OBAMINA STRATEGIJA Novi američki predsjednik još je u kampanji najavio zatvaranje zatvora u vojnoj bazi Guantanamo i sada pokušava te namjere provesti u djelo, ali mu se opiru i američki zatvori i sami zatočenici iz GuantanamaAmerička vojska, koja upravlja logorom Guantanamo, gdje su zatvoreni međunarodni osumnjičenici za terorističku djelatnost protiv Sjedinjenih Država, našla se pred neobičnim problemom. Iako se već dulje vrijeme rade veliki pritisci na vlasti da zatvore taj logor, a američki predsjednik Barack Obama je naredio da logor bude zatvoren do kraja godine, pojavila se nova prepreka da se to izvrši. Zatvaranju logora protive se - sami zatočenici.

Riječ je o paradoksu, no, u takvom stavu zatočenika ima mnogo logike. Iako su neki od njih tamo doživjeli grozne trenutke, sada je stanje bitno poboljšano, mnogo je bolje od režima u zatvorima gdje bi ih američke vlasti željele premjestiti prije nego što logor Guantanamo bude zatvoren. Američko ministarstvo obrane nedavno je odobrilo novinaru londonskog Daily Telegrapha da posjeti logor, a ono što je on opisao iznenadilo je javnost.

Ranije se o Guantanamu pričalo kao o najgorem mogućem logoru, gdje zatočenici žive na otvorenom u pojedinačnim kavezima u spartanskim uvjetima, te na raspolaganju imaju samo najnužniji pribor za život. Novinar Daily Telegrapha Alex Spillius sada je u Guantanamu naišao na sasvim drukčiju situaciju. Po njegovim riječima logor je u posljednje doba pretvoren u mjesto gdje nije uopće teško živjeti, jer zatočenicima ne nedostaje ništa osim, naravno, slobode. Po njegovim riječima većina ih u ćelijama samo prespava, jer imaju između četiri i 20 sati pravo na rekreaciju izvan ćelija, što na toplom karipskom suncu, što u posebnim prostorijama. U ćelijama svaki krevet ima strelicu koja je usmjerena prema Meki, a svaka ćelija ima tepih za molitvu. Kako su zatočenici većinom muslimani s područja Bliskog istoka, sprema im se bliskoistočna hrana pripremana po pravilima halala. Imaju pristup velikim količinama datulja, maslinova ulja i meda, a u logoru se specijalno za njih peče pogača na kakvu su naviknuti u domovini. Piju istu flaširanu vodu kao i njihovu čuvari. Također imaju gotovo neograničen pristup velikom broju DVD-a, te smiju primati troje dnevne novine - američki dnevnik USA Today, jedan egipatski i jedan saudijski list - dva puta tjedno.

Na raspolaganju im je knjižnica sa 16.000 knjiga i 1600 različitih magazina. U knjižnici su im na raspolaganju najrazličitije knjige, posebno mnogo knjiga o prirodi, većinom literatura na engleskom jeziku, ali tamo je i mnogo knjiga na arapskom, posebno o vjerskoj problematici. U Guantanamu je trenutačno zatočen 221 osumnjičenik za međunarodni terorizam, a postoje četiri stupnja režima prema zatočenicima. Dvadesetak zatočenika za koje se smatra su najopasniji, da su sudjelovali u najgorim terorističkim akcijama, nalazi se u posebnom odjelu logora, a u taj dio se novinarima ne dopušta ulazak. Nigdje u logoru nije novinarima dopušten izravan kontakt sa zatočenicima, ali Spillius tvrdi da je zatočenike u drugim dijelovima logora mogao vidjeti kako se druže izvan svojih ćelija, zajednički vješaju oprano rublje, bave se sportom na novoizgrađenom nogometnom igralištu. Zapovjednik logora Guantanamo admiral Thomas Copeman izjavio je novinaru kako je Guantanamo sada "zatvorska jedinica koja može drugima služiti kao primjer". Očito je da se mnogo toga promijenilo u Guantanamu od kada je na mjesto predsjednika SAD došao Barack Obama, koji je još tijekom predizborne kampanje 2008. kritizirao postojanje logora Guantanamo i režim u njemu, tvrdeći da je logor nezakonito formiran i loše vođen. On je, ne samo donio odluku da se logor rasformira, a zatočenici presele na druge lokacije, nego je očito naredio i da se dotadašnji strogi logorski režim, koji su kritizirale udruge za zaštitu ljudskih prava i inozemni mediji nazivali skandaloznim, olabavi.

Sve je to u potpunoj suprotnosti s politikom koju je vodio bivši predsjednik George W. Bush. Bushovi pristalice sada kritiziraju Obamu da teroriste tretira kao turiste, a republikanski kongresmen Peter King, koji je nedavno posjetio Guantanamo, izjavio je novinarima da "ako sada postoji kakav skandal vezi Guantanama, onda je on u tome da se s tamošnjim zatočenicima postupa odviše dobro". Zatvor na Guantanamu za strance osumnjičene za terorizam je otvoren u siječnju 2002. godine. U njega je američka vojska zatvarala ljude, u početku većinom uhvaćene u Afganistanu, za koje se sumnjalo da su pripadnici Al Qaede ili da su talibani. Njih su američki istražitelji željeli ispitati, ali ih po odluci američke vlade nisu željeli prebaciti na američko tlo, gdje bi po američkim zakonima imali u pravosudnom postupku dosta velika prava, na primjer pravo na odvjetnika, nego su ih zatvorili na prostoru američke baze na kubanskom tlu, gdje su im ta prava mogli suspendirati. U početku se logor brzo punio, pa je ukupni broj njegovih zatočenika dosegnuo broj od 779 zatočenika. Kasnije se taj broj smanjivao, jer su američke vlasti ustanovile da dosta zatočenih ljudi nije imalo nikakve veze s terorizmom, pa su oni puštani, a neki su poslani u svoje domovine da se tamošnje vlasti pozabave s njima. U početku je režim bio grozan, zatvorenici su loše tretirani, i to daleko od javnosti.GEORGE W. BUSH Pod administracijom bivšeg američkog predsjednika ustanovljen je nekadašnji žestoki režim za zatvorenike u Guantanamu

Američke vlasti ne samo da nisu dopuštale da Guantanamo posjete novinari, nego nisu davali pristup čak ni međunarodnim humanitarnim organizacijama, tvrdeći da tamo zatočeni nemaju nikakva prava prema međunarodnim konvencijama o ratnim zarobljenicima, a niti po američkim zakonima. No, tijekom vremena ipak se počelo saznavati što se u Guantanamu događa, dosta toga su počeli pričati oslobođeni zatočenici. Veliki dio američke javnosti bio je zgrožen onim što se tamo događalo, ali se ništa nije mijenjalo dok je Bush bio na vlasti. Obama je tijekom predizborne kampanje najavljivao da će ukinuti taj zatvor, da će sve zatočenike za koje se tijekom istrage ustanovi da nisu ništa krivi osloboditi, a ostale prebaciti na američko tlo u američke zatvore da im se sudi po američkim zakonima, a ne po nekim nakaradnim, izmišljenim, vrlo strogim vojnim propisima kako je to smislio Bush. No, kada je Obama došao na vlast nastao je dvostruki problem. Nije se točno znalo što činiti s obje kategorije zatočenika, ni s onima koji će biti oslobođeni, a ni s onima koji će biti prebačeni u američke zatvore. Za prve nije bilo jasno kuda ih nakon oslobađanja iz Guantanama poslati, jer mnoge je u njihovim domovinama čekala još gora sudbina nego u Guantanamu, mučenje i smaknuće, a treće zemlje ih nisu željele.

S mnogo muke sad se traži rješenje za svakog pojedinačno. S onima koji ostaju u američkom zatočeništvu također nije bilo jasno što će biti. Bilo je načelno dogovoreno da se prebace u američke zatvore, ali u koje, to dosad nije riješeno. Još u proljeće počelo se raspravljati u koje zatvorske institucije ih smjestiti, a to je počelo izazivati vrlo neugodne reakcije, nepovoljne po Obamu i njegovu administraciju. U engleskom jeziku od osamdesetih godina postoji nova riječ, točnije kovanica koja glasi "nimby". To je - zapravo - skraćenica sastavljena od prvih slova rečenice "not in my backyard" - "ne u mojem dvorištu". Ušla je u širu upotrebu u vrijeme kada je u SAD i Velikoj Britaniji počela ekološka svijest, pa su razne lokalne zajednice nastojale spriječiti da se na njihovom terenu - "u njihovom dvorištu" - grade razne infrastrukturne instalacije, važne za državu, ali nezgodne za tamošnje stanovnike, kao što su nuklearna postrojenja, smetlišta, spalionice smeća, telekomunikacijske instalacije, autoceste, pa i zatvori. U slučaju s Obaminom inicijativom zatvaranja Guantanama ključnu je ulogu počeo igrati - "nimby". Naime, svima je jasno da po Obaminu planu stotinjak najopasnijih terorista treba prebaciti u SAD, u neki tamošnji zatvor, da prvo čekaju suđenje, a potom da tamo odsluže eventualnu kaznu.

Tvrdi se - štoviše - da među njima ima nekoliko desetaka onih koje SAD nikada ne smije pustiti iz zatvora, jer su toliko opasni da bi mogli opasno nauditi Americi i američkim građanima. No, postavilo se pitanje gdje takve ljude smjestiti. SAD imaju mnogo vrsta zatvora, većina ih je lokalnog karaktera, jer je američko pravosuđe lokalno organizirano i kada je riječ o najtežim zločinima. No, postoje i neki federalni zatvori, za vrlo teške kriminalce koji su prekršili savezne zakone. Postoje i vojni zatvori, pa se u prvom trenutku govorilo da bi ovi zatočenici iz Guantanama trebali biti prebačeni u vojne zatvore, jer su i tako sada u rukama vojnih vlasti na Guantanamu. Tako se najviše spominjala mogućnost da se prebace u vojni zatvor visoke sigurnosti u američkoj saveznoj državi Virginiji, u Alexandriji pokraj Washingtona, gdje je suđenje čekao i jedan od uhićenih pripadnika Al Qaede iz grupe terorista koji su izvršili teroristički napad 11. rujna 2001. godine na New York i Washington.HARDIN, MONTANA Privatni zatvor Two Rivers zjapi prazan i vlasnici se nadaju da će dobiti priliku da zatoče osuđenike iz Guantanama

No, kada se čulo da bi ti teroristi mogli biti prebačeni u Alexandriju jedan je senator iz Virginije oštro prosvjedovao tvrdeći da bi to moglo - ako pobjegnu - ugroziti sigurnost građana njegove savezne države, te zaprijetio da se prebacivanje ovih potencijalnih terorista u Alexandriju "nikada neće dogoditi dok je on na svojem položaju". Kada se o svemu počelo govoriti zimus teza je bila da osumnjičene teroriste treba izvesti pred američke civilne sudove pa trebaju biti smješteni i u civilne zatvore. Počeli su se spominjati neki veliki i sigurni američki zatvori u saveznim državama Illinois, Missouri, te drugdje. No, svugdje se ponovno javio "nimby", s istom argumentacijom kako bi dolazak terorista u tamošnje zatvore mogao ugroziti njihove stanovnike. Protuargument, kako je riječ o tako sigurnim zatvorima iz kojih nikada nitko nije uspio pobjeći, pa neće ni ovi islamski teroristi, posebno stoga što će svi biti razdvojeni, potpuno izolirani 23 sata dnevno u minijaturnim ćelijama bez ikakve mogućnosti međusobnog komuniciranja, nije igrao ulogu. Neki republikanski političari počeli su raditi paniku kako je cijeli Obamin plan opasan, te počeli tvrditi kako se u područja koje oni predstavljaju ti ljudi neće prebaciti.

To je utjecalo i na mnoge demokrate, koji su također počeli vikati "nimby", pa je stvoren pravi dvostranački front protiv Obamina plana. No, zanimljivo je da je iz Montane došla ponuda iz jednog grada da te ljude tamo smjeste. U gradu Hardinu prije dvije godine je privatnim novcem izgrađen vrlo siguran zatvor za 450 okorjelih zatočenika, ali je ostao prazan jer je u toj saveznoj državi u posljednje doba naglo smanjena stopa kriminaliteta, pa zatvor nikome nije potreban. Sada tamošnji investitori, ali i građani Hardina koji su se nadali radnim mjestima u zatvoru, nude zatvor Obami za zatočenike iz Guantanama. U posljednje doba sve se više govori da će najopasniji zatočenici iz Guantanama biti ipak prebačeni u jedan od američkih civilnih federalnih zatvora. Najviše se spominje strogi federalni zatvor u mjestu Florence u američkoj saveznoj državi Colorado. Tamo je režim krajnje oštar, zatočenici provode 23 sata u malim samicama veličine tri metra na tri metra bez danjeg svjetla. Imaju pravo na samo sat rekreacije isključivo unutar zatvorske zgrade. Nemaju pravo ni na kakve kontakte s drugim zatočenicima, posebno ne njihova ranga. Kakvo je stanje u zatvoru pokazuje nedavno napravljena studija o psihičkom stanju zatočenika, po kojoj većina nakon duljeg boravka dobiva psihičke smetnje zbog kontinuirane izoliranosti od drugih.

Zbog toga, tvrdi jedan od ljudi koji su u Guantanamu zaduženi za kontakte sa zatočenicima, većina tamošnjih zatočenika želi ostati u Guantanamu. Tamo im je bolje nego da ih vrate u njihove domovine, gdje im prijeti mučenje ili smrt ili da ih prebace u neki zatvor na teritoriju SAD, gdje je režim mnogo stroži nego na Guantanamu. Uz to, kad ih jednom prebace na američko tlo, bit će izvedeni ubrzo pred sud, a ako stvarno ima dokaza da su sudjelovali u terorističkim nedjelima protiv Amerikanaca bilo gdje u svijetu prijeti im po važećim američkim civilnim zakonima ili smrtna kazna ili dugogodišnja robija u strogim uvjetima.