Srećko JurdanaVodstvo HDZ-a energično je opovrgnulo medijska izvješća koja su tvrdila da je Ivo Sanader na nedavnome partijskome sastanku premijerku Jadranku Kosor i ministra policije Tomislava Karamarka (koji - sic! - uopće nije član HDZ-a) okrivio za "izazivanje raskola u stranci". Tema sastanka navodno je bila isključivo analiza predsjedničke kampanje Andrije Hebranga. O. k. Forma javne prezentacije stvarnoga sadržaja tog sastanka stvar je procjene HDZ-ovih partijskih organa, ali sama činjenica da je eskapist Sanader iz tišine svoga doma naglo odlučio izroniti na površinu uzburkane političke scene, kako bi stranačke kolege podvrgnuo specijalnim lekcijama "upućenoga promatrača", potvrđuje činjenicu da HDZ-ove aktualne političke preokupacije sadržajno i značenjski bitno nadmašuju nezanimljivu problematiku Hebrangove kandidature. Što se tiče racionalne struje u HDZ-u, a i drugih koji igrokaz promatraju sa strane, gospodin Hebrang je danas na pozornici čvrsto zauzeo položaj ideološkoga artefakta, koji jedva da može poslužiti i kao kvalitetna izlika za sazivanje izvanrednih partijskih sjednica.

Ponukan razvojem događaja oko uprave Podravke i drugih fenomena iz područja političko-financijskoga kriminala, gospodin Sanader odlučio je Jadranku Kosor upozoriti da stvari prelaze mjeru njegove tolerancije. Slušaocima u politbirou navodno je objasnio da se za njegove ere to ne bi moglo dogoditi, da se tada znalo što se može istraživati i do koje granice istrage mogu ići. U tom zazivanju povratka na poznatu generalnu liniju zataškavanja, glasnu podršku pružio mu je Luka Bebić, stara komitetska korenika. Na podršci barba Luke intervencionist Sanader mogao bi, međutim, i ostati, jer sve upućuje na to da će u istražnim sferama stvari eskalirati (što zemlju, uz druge krize, suočava i s krizom zatvorskih smještajnih kapaciteta). Jadranka Kosor nema bitnoga razloga da se opire takvome razvoju događaja, ali ima zato očitih razloga da ga podrži. I njoj, i njezinoj stranci, i državi kao takvoj, indiskriminirano obračunavanje s politički stimuliranim kriminalom može samo koristiti, bez obzira na turbulencije koje će izazvati u HDZ-u.

Zašto bi premijerku trebalo pretjerano zabrinjavati ako istraga o Podravci zahvati Damira Polančeca, čak ako na kraju i isprovocira njegov odlazak s funkcije? Gospodina Polančeca, pokaže li se da je za nešto kriv ili odgovoran, može zamijeniti netko tko je općeprihvatljiv, možda Ljubo Jurčić, i mirna Bosna. S eventualnim odlaskom Polančeca, ili nekoga drugog lika zahvaćenog metlom nove hrvatske pravde, svijet Jadranke Kosor pouzdano se ne će srušiti. Gospođa Kosor osobno nema problema s korumpiranošću i to joj daje vrlo širok manevarski prostor za pozitivno djelovanje. Njezina popularnost i snaga rastu upravno proporcionalno s uvjerljivošću njezine borbe protiv korupcije, neopterećene osobnim interesima. Ako u HDZ-u postoje struje kojima takva politika ne odgovara jer osjećaju da ih ona izravno ugrožava, to gore za te struje. One mogu energično rovariti, ali utjecaj im je sve slabiji.
Iz Europe su - odmah nakon uhićenja skupine povezane s Podravkom - prema gospođi Kosor emitirani pozitivni signali. Olli Rehn uputio je pozdravnu poruku hrvatskim naporima da se političko-financijski kriminal istjera na površinu. Nije izravno spomenuo Podravku, ali brzina njegove reakcije sugerira - u diplomatskome argotu - da Europa uočava promjene i podržava gospođu Kosor u njihovoj provedbi. U predočenome kontekstu, Ivo Sanader ima znatno više razloga za zabrinutost zbog samoga sebe, negoli zbog Hebranga i njegove kampanje. Na položaju premijera bio je vrhunski arbitar u svim velikim transakcijama kapitala, ponašao se kao šef nadzornoga odbora svih hrvatskih poduzeća, odlučivao što će se istraživati i kako, i nema te afere koja - dođe li se u istragama do vrha piramide - ne će na kraju zahvatiti i njega, bez obzira na to što je pobjegao u salon Louise Blouine.

Sanaderov stvaran razlog pojavljivanja na spomenutoj partijskoj sjednici HDZ-a skriva se u pokušaju sprečavanja razvoja situacije u kojoj bi na kraju i on mogao za nešto sudski odgovarati. Povele su se istrage protiv mnogih važnih ljudi, i - kako bi narod rekao - kvaka je u pitanju tko će od njih prvi u neku aferu involvirati Sanadera, da olakša vlastiti status. To može biti Berislav Rončević s "kamionima", na primjer, može netko iz Brodosplita, iz HAC-a, iz HEP-a, a svakako može i Polančec u vezi s Podravkom, ako ga istraga argumentirano poveže s tim slučajem i uvuče u proces. Gospodin Sanader osjeća da se lonac zakuhava i pokušava pod njim u ranoj fazi ugasiti vatru. U manipulacijama velikim novcem malo tko je u državi nešto radio bez njegovoga znanja, privole ili inicijative, i za Sanadera je poželjno da se istraga uvijek zadrži negdje na sredini zbivanja. Kad je riječ o slučaju Damira Polančeca, ona je krenula prema vrhu i počela izravno ugrožavati ex-premijera kojem ne preostaje drugo nego da pokuša iskoristiti ono što je ostalo od njegove "karizme", i preko toga izvršiti pritisak na premijerku i politbiro.

Jadranka Kosor nema, međutim, velikoga razloga za uzbunu ni ako pravosuđe u jednom trenutku na dnevni red uvrsti i samoga Sanadera. U trenutku se može radikalno distancirati od svoga bivšega šefa i na tome osnažiti svoju vjerodostojnost. Bude li prepoznata kao beskompromisna provoditeljica reformi koja ne štiti nikoga, postat će nacionalna junakinja, definitivno će osvojiti podršku Europe, HDZ će se po sili interesa disciplinirano svrstati iza nje, a bučna oporba - u prvome redu Zoran Milanović kojem politički rating pada ubrzano - ostat će bez temeljnih argumenata na kojima je danas pokušava srušiti