LOŠ POSAO U SRBIJI Huljić je u Srbiji započeo neke unosne poslove televizijske produkcije, te se upustio u transakcije s nekretninama, ali se zbog tih planova zamjerio medijima pod utjecajem medijskog tajkuna Željka Mitrovića, vlasnika TV PinkaTonči Huljić, uspješni poslovni čovjek i skladatelj, već dugo u Srbiji ima ozbiljne poslovne probleme, pa među ostalim, što tamošnjim, što hrvatskim bankama duguje gotovo 8 milijuna eura. Huljić je prije nekoliko godina pokušao i u Srbiji započeti unosni posao televizijske produkcije, a upustio se ondje i u neke transakcije s nekretninama, ali se poslovi nisu realizirali onako kako je očekivao. Djelomice se to dogodilo zbog recesije, ali ponajprije zato što je Huljić u Srbiji poklonio povjerenje diskutabilnim osobama i zato što su ga ondje nekritički napadali lokalni tabloidi po diktatu tamošnjeg medijskog tajkuna Željka Mitrovića i dijela političkih struktura koji nisu bili skloni tomu da Huljić u Srbiji zaradi prodajom televizijskih sapunica.

Huljić preko beogradske podružnice tvrtke Ava produkcija, još dok je surađivao s Romanom Majetićem, počeo u Srbiji snimati televizijsku sapunicu “Zaustavi vrijeme”, koju je trebao prodati Radioteleviziji Srbije. Proizvodnju te serije kreditirale su Zagrebačka banka i Hypo Alpe Adria banka, a u realizaciji tog projekta Huljić se najviše oslonio na Sašu Aleksa, svog bivšeg suradnika iz vremena dok se bavio isključivo glazbom u poznatoj grupi Magazin. Serija “Zaustavi vrijeme” snimala se do sredine 2008. u Beogradu, ima stotinjak epizoda, a govori o promjenama u odnosima dvojice prijatelja kad jedan od njih ulazi u politiku i postaje ministar. Seriju je režirao Darko Bajić, a u njoj su bili angažirani poznati srpski glumci Branislav Lečić, Danica Maksimović, Branka Pujić i drugi.

Opskurni beogradski tabloidi već su u listopadu 2007. počeli napadati taj projekt i pisati kako se Huljić s Aleksandrom Tijanićem, generalnim direktorom Radiotelevizije Srbije, dogovorio za snimanje TV novele za koju je RTS trebao Ava produkciji platiti 5,4 milijuna eura. Dio beogradske medijskopolitičke scene nije bio sklon tom projektu. Tako su se preko tabloida počele plasirati priče da se Huljić tijekom Domovinskog rata proslavio srbomrzačkim izjavama pa nije najbolji partner za srbijansku nacionalnu televiziju. Tijaniću su anonimni sugovornici tabloida imputirali da se uz pomoć Huljića želi obračunati sa Željkom Mitrovićem, srbijanskim medijskim tajkunom, koji u Srbiji ima navodno respektabilne produkcijske kapacitete upravo za proizvodnju sličnih serija. Mitrović je u Srbiji vlasnik TV Pinka i ozbiljna je konkurencija srbijanskoj nacionalnoj televiziji u proizvodnji zabavnog programa, a ima ambicije proširiti se i u Hrvatsku. Huljić i Majetić u to su vrijeme u Srbiji htjeli surađivati s Mitrovićem, ali je on tu suradnju odbio i njihove ponude ignorirao. Štoviše, sumnjalo se da iza napada tabloida na projekt Ava produkcije ponajprije stoje Mitrovićevi interesi.

Mitrović se navodno u to vrijeme pobrinuo da im što više oteža posao. Huljić i Majetić u to su vrijeme imali i velikih problema s iznajmljivanjem prostora za snimanje serije, što su pokušavali riješiti preko svojih srbijanskih kadrovskih akvizicija, koje su ih na kraju dovele u velike probleme. Najveće napade srbijanskih medija Ava produkcija Beograd doživjela je zbog Saše Aleksa, čiju su suprugu Mirjanu Vučković angažirali da im vodi posao u beogradskoj ispostavi njihove produkcijske kuće. Saša Aleks je 80-ih radio kao menadžer Huljićeve grupe Magazin. Zbog angažmana Saše Aleksa u beogradske tabloide plasirana je dezinformacija da je prikriveni producent serije “Zaustavi vrijeme” zapravo Ljubiša Buha zvani Čume, vođa nekadašnjeg surčinskog klana i najpoznatiji srbijanski zaštićeni svjedok koji je surađivao u postupku u kojem se sudilo ubojicama srbijanskog premijera Zorana Đinđića. To su tabloidi objavili jer je Aleks prije nekoliko godina bio direktor Buhine tvrtke Defence Road. U jeku tih silnih medijskih napada Aleksandar Tijanić, direktor Radiotelevizije Srbije, jednog je dana pozvao u svoj ured Huljića i jednostavno mu rekao da će ga on morati razumjeti te da RTS neko vrijeme neće moći potpisati ugovor o kupnji te serije. Huljić se tog susreta sjeća poput noćne more. Kad je čuo što mu je Tijanić rekao, usta su mu se refleksno otvorila, ali ostao je nijem. Nekoliko sekundi njih su se dvojica samo nijemo gledali, obavijeni oblacima dima iz debele kubanske cigare koju je Tijanić pušio.

Nakon toga Tijanić je izvadio cigaru iz usta i ležerno je ponudio Huljiću. “Oš cigaru?” obratio mu se hladnim tonom dok se Huljić počeo preznojavati. Otad do danas serija “Zaustavi vrijeme” čeka svoga kupca, a banke koje su financirale projekt čekaju povrat uloženog novca. Opisani susret s Tijanićem nije bio prvi šok koji je Huljić doživio radeći u Srbiji. U tijeku priprema za snimanje serije “Zaustavi vrijeme” Saša Aleks ponudio je Huljiću i Majetiću da za potrebe snimanja serije unajme poslovni prostor koji mu se činio vrlo zanimljivim. Radilo se o najmu prostora kina “Odeon” u Beogradu. Prostor je bio adekvatan, lako se mogao preurediti za snimanje TV programa, a ni cijena nije bila pretjerana. Problem se pojavio kad su odvjetnici koji su zastupali vlasnike tog prostora predstavnicima Ava filma Beograd rekli da imaju sreće, jer je upravo u blizini vlasnik kina, koji bi ih htio upoznati. Nekoliko minuta kasnije, u koloni nekoliko automobila koji su gotovo blokirali promet tom ulicom i u pratnji nekoliko desetaka pripadnika osobnog osiguranja, u prostor je ušetao Sreten Jocić, bjelosvjetski kriminalac koji se nalazi u beogradskom pritvoru zbog sumnje da je organizirao i financirao ubojstvo izdavača Ive Pukanića.

POSLOVNI SUPARNICI Tonči Huljić želio je surađivati sa Željkom Mitrovićem, ali ga je on odbioZbog straha od Jocića taj prostor na kraju Ava film Beograd nije unajmila. Upućeni tvrde da se na preporuku Saše Aleksa Tonči Huljić upustio i u kupnju atraktivnog građevinskog zemljišta u okolici Beograda. Huljić je ispričao za Nacional da je to učinio upravo zbog problema s prostorom za snimanje serije. Planirali su ondje izgraditi studio za snimanje, a polovinu zemljišta poslije preprodati kako bi praktično studio za snimanje dobili besplatno. Radi se o otprilike 3,2 hektara zemljišta koje je bilo uknjiženo na tvrtku koju navodno pozadinski kontrolira Jovica Stanišić, bivši šef srbijanske tajne službe, kojem se zbog sumnji u ratne zločine sudi na Haaškom sudu. Tvrdi se da je Stanišić tu zemlju bio prisiljen prodati kako bi osigurao financiranje svoje obrane u Haagu. Radi se o atraktivnom zemljištu na izlazu iz Beograda prema Novom Sadu, koje je vrlo povoljno za izgradnju poslovno-trgovačkih objekata. Upućeni u tu transakciju tvrde da je Huljić u tu investiciju ušao zajedno s Aleksom i Ivorom Vucelićem, a htio je u taj pro- jekt uključiti i Romana Majetića.

Tvrdi se da je kao kaparu za zemljište Huljić navodno investirao 350 - 400 tisu- ća eura. Projekt je kreditno pratila Hypo Alpe Adria banka u Beogradu, i to ponajprije zahvaljujući preporuci Marka Vojkovića, donedavnog čelnika tvrtke Adriatica.net. Banka je za kupnju zemljišta odobrila 2,9 milijuna eura, a dug se zbog kamata dosad popeo na približno 4 milijuna eura. Trebala je to biti odlična investicija. Za zemljište koje je plaćeno 80-ak eura po četvornom metru, procjenjivalo se da se može preprodajom nakon kratkog vremena dobiti najmanje 170 - 180 eura po četvornom metru. Huljiću nesklone osobe tvrde da se u to vrijeme pojavio kupac koji je htio investirati oko 8 milijuna eura, ali je Huljić navodno htio čekati još povoljniju ponudu. Huljić danas vjeruje da bi to zemljište za otprilike godinu dana moglo vrijediti oko 6 milijuna eura. Međutim, zbog recesije, a možda i zbog pogrešne Huljićeve procjene, zemljište još uvijek čeka kupca. Kredit koji je banka dala za kupnju zemljišta već je postao naplativ, pa bi se moglo dogoditi da banka proda zemljište nekom drugom. Međutim, čini se da je Huljić u posljednji trenutak u Švicarskoj uspio naći kupca koji će na sebe preuzeti kreditne obaveze prema Hypo Alpe Adria banci. U tijeku je rješavanje administrativnih pitanja kako bi projekt i formalno dobio novog vlasnika. Huljić se u toj situaciji spašava u posljednji trenutak, a neko vrijeme prijetila je i opasnost da banka aktivira garancije koje još nekim ljudima mogu izazvati ozbiljne glavobolje. Međutim, to nisu jedini problemi povezani s tim projektom. Tvrdi se da neka očekivanja od prodaje tog zemljišta imaju i kriminalni krugovi bliski Sretenu Jociću, čije interese navodno zastupa Saša Aleks.

Osobe iz tih krugova baš i nisu pune razumijevanja za ekonomsku krizu, nego očekuju vlastitu zaradu, bez obzira na realizaciju transakcije. To bi moglo biti u pozadini glasina, koje su se pojavile tijekom ljeta, da Huljić strahuje za vlastitu sigurnost. Huljić se iznenadio kad je u razgovoru za Nacional bio zamoljen da komentira te tvrdnje i rekao da je u Srbiji na sve moguće načine pokušavao izbjeći bilo kakav dodir s kriminalnim miljeom. Saša Aleks zapravo je osebujna osoba, koja se Huljiću prije nekoliko godina, kad su se nakon dulje pauze opet sreli, predstavila kao prijatelj pokojnog srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Prema onome što je Aleks ispričao Huljiću, Aleksa je osobno Đinđić zamolio da bude svojevrsni kurir između tadašnje srbijanske vlade i dijela kriminalnog miljea koji je od Đinđića imao neka očekivanja. Aleksa je to Đinđić zamolio zato što je znao da on ima dobre kontakte u kriminalnom miljeu. Aleks je u to doba bio povezan s raznim kriminalnim krugovima. Jedno je vrijeme bio čovjek od velikog povjerenja Ljubiše Buhe, a potom se na neko vrijeme iz Srbije sklonio u SAD, pa se vratio u Beograd. Kad se vratio u Beograd, zbližio se sa Sretenom Jocićem. Jocić mu se nastojao približiti kako bi od njega pokušao izvući informacije koje bi mogao iskoristiti protiv Buhe. Još prije atentata na Ivu Pukanića Jocić je preko nekih svojih ljudi u Zagrebu slao poruke kako mu se Huljić zamjerio u nekim građevinskim projektima. Nije isključeno da Huljić doista nije imao pojma da je Aleks u projektu kupnje spornog zemljišta vjerojatno služio kao paravan za Jocićeve interese u dijelu te transakcije.

Huljić i Aleks poznaju se godinama, jer je Aleks 80-ih jedno vrijeme bio menadžer grupe Magazin, koja je tada bila vrlo popularna širom bivše Jugoslavije. Ljiljana Nikolovska, prva pjevačica grupe Magazin, o Huljićevim vezama s Aleksom na svojoj internetskoj stranici napisala je sljedeće: “Dok smo 1986. nakon nekakvog TV snimanja u Beogradu večerali u restoranu na Skadarliji, prišao nam je neki tip, visok, plav, dječjeg lica s bradom, i rekao: ‘Ja sam Saša Aleks, vaš budući izvršni producent.’ Ostali smo šokirani cijelu minutu, a onda smo se svi počeli smijati. Još jedan zajebant. Čovik ni pet ni šest, nego sjedne za naš stol, ne pitajući smije li. Sad se već mislimo je li dovoljno lud da ima negdje skriveni pištolj i tko će prvi zbrisati od stola, a drugi za njim. Govori Aleks: ‘Vidim da mislite da sam neki šarlatan. Evo vam moj prijedlog: radit ću godinu dana za vas besplatno, i ako na kraju te godine odlučite da sam vam nepotreban, nikom ništa. Ali ako odlučite da sam vam koristan, želim postati ravnopravan sedmi član benda, želim postotak od ploča i turneja.’ Aleks je bio izvršni producent Magazina sve dok ja nisam otišla iz benda, do 1990. Ili je možda otišao godinu nakon toga, ali je uvijek ostao Tončijev prijatelj. Ostatak benda, isključujući mene, nije ga volio, svatko iz svojih razloga, iako je baš Aleks grupi Magazin otvorio vrata preostalih područja bivše Jugoslavije.” Zato nije čudno da se Huljić s povjerenjem obratio Aleksu kad je odlučio poslovno iskoračiti u Srbiju. Međutim, Aleksove veze sa srbijanskim podzemljem počele su ubrzo Huljiću stvarati sve veće probleme, kojih Huljić prema vlastitim tvrdnjama uopće nije bio svjestan. Unatoč svemu navedenome, čini se kako bi Huljić ipak mogao riješiti probleme u koje je upao radeći u Srbiji. Kako bi ih riješio, on i dalje u neku ruku nastavlja surađivati s Romanom Majetićem, jer su obojica jamčili za kredite odobrene Ava produkciji, s tim da Huljić, za razliku od Majetića, nije založio osobnu imovinu.

BIVŠA PJEVAČICA Magazina, Ljiljana NikolovskaObojica se nadaju pozitivnom raspletu, a Majetić je uvjeren da je Ava produkcija i dalje respektabilna i perspektivna tvrtka, koja ima više od tisuću sati snimljenog TV programa, te koja bi samo zahvaljujući tome, ali i iskustvu, mogla imati dobru budućnost. Nadu u pozitivan rasplet tih problema Huljiću bude obnovljeni pregovori s Aleksandrom Tijanićem, direktorom RTS-a. Pojavila se ozbiljna mogućnost da Ava produkcija uskoro ipak potpiše ugovor s nacionalnom srbijanskom televizijom o prodaji TV serije “Zaustavi vrijeme”. Informacije o cijeni koju bi RTS trebala platiti za tu seriju poslovna su tajna. Tehnički je zapravo mnogo vjerojatnije da će tu seriju platiti neka od srbijanskih marketinških agencija, koja će se kroz oglasni prostor naplatiti od RTS-a. Ako se taj ugovor potpiše, bez obzira na to tko će na kraju platiti seriju, Huljić bi vratio dio svojih dugova bankama. S druge strane, Huljić je u rujnu u Rovinju na Weekend Media Festivalu predstavio novi TV projekt “Ona”, koji bi trebao startati na proljeće 2010. Radi se o regionalnom TV programu za žensku publiku koji bi se trebao distribuirati televizijama na području cijele bivše Jugoslavije. U projektu je Huljić zajedno s Ring multimedijom i Ujedinjenom produkcijom na čelu koje je Dario Vince, dugogodišnji direktor Digitela. Pojedinosti projekta nisu otkrivali, kao ni moguće investitore. Moguće je da se Huljić odlučio za to partnerstvo također kako bi olakšao izlazak iz poslovnih problema. Kako sada stvari stoje, ti bi se problemi mogli riješiti, što bi Huljiću omogućilo nesmetani nastavak poslovanja.