DUĆAN U CENTRU GRADA U AMRUŠEVOJ ULICI, u najužem centru Zagreba, ELFS su ovih dana otvorili svoj prvi dućan, koji su i sami uredili, jer su svoje kreacije donedavno izlagali u dućanu Cro-A-PorterIza dizajnerskog imena ELFS stoje dva mlada kreativca, Ivan Tandarić i Aleksandar Šekuljica, a njihova je popularnost u posljednjih godinu dana znatno skočila prije svega zahvaljujući maštovitim kolekcijama. Šarene i svjetlucave kreacije zapravo su pravi kič, no upravo ih je to izdiglo u odnosu na druge hrvatske kreatore. Posljednju su kolekciju napravili u duhu “Dinastije”, sapunice iz osamdesetih koja je i danas sinonim za “trash”. Pronašli su “rupu” na već pomalo zasićenoj modnoj sceni i sve ono od čega mnogi zaziru Tandarić i Šekuljica su uspjeli progurati kao novi modni brand.

Dečki koji su ovog ljeta diplomirali na Tekstilno-tehnološkom fakultetu sa svojih, relativno malo godina - Tandariću su 24, a Šekuljici dvije godine više, postigli su uspjeh vrijedan pozornosti. Skromni, pomalo zbunjeni i nimalo licemjerni dečki vole davati intervjue i fotografirati se i tvrde da ne stoje ispred, nego iza svog imena, te da funkcioniraju kao jedna osoba kad je riječ o dizajnu. Popularnosti te dvojice kreatora znatno je pridonijela uspješna suradnja sa Severinom koja je za svoje koncerte i snimanje spotova koristila upravo njihove kreacije. S jedne strane kreatori kojima kič nije stran, s druge strane pjevačica koja voli eksperimentirati, zajedno su stvorili kreacije o kojima se pričalo.

Tako je Severina prilikom predstavljanja svoje osporavane pjesme “Zdravo, Marijo” navukla bijes nekih crkvenjaka jer se na sceni pojavila u majici na kojoj je bio lik Gospe, a koju su kreirali također Tandarić i Šekuljica. Njihove svjetlucave haljine, trenirke ispisane zlatnim natpisima i denver plavi kombinezoni nisu privukli poslovne žene i političarke sklonije jednostavnijoj odjeći, ali jesu trendesetterice i žene hrabrijeg modnog izričaja. “Naša filozofija kreiranja je komercijalna odjeća, a prioritet je casual i nosiva dnevna odjeća. Obogatimo liniju i ekskluzivnijim odjevnim komadima, ali zapravo smo orijentirani na svakodnevni izgled. Stvorili smo neku drugu publiku i u radu nas najviše vodi ideja da letvicu postavimo malo više i drukčije. Inspiracija su nam žene, na neki način fenomeni, radilo se o Severini ili splitskoj aerobik-majstorici Nataši Bebić, prepoznatljivoj po razbarušenoj kosi, naočalama, sportskoj odjeći i optimističnosti. Pokušavamo svojom odjećom oplemeniti pojedince koje cijenimo zbog osobnosti koja u njihovoj okolini možda i nije najbolje prihvaćena. Upravo zato radimo i odmak od revija koje su kod nas već udomaćene, modela koji samo prezentiraju odjeću. Svaki izlazak na pistu je naš svojevrsni happening. Navikli smo publiku da će uvijek dobiti nešto drukčije i da će to prije svega biti show. Naše poimanje mode svodi se na reciklažu koja ne mora biti dosljedna. Ne radimo od mode veliku halabuku. Svaki komad koji napravimo priča je za sebe i mora biti nosiv. Funkcija odjevnog predmeta, ako govorimo o zimskoj kolekciji, jest da grije i štiti”, naglasili su kreatori.

Upravo posljednja kolekcija zimske odjeće vrišti žutim i ružičastim nijansama, a prvi put jedan je domaći dizajner na svoje modele otisnuo i svoj logo. Njihove su jakne tople, nosive i ugodne, a cijena od pet tisuća kuna, tako oni tvrde, nije uopće previsoka. “Mi nismo konfekcija i nikada ne radimo više od pet istih modela. Proizvodnja je vrlo skupa, a i sama izrada pa mora i cijena biti takva. U krajnjoj liniji to su ipak komadi odjeće za koje mi garantiramo da se mogu nositi i više sezona jer jako pazimo na kvalitetu. Ono što nas također sigurno izdvaja od ostalih dizajnera jest činjenica da koristimo materijale kojima je, uvjetno rečeno, prošao rok trajanja. Ne mislim pri tome da su to loši materijali, nego oni koji su u tvornicama gdje ih nabavljamo već zaboravljeni. Kad bismo došli izabrati tkaninu, nebrojeno nam se puta dogodilo da nam se upravo svide one koje su već passé i stoje u skladištu i po nekoliko godina. S jedne strane, želimo biti drukčiji od svega što se svaki dan nalazi u dućanima, a s druge, i naš ukus je pomalo drukčiji od mnogih. Nikada ne radimo kolekcije iz iste bale, ili iz dvije ili tri. Pokušavamo napraviti da se isti materijali ne provlače iz modela u model. Koristimo mnogo printova na odjeći upravo kako bismo ‘razbili’ jedan materijal. Uglavnom se trudimo da nam materijali budu prirodnog porijekla.”MLADI KREATIVCI Ivan Tandarić i Aleksandar Šekuljica

Iako su aktivno na modnoj sceni manje od tri godine, u svojoj kolekciji imaju osim odjeće i modne dodatke poput torbi od štavljene teleće ili zmijske kože, cipela, kapa, šalova i rukavica. Jedinstveni su sigurno po tome što su među rijetkima koji umjesto odjeće izrađuju i vlastite cipele. Cijena torbica kreće se od dvije do tri tisuće kuna, ovisno o materijalu, za što se u drugim dućanima realno može dobiti torba već etabliranih svjetskih marki. “Prošli nam je tjedan došla jedna gospođa u godinama, ušla je u naš novi dućan u Amruševoj ulici, uzela torbicu u ruke i pitala je li to prava cijena, tri tisuće kuna. Kad ju je otvorila i pregledala unutrašnjost, pogledala nas je i rekla: ‘Ovo je odlično. Mislila sam da će, kad je otvorim, unutra biti loša izrada, ali ste me iznenadili. Kupujem.’ Trudimo se da sve što izrađujemo bude prije svega dobro sašiveno i izrađeno i to su kupci prepoznali. Iako mi ne bježimo od toga da su neki komadi ‘trash’, naš dizajn se u prvom redu naslanja na svjetske marke poput Diesela i Replaya. Kič je nama oduvijek bio nekakav lajtmotiv koji smo provlačili kroz sve kolekcije. Mi smo se njime počeli zabavljati prije nekoliko godina, no koliko god se od njega svi ograđivali, postao je u posljednje vrijeme jako ‘in’. Mi se zbog toga ne osjećamo manje vrijednima, a ni boljima.”

Novi dućan u Amruševoj uredili su sami, jednostavno i minimalistički. Zidovi oslikani tapetama i stripom naglašavaju snažni retro utjecaj osamdesetih, koji se proteže gotovo kroz sve njihove kolekcije od samog početka. Prvi su se put javno predstavili na Cro-A-Porteru, u vremenu koje je bilo namijenjeno mladim dizajnerima, a nakon toga i u večernjem programu s razvikanijim hrvatskim kreatorima. Tandarić i Šekuljica upoznali su se na prijemnom ispitu gdje su sjedili jedan iza drugoga i vjerovali da neće položiti. Prijateljstvo je preraslo u suradnju, a prve dvije godine bile su uglavnom obilježene pokušajima kreiranja. Ozbiljnije su se modom počeli baviti prije tri godine, a svoje su modele izlagali u dućanu Cro-A-Porter. Njegovo nedavno zatvaranje samo je požurilo otvaranje dućana u Amruševoj. Zanimljivo je da Tandarić i Šekuljica gotovo svu svoju odjeću šivaju sami. Oboje su vrlo vješti za strojem, a glavna ispomoć im je Tandarićeva baka.

PREMDA su vrlo mladi, Ivan Tanderić i Aleksandar Šekuljica od ELFS-a su stvorili pravi modni brand, u čijem se asortimanu osim odjeće nalaze i muške i ženske torbe, remenje, donje rublje, rukavice, kape i šalovi“Na fakultetu smo učili šivati na stroju i sami smo se izvještili u tome pa nam nije problem ni krojiti niti sašiti. No nismo baš vješti s iglom, a mnogi komadi u našem dućanu, barem što se tiče ekskluzivnije kolekcije, rađeni su ručno. Moja baka nije po struci krojačica, ali ima smisla za šivanje pa sve aplikacije, kristale i vezenje radi isključivo ona. Tako je primjerice haljinu koju je Severina nosila na prošlogodišnjoj Storyjevoj zabavi radila upravo ona. Haljina je izrađena od tisuću stakalaca koja je ona sama navezla i cijena od četiri tisuće eura vrlo je realna. Svi se uvijek smiju kad kažemo da nam je najveća potpora moja baka, ali njezin je rad toliko dobar da kad kupci vide odjevni predmet koji je ona izradila, kažu da pozdravimo baku.” Dvojac ELFS, što u prijevodu znači vilenjaci, uspio se etablirati na modnoj sceni zahvaljujući i Cro-APorteru koji ih je definitivno lansirao, pa činjenica da dva tako mlada dizajnera svojim revijama otvaraju i zatvaraju jedan modni događaj dovoljno govori o tome koliko ih publika, ali i modna kritika voli. Veliku medijsku pozornost dobili su i zbog humanitarne akcije “srce, ljubav, ELFS”.

Dizajnirali su majicu s tim natpisom, a sav prihod od prodaje bio je namijenjen kupnji multifunkcionalne informatičke opreme za Hrvatsku knjižnicu za slijepe osobe. “Kada su nam se javili iz Rotaract kluba Zagreb - Sesvete, ideja nam se odmah svidjela. No neko smo vrijeme razmišljali o samom dizajnu majice. Najlakše bi bilo napisati ELFS na majicu i prodati je, ali nije bila poanta u tome. Tako smo odlučili posvetiti majicu 200-godišnjici rođenja Louisa Braillea koji je razvio pismo za slijepe, danas popularno zvano ‘brajica’. Srce je bilo napravljeno u reljefnom tisku, a u sredini je u tri reda Brailleovim pismom pisalo ‘srce, ljubav, ELFS’, pa slijepe osobe mogu pročitati poruku. Nama ‘videćima’ je Brailleovo pismo nepoznanica, pa smo tako mi bili stavljeni u poziciju onih koji ne vide. Nadamo se samo da je ovo tek naš početak. Želimo stvoriti proizvod koji će biti ekonomski isplativ. Ako jednu stvar prodaš u jednom primjerku, ti si je zapravo uvalio nekome, a sve se može prodati u jednom primjerku. Mi smo u početku kreirali za svoje prijatelje i vrlo uzak krug ljudi, no cilj nam je bio da se naša odjeća svidi i drugima. Mislim da smo uspjeli u tome jer nam sad dolaze u dućan ljudi koji nam nisu prijatelji, ali koji nam to postaju time što nose našu odjeću”, objasnio je Ivan Tandarić.