PODRŠKA NA STARTU Kandidat Primorac sa suradnicima u izbornom stožeru na Kennedyjevu trguDragan Primorac, bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta, službeno je potvrdio svoju kandidaturu na predsjedničkim izborima. Njegova odluka izazvala je oštru reakciju HDZ-a, stranke čiji je član bio protekle dvije godine. Primorac je po hitnom postupku izbrisan iz članstva HDZ-a, pa je tako postao treći predsjednički kandidat, nakon Nadana Vidoševića i Milana Bandića, koji će na izbore izići neovisno kao stranački disident. Ipak, za razliku od Vidoševića i Bandića, koji su već dugo bili u iznimno lošim odnosima s vodstvima svojih stranaka, Primorac je još do prije tri mjeseca bio ministar u HDZ-ovoj vladi. Od 2003. do 2007.

Primorac je bio jedini nestranački čovjek u vladi Ive Sanadera i, sudeći po tadašnjim istraživanjima javnog mnijenja, jedan od popularnijih ministara. Neposredno prije parlamentarnih izbora 2007. Primorac se učlanio u HDZ, predvodio stranačku listu za dijasporu, na kojoj je HDZ osvojio pet mandata. Iako se očekivalo da posljedica tog uspjeha bude daljnji Primorčev politički uzlet, dogodilo se upravo suprotno, pa se uskoro u medijima počelo nagađati o sve lošijim odnosima njega i premijera Sanadera te o mogućnosti da napusti Vladu. To se i dogodilo u lipnju ove godine, kad je Primorac podnio ostavku pravdajući se razočaranjem zbog ukidanja besplatnih školskih udžbenika i prijevoza učenika, te da se umorio od politike i da se želi posvetiti radu u struci. Ipak, samo pet mjeseca kasnije Primorac je odlučio ući u predsjedničku kampanju. Kao temelj svog predsjedničkog programa taj 44-godišnji liječnik i forenzičar najavljuje borbu protiv korupcije. Određeni legitimitet za takva obećanja Primorac ima jer je jedan od rijetkih ministara iz Sanaderove vlade čije ime nikad nije bilo povezano s aferom.

NACIONAL: Dugo ste čekali da objavite kandidaturu na predsjedničkim izborima. Zašto ste se na kraju odlučili na taj potez?

- U vrijeme kad je upravo u Nacionalu prvi put najavljen moj odlazak iz Vlade, a to je bilo otprilike mjesec dana prije Sanaderova odlaska, dosta sam putovao po cijeloj Hrvatskoj. Gdje god sam bio, vidio sam da su ljudi umorni od stanja u Hrvatskoj. Ekonomsko stanje u državi je loše, korupcija postoji na svim razinama, a naročito na političkoj, imate osjećaj da je svatko umrežen sa svakim, a bitnim problemima se nitko ne bavi jer su tzv. političke elite i dalje zaokupljene podjelama, od onih na “crvene” i one koji to nisu, na sjever i jug, te se još vode bitke iz II. svjetskog rata. Hrvatski građani imaju sve manje nade da se išta može popraviti i upravo to je moj glavni motiv za kandidaturu. Stvari se u Hrvatskoj mogu i moraju popraviti, uz pravo vodstvo. Mnogi me pitaju zašto sad krećem u to i zašto ne pričekam s novim političkim angažmanom jer imam tek 44 godine. Odgovaram im da bih ja pričekao kad bi Hrvatska mogla čekati. Nažalost, ne može.

NACIONAL: Ako je situacija u Hrvatskoj toliko alarmantna kao što je opisujete, zašto ste toliko odugovlačili s kandidaturom?

- Odluka o kandidaturi na predsjedničkim izborima jedna je od najosjetljivijih odluka koje sam u životu morao donijeti. Morao sam se konzultirati s obitelji, ali i razmisliti što ću učiniti sa svim drugim projektima koje sam pokrenuo nakon odlaska iz politike. Sve njih, od bolnice u Stubičkim Toplicama, preko predavanja na uglednom američkom sveučilištu Penn State do savjetničke uloge u Izraelu, sad ću privremeno morati staviti na led. To za mene nije lako i to ne bih učinio da ne osjećam kako je upravo sad ključni trenutak za budućnost Hrvatske.

NACIONAL: Do prije nekoliko mjeseci bili ste član Vlade. Nije li logično da snosite i dio odgovornosti za loše stanje u državi?

- Ja sam apsolutno spreman snositi odgovornost za ono na što sam mogao utjecati, a to je bio resor koji sam vodio. U njemu smo napravili značajne pomake i na to sam ponosan. Pokrenuli smo gradnju stotina škola i sportskih dvorana, više sveučilišnih kampusa, otvorili niz veleučilišta od Knina do Vukovara i povećali ukupan broj studenata za 50 tisuća. Jasno, bilo je i grešaka, nitko nije bezgrešan, ali, sve u svemu, za vrijeme mog mandata u znanosti i obrazovanju napravljen je najveći napredak u posljednjih šezdeset godina. Ipak, ne negiram da se moglo učiniti više, pa i u kontekstu cijele Vlade. Uzmite samo borbu protiv korupcije, jedino je moje Ministarstvo krenulo u borbu s tom hobotnicom konkretno podržavši zviždače, potpisavši Sporazum o suradnji. Sporazum je rezultirao rješavanjem situacije u nekoliko institucija. Kao forenzičar mogu vam jamčiti da se svaki projekt može uspješno završiti ako se ima volje da ga se završi. Dosad je očito nije bilo.

NACIONAL: Ipak, Vladu ste napustili tvrdeći da se želite odmoriti od politike i baviti poslom u struci, da bi se tek nekoliko mjeseci kasnije kandidirali za predsjednika. Strahujete li da bi birači takvo ponašanje mogli protumačiti kao neprincipjelno?

PODRŠKA SUPRUGE Dragan Primorac sa suprugom Jadrankom u kampanji na Cvjetnom trgu- Upravo suprotno, vjerujem kako je odlazak iz Vlade, odnosno način na koji sam napustio Vladu moj veliki adut. Godinama sam, prema neovisnim istraživanjima, bio jedan od najpopularnijih i najuspješnijih ministara u Vladi. Kad je najavljeno ukidanje besplatnih školskih udžebinika i prijevoza, za koje sam ja živio, kao principijelan čovjek napustio sam Vladu. Nije me zanimala fotelja, pa da sjedim u njoj dok se projekti koji znače boljitak hrvatskim građanima ukidaju. Pritom sam se odrekao svih svojih zakonski zajamčenih prava, od plaće do saborskog mandata. Prvi sam hrvatski političar koji je otišao na tako čist način i to mi danas daje mogućnost da nastupam kao potpuno neovisan. Istina, mislio sam da politiku napuštam na puno dulje razdoblje, ali odonda su se značajno promijenile političke okolnosti.

NACIONAL: Mislite na ostavku Ive Sanadera?

- Da, njegov odlazak bio je iznenađenje za mene. Tada sam, s jedne strane, bio uvjeren da će Sanader ići na predsjedničke izbore, ali s druge sam osjećao da projekti u znanosti i obrazovanju više neće biti prioritet. To nisam mogao podnijeti, naročito s obzirom na to da sam za provedbu nekih od tih projekata dao sve. Njihovo ukidanje za mene jednostavno nije bilo prihvatljivo i napustio sam Vladu.

NACIONAL: Kad ste podnijeli ostavku, u medijima se spekuliralo kako je Sanader iznimno ljut na vas. U kakvim ste danas odnosima?

- Ja sam ustrajao u odluci. On ju je na kraju prihvatio, a odonda se nismo vidjeli. Zbog toga mi je teško ocijeniti naš odnos, jer uopće nismo u kontaktu.

NACIONAL: Ipak, kad je podnio ostavku, Sanader je za predsjedničke kandidate HDZ-a predložio Andriju Hebranga i vas. Jeste li razočarani što na kraju niste izborili stranačku nominaciju?

- Čovjek u životu treba biti realan, a u tom trenutku realnost je bila da kandidat HDZ-a postane Andrija Hebrang, na prijedlog nekolicine ljudi. Ja tu nisam ništa mogao učiniti, iako bilo jasno da velik broj članova stranke podržava mene. Nakon što je odluka donesena, ja sam poštivao. Nisam spletkar i nisam htio ići protiv stranačke odluke. Rezultati će pokazati ispravnost njihove odluke.

NACIONAL: U HDZ-u tvrde suprotno. Kažu da ste samostalnom kandidaturom izdali stranku i izbrisali su vas iz članstva. Je li vam danas žao što ste se uopće prije dvije godine učlanili u HDZ?

- Nisam čovjek koji će žaliti zbog donesenih odluka, ako i nisu bile najispravnije, svakako ću iz njih nešto naučiti, a to je poanta. Cijeli svoj prvi mandat odradio sam kao nestranački čovjek, a u HDZ sam se učlanio jer sam smatrao da ću tako pomoći ljudima s kojima sam prethodno četiri godine radio i jer sam smatrao da je to najbolje za Hrvatsku. Ja na taj način gledam na svoj angažman u HDZ-u, a ljude nikad nisam dijelio prema ideologiji. Radio sam sa svima, bez obzira na političku orijentaciju, ako su vrijedili. Tako ću i nastaviti. U očima građana političke stranke imaju sve manji legitimitet i ovi predsjednički izbori velik su dokaz toga.

NACIONAL: Očekujete li sad da HDZ počne s negativnom kampanjom protiv vas. Andrija Hebrang je već u jednom intervjuu ustvrdio kako ste, za razliku od njega, Domovinski rat proveli u inozemstvu.

- Ja ću na to samo reći svoj generalni stav, da mislim voditi apsolutno pozitivnu kampanju, ni u jednom trenutku ne namjeravam govoriti išta protiv svojih konkurenata. Ja ću uvijek biti za, uostalom, cijela moja kandidatura je za Hrvatsku. Što se toga tiče, samo ću reći da je općepoznato da sam 14. siječnja 1991. pokrenuo sve članove svog taekwondo kluba u Splitu i da smo se svi prijavili, uključujući mene i mog brata, kao dragovoljci u rat, njih šestero je poginulo, a u ratu sam izgubio i bratića brigadira Antu Primorca. Poslije sam otišao na edukaciju u SAD, to stoji, na prijedlog dekana Medicinskog fakulteta profesora Marušića. Ipak, o tome više u kampanji ne namjeravam pričati, jer smatram da u tome nema ničeg herojskog u usporedbi s pravim herojima Domovinskog rata, koji su se borili i ginuli na mjestima poput Vukovara, Knina, Karlovca, Osijeka, Zadra i Dubrovnika. Zbog toga je ta cijela rasprava bespredmetna, a ja sigurno neću kampanju voditi uvredama na račun drugih kandidata. To nije dio mog svjetonazora. Upravo na taj način namjeravam građanima biti predsjednik kakav je Hrvatskoj potreban da iziđe iz duboke krize u kojoj se nalazi.

NACIONAL: Kakav je to predsjednik?

BRAT i sudac Damir Primorac s poznatim oftalmologom Nikicom Gabrićem, koji je šef Primorčeva izbornog stožera- Moja kandidatura će se temeljiti na tri glavne postavke. Prva je ta da ću biti predsjednik koji će pokrenuti opću borbu protiv korupcije na svim razinama. To je trenutačno najveći problem Hrvatske i u borbi protiv korupcije mislim upotrijebiti sve moguće resurse, domaće i međunarodne. Pri tome zadovoljavam glavni uvjet, a to je da sam potpuno neovisan i da nikad nisam bio povezan apsolutno ni s jednom korupcijskom aferom. Zbog toga imam potreban legitimitet da predvodim takvu borbu. Drugi temelj moje kandidature je da želim napokon ujediniti sve hrvatske građane i konačno prekinuti svađe o događajima u II. svjetskom ratu. To je nepotrebno i većini građana je dosta takvih priča. Moje uvjerenje je da ovu državu možemo izvesti na pravi put jedino ako budemo svi radili zajedno. Kao treće, vjerujem da mogu biti predsjednik koji će Hrvatsku i sve njezine građane uspješno zastupati u inozemstvu. Međunarodno sam poznat znanstvenik, imam brojna poznanstva u nizu uglednih političkih i gospodarskih krugova u Europi i SAD-u i mogu biti predsjednik na kojeg će Hrvati biti ponosni.

NACIONAL: Kažete da želite prekinuti sa svađama o II. svjetskom ratu, a, s druge strane, često ste gost na koncertima Marka Perkovića Thompsona, jednog od glavnih uzročnika takvih svađa u javnosti. Nije li to proturječno?

- Na koncertima nisam bio. Išao sam u Čavoglave i toga se ne sramim. Ondje se slavi godišnjica “Oluje” i okuplja se između 80 i 100 tisuća ljudi. Mislim da ni jedan hrvatski političar ne bi smio zanemariti te građane. Ja sam bio u Čavoglavama, ali svi su znali da ekstremnim porukama u mojoj blizini nema mjesta.

NACIONAL: Kad već spominjete svog brata, kako je on prihvatio vašu namjeru da se kandidirate za predsjednika, budući da je nekoć u svojoj karijeri imao znatnih problema zbog vaših političkih aktivnosti?

- Drago mi je da ste to spomenuli. Moj brat je jedini sudac u povijesti ove države koji je jednoglasno izabran od sudačkog vijeća, a nije predsjednik suda. Dapače, dva puta je izabran, a natječaji su bili poništeni. Na kraju je odustao od sudstva i postao odvjetnik, a to je cijena koju je platio samo zato što je bio brat ministra, a ja sam nekima očito smetao. Tada sam ponudio ostavku, jer nisam htio da moj brat bude kažnjavan zbog mojih poteza. Srećom, danas smo obojica samostalni i neovisni ljudi, svi ti događaji iz prošlosti daju nam kredibilitet jer smo sve svoje uspjehe postigli samo poštenim radom i pri tome nismo ni od koga primali usluge.

NACIONAL: Kako je vaša supruga reagirala na vijest da ćete se kandidirati?

- Supruga je isprva bila vrlo zabrinuta zbog mojih planova, ona je iz tradicionalne obitelji, njoj je obitelj sve i normalno je da bi željela da više vremena provodim kod kuće. Ipak, moram reći da je ona također podnijela golemu žrtvu zbog moje političke karijere. Kad sam odlučio napustiti Vladu bez ikakvih privilegija, ona je nakon 12 godina rada u Ministarstvu vanjskih poslova odlučila dati otkaz. To je odlučila jer nije željela da se ikakve stvari vežu uz nju, s obzirom na moju ostavku. To nije bila laka odluka, ali na taj način zadržali smo moralnu vertikalu. Radi moje karijere ostavke smo podnijeli ja, moja supruga i moj brat, ali smo pritom ostali čisti, bez ikakvih afera. To je naša snaga.

NACIONAL: Očekujete li jaku podršku Crkve, kako se tvrdi u medijima?

- Nemam problema s tim da javno kažem da sam vjernik, uvriježena je praksa i u svijetu da predsjednici ističu svoju vjeroispovijest, ali uvažavam i vjerske osjećaje drugih. Zastupam jednake vrijednosti koje zastupa Crkva i to će biti prepoznato. Temelj našeg društva moraju biti četiri vrijednosti: poštenje, rad, obitelj i domovina. Takve vrijednosti zastupa i Crkva, pa smo utoliko kompatibilni.