Srećko JurdanaOdlazak Damira Polančeca s funkcije toliko je potresao državu, naciju i partiju da se o njemu - dva dana poslije - intenzivnije raspravlja jedino još u Državnom odvjetništvu. Sanader je u povodu svoje ostavke organizirao cijelu partijsku konvenciju (na kojoj nije objasnio ništa), Polančec se - u skladu sa statusom - zadovoljio emotivnom televizijskom konferencijom, što je njegov dramolet za publiku učinilo nešto probavljivijim. Demisionirani potpredsjednik Vlade i ministar ekonomije - tko će ga naslijediti, to zasad ne zna ni udruga hrvatskih špijunskih službi - pokušao je u odstupnome govoru ganuti slušaoce izjavom da su na njegovoj strani “mali ljudi”, i da će se od sada nadalje u miru moći posvetiti obitelji, koja je patila zbog njegova svakodnevnog rada od zore do mraka. Osim toga, nije odolio napasti da iskaže omalovažavajući odnos prema premijerki, obraćajući joj se u službenome javnome nastupu s familijarnim “ti”, kao da se s njom nalazi u posjetu podravskoj hiži.

SOLIDNO NAPLAĆEN NAPORNI RAD

Što se spomenutih “malih ljudi” tiče, za gospodina Polančeca većinu njih pouzdano zabole potplat, a što se tiče njegova napornog rada, uspio ga je naplatiti više nego solidno, inkasirajući navodno desetak milijuna kuna samo preko Podravkinih dionica. Teško je procijeniti kakve je zdravstvene efekte taj predani rad za državu ostavio na Polančecovu organizmu, no materijalni nalazi u dobrom su smislu pozitivni, medicinski rečeno: b. o. Financijski promatrano, Polančec će se - dakle - obiteljskim stvarima doista moći posvetiti u miru, no s pravnim stvarima situacija stoji za nijansu drugačije, jer čovjek ne zna gdje će ga i hoće li ga zahvatiti nekakva istraga. Preciznije rečeno, istraga ga je već zahvatila, jer nema razloga da se Polančec ekstrahira iz slučaja Podravka, na primjer, no otvoreno je pitanje do koje će granice ona ići. Njegov ljutiti apel pravosuđu da objavi sve prijave koje protiv njega ima, jer sve su one neutemeljene, može se principijelno podržati, iako nije potpuno provediv zbog - popularno rečeno - mogućeg utjecaja na svjedoke. Istrage su u pravilu efikasne dotle dok su tajne, pod uvjetom da zbog “složenih političkih razloga” tajne ne ostanu zauvijek, što je u Hrvatskoj čest slučaj. Paušalno abolirajući samoga sebe i komandanta Sanadera od svih zbivanja u Podravci, Polančec je u slučaj pokušao umiješati predsjednika Mesića, tvrdnjom da je Mesić kod (šefa uprave Podravke) Zdravka Šestaka intervenirao za dodjelu devet milijuna kuna kredita SMS-u. Primijećeno je da gospodin Mesić nije komentirao tu izjavu. U reakciji na Polančecov istup zadržao se na općepoznatoj poruci da ga je Mladinić iz SMS-a zamolio za pomoć u trenutku kad je od Podravke već dobio šezdeset pet milijuna, ali o pozivu Šestaku za devet milijuna - koje je spomenuo Polančec - nije rekao ni riječi. U toj intervenciji, ako je do nje došlo, ne mora biti ništa sporno, i predsjednikovo objašnjenje svakako bi s epizode skinulo svaku mistifikaciju.

HRVATSKA PANDORINA KUTIJA

Polančec je za gospođu Kosor fenomen koji se - kako smo ovdje i predviđali - mogao prilično jednostavno apsolvirati, za razliku od fenomena koji mu je nadređen, a zove se Ivo Sanader. Prema nekim spoznajama iz hadezeovskoga miljea, gospodin Sanader počeo je najavljivati svoj povratak na vlast. Čuje se da on tješi svoje saveznike, lobira kod renegata, i priprema teren za obnovu sanaderizma u HDZ-u i šire. Objektivno promatrano, mogućnosti za njegov povratak u sferu otvorenoga utjecaja krajnje su ograničene. Otišao je tako da je sam za sobom zalupio vrata, i teško će ih opet sam otvoriti. Može se, međutim, pretpostaviti da je procijenio kako će u aktualnoj situaciji za njega biti korisno ako gospođi Kosor - na Halloween, rekao bi humorist - uputi prijetnju, i ako je podvrgne nekakvom jačem pritisku. Smjena njegova glavnog čovjeka Polančeca upozorava ga da bi na nacionalni dnevni red mogla doći cijela njegova politika, i s njom povezana korupcija. Sanaderovo ime u medijima se sve češće, i sve bezobzirnije, povezuje s kriminalom kojim se bavi pravosuđe. Kako je rekao jedan odličan poznavalac psihologije novinarstva, mediji su “nanjušili krv”, i počeli ići njezinim tragom bez obzira na ranije političke obzire. Prava senzacija nije Polančec, nego onaj tko mu je zapovijedao. Ako se doista počela otvarati hrvatska “Pandorina kutija”, iz nje će se u jednom trenutku pouzdano ukazati i Sanaderov lik. Boravak s “Malo vitra” u trajnoj zavjetrini za gospodina Sanadera nije više opcija koja se može provesti bez poteškoća. Polančec se borio do zadnjeg daha, i na kraju ipak pao pod pritiskom javnosti; isto to moglo bi se dogoditi i njemu, i zato on sad nastoji samim sobom nadomjestiti Polančecovu kariku koja nedostaje.

SANADER NA RUBU IZDRŽLJIVOSTI

Kad je o Sanaderu riječ, u HDZ-u je situacija složena. Na generalnom planu silnice su se polarizirale između gospodina Sanadera i Jadranke Kosor. Među utjecajnim članovima i zastupnicima jedna trećina je navodno za gospođu Kosor, jedna trećina za Sanadera, i jedna neodlučna, koja mudro čeka razvoj događaja. Među njima također postoje tihe i glasne frakcije. Kad je o gospođi Kosor riječ, Šeks je - na primjer - njezina tiha, a Hebrang glasna podrška. Radi se o utjecajnim partijskim ljudima, i čini se da je premijerka s te strane mirna. Hebrang je, uostalom, na dar dobio idealan datum predsjedničkih izbora - 27. 12. prvi krug, kad je dijaspora u domovini, 10. 1. drugi, kad su građani na skijanju - i ako s tim nešto ne napravi, ne će ni s čim. Uglavnom, smjena Polančeca zaoštrila je situaciju za Sanadera do granice izdržljivosti, i moći će se uskoro provjeriti je li ostatak njegova utjecaja dovoljan da ga spasi malja pravde koji zasad udara samo po glavama onih koji su ga servisirali.