nije naš čouk budala ki te Švabe, pa da će se sam poć sa svojin razbacivat! Biće se taj Diter, sikijatar, puno previše družija s luđacin, pa i njega uvatilo... Hrvatski će se bogataš rado isprsiti na kakvoj dobrotvornoj aukciji ili humanitarnoj modnoj reviji, njemu je draže pokloniti klima-uređaj kakvoj klinici ili fakultetu - on, ukratko, voli da su kamere blizu u trenutku kad baja pokazuje svoju velikodušnost, čovjekoljubivost i društvenu odgovornost. Plaćanje poreza nekako je odveć anonimno za našeg čovu, a još kad bi i sam zatražio da mu porez bude malo veći, ej, pa odrekla bi ga se sva rodbina u zavičaju!

Vijesti o njemačkim odgovornim bogatašima dodatnu notu bizarnosti daje činjenica da je u jednim te istim dnevnim novinama, samo nekoliko stranica prije, objavljeno kako hrvatski predsjednički kandidati na predstojećim izborima planiraju potrošiti najmanje 34 milijuna kuna. ("Najmanje" zato što na tom popisu ozbiljnih investitora u vlastitu bolju budućnost još nema Primorca, Tuđmana, Bandića i još gomile pikzibnera željnih tek svojih 15 minuta slave). Najviše će uložiti uporni slučajnik Boris Mikšić, između sedam i deset milijuna kuna, Hebrang i Vidošević po šest, Josipović i Pusićeva po četiri, Škare-Ožbolt tri i pol, Kajin do 1,5 milijuna, a Jurčević okrugli milijun. Gdje oni misle uzeti te novce, od koga? Od Peveca možda? Od Podravke? Od HAC-a? Od HEP-a? Zakon o financiranju izborne promidžbe iz 2004. precizno određuje od koga sve kandidati ne smiju primati donacije: od stranih država, stranaka i kompanija; od javnih poduzeća i onih u većinskom vlasništvu države ili lokalne uprave; od udruga radnika i poslodavaca, vjerskih zajednica i humanitarnih organizacija... Ima toga još ohoho na popisu, a na kraju je i odredba po kojoj svaki kandidat mora sedam dana prije održavanja prvoga kruga Državnom izbornom povjerenstvu podastrijeti privremeni popis donatora i iznosa donacija, a 15 dana nakon izbora konačni. DIP je potom dužan u medijima objaviti sva imena i sve cifre. Sve mora biti jasno i transparentno, nema vrdanja. I sad vi recite, kako će naši miljenici jasno i transparentno doći do planiranih budžeta? Znate li, recimo, ijednoga poduzetnika koji je toliko uvjeren u pobjedu Vesne Škare-Ožbolt da će joj bez problema za kampanju darovati i 20 tisuća kuna? Okej, možda i znate nekoga takvog, ali jedna lasta ne čini tri i pol milijuna! Mora negdje biti neka kvaka...
Naravno, evo je, ni manje ni više nego u samom ovom prepričanom zakonu: u njemu, naime, ne postoje nikakve kaznene odredbe! Nijedna! Drugim riječima, možete prekršiti svaki članak tog zakona, redom stavak po stavak, i da ni na koji način zbog toga ne morate odgovarati ni pred kime. A?! Pa što ste vi mislili, da naši miljenici na Markovu trgu smišljaju i donose zakone zbog nas, a ne zbog sebe? Alo, Zemlja zove! Pa kako bi se dečki i cure ubuduće mogli praviti da su užasno zakrvljeni politički protivnici ako si zakonima ne osiguraju dovoljno manevarskog prostora, prvo za muljanje a potom za međusobno optuživanje za muljanje? Da su im zakoni imalo suvisliji, nestala bi sva čar igre koju toliko vole, politika bi postala dosadan činovnički posao, i nikad ih nitko ne bi pozivao u estradne emisije, na humanitarne akcije, malonogometne turnire... Nisu valjda ulazili u politiku da im bude dosadno...

Inače, odmah ispod teksta o ta 34 milijuna kuna objavljeno je i nagađanje o tome kako bi papa dogodine (50. je godišnjica smrti kardinala Stepinca) mogao doći u Hrvatsku, uz opasku kako nas je prošli posjet "Svetog Oca" koštao oko 40 milijuna kuna. Ima li koga da hitno javi u Vatikan kako smo u govnima do grla i da si u takvoj situaciji ne možemo priuštiti toliki trošak, bez obzira na našu želju i čast koja bi nam bila ukazana? Papa bi, siguran sam, razumio. Nijemac je on, ratzionalan i, premda bogat, osjetljiv na tuđu muku...
P. S. A sad idem po internetu tražiti broj ordinacije dr. Kelmkuhla, da se raspitam o prvom slobodnom terminu. Hitno mi treba terapija zdravim razumom, čašću i poštenjem. Ako hoćete, mogu i vas predbilježiti.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika