Vladimir ZagorecNa Vrhovnom sudu sutra će se održati javna sjednica u povodu žalbi obrane i državnog odvjetništva na nepravomoćnu presudu umirovljenome generalu Vladimiru Zagorcu kojom je osuđen na sedam godina zatvora zbog zloporabe položaja i ovlasti jer je 2000., odlazeći s dužnosti pomoćnika ministra obrane, iz sefa Ministarstva obrane odnio torbe s draguljima.

Iako je obrana tražila da na sjednici bude i Zagorec, vijeće Vrhovnog suda koje će odlučivati o žalbama to je odbilo, doznaje se od Zagorčeva branitelja Zvonimira Hodaka, koji priznaje kako je uobičajena praksa da se na sjednice Vrhovnog suda ne pozivaju pritvoreni optuženici.

Oduzeta imovina vrijedna 39,4 milijuna kuna

Vijeće Vrhovnog suda sutra će saslušati argumente obrane i državnog odvjetništva iz žalbi na presudu zagrebačkoga Županijskog suda iz ožujka ove godine kojom je, uz zatvorsku kaznu, određeno da se Zagorcu oduzme imovina vrijedna 39,4 milijuna kuna, koliko su vrijedili ukradeni dragulji.

Obrana traži preinaku te presude i oslobađanje Zagorca ili ukidanje presude i ponavljanje suđenja. U prizivu upozorava na bitne povrede kaznenog postupka i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Tvrdi kako je jedna od ključnih svjedokinja - Zagorčeva bivša tajnica Snježana Šiprak lagala na sudu i pritom navodi njezin iskaz iz listopada 2006. u državnome odvjetništvu, kad je, u slučaju otmice Zagorčeva sina, izjavila da je radi osobne sigurnosti dio dokumentacije o trgovini oružjem dala na uvid i čuvanje Ivi Pukaniću, u kojega ima povjerenje. No, na sudskom ročištu lani u prosincu izjavila je kako dokumentaciju iz MORH-a nije predala Pukaniću, niti je to igdje izjavila.

Obrana zaključuje da je Šiprak o istoj stvari dala dva potpuno različita iskaza te da joj sud nije trebao "pokloniti vjeru".

U žalbi se također zaključuje da se iskazi svjedoka Snježane Šiprak, Hrvoja Petrača i Terezije Barbarić u bitnim stvarima ne podudaraju, primjerice u kojoj je sobi bio sef, jesu li u njemu bile dvije torbe ili samo jedna i koje su boje bili dragulji.

Obrana smatra da je pogrešna i kvalifikacija kaznenog djela, to jest da nije riječ o zloporabi položaja i ovlasti te da je za moguća druga djela nastupila zastara.

Moguća kazna od jedne do deset godina

Državno odvjetništvo, pak, od Vrhovnog suda traži veću kaznu. Za kazneno djelo za koje je Zagorec osuđen moguća je kazna od jedne do deset godina.

Iako nije bilo materijalnih dokaza o postojanju dragulja, zagrebački Županijski sud osudio je Zagorca na temelju svjedočenja njegova bivšeg prijatelja i poslovnog partnera Hrvoja Petrača, bivše tajnice Snježane Šiprak i Terezije Barbarić, djelatnice Privredne banke i Ministarstva financija zadužene za isplatu gotovine kojom su Zagorec i suradnici nabavljali oružje za Hrvatsku vojsku.

Županijski sud nije prihvatio tvrdnju obrane da je riječ o uroti koja je išla preko visokih državnih struktura, medija i organiziranoga kriminala te da su svjedoci lažno svjedočili.

Obrana je, naime, tvrdila da su dvije svjedokinje lagale jer mrze Zagorca - jedna jer ju je navodno ostavio bez posla, a druga jer joj nije plaćao liječenje. No, sud je ustvrdio kako te dvije stvari nisu dovoljan motiv za lažno svjedočenje.

Nekad najodlikovaniji hrvatski general Vladimir Zagorec pravomoćnu odluku čeka u pritvoru, a uskoro ga očekuje i ponovljeno suđenje za slučaj nezakonite obnove vikendice bivšeg potpredsjednika zagrebačke Gradske skupštine Antuna Šporera. Za to suđenje bila je potrebna i dozvola austrijskih vlasti jer su Zagorca Hrvatskoj izručile samo zbog "afere dragulji". Novo suđenje u "slučaju Šporer" početkom srpnja zatražio je Zagorec, iako se prije protivio postupku tvrdeći da je politički motiviran.