"Danas sam obični član HDZ-a bez ambicija za stranačku ili političku funkciju", govorio je Borislav Škegro ujesen 2006. godine Nacionalovu novinaru, koji je radio portret "Poslovnog predatora broj 1" u Hrvatskoj. Doista, Škegro se od omraženog Tuđmanova ministra financija s kraja 90-ih dotad uspio prometnuti u jednog od propulzivnijih biznismena, s inovativnim poslovnim idejama i s pregršt započetih investicijskih projekata koji su u konjukturno doba financijskoga tržišta obećavali dobru zaradu.

O Škegri političaru, ministru financija i potpredsjedniku vlade ispisano je mnogo redaka. Danas, deset godina kasnije, kad se Mister PDV, kako su ga mediji kolokvijalno nazivali krajem 90-ih, ponovno našao u ozbiljnim kombinacijama za upražnjeno mjesto potpredsjednika Vlade RH, zgodno je napraviti malu rekapitulaciju njegovih poslovnih rezultata.

Škegrina inovativnost

Škegri valja priznati jedno - u poslu i politici oduvijek je, za hrvatske prilike, bio inovativan. Kao političar bio je inicijator i sukreator Plivina uspješnog izlaska na burzu u Zagrebu i Londonu, po modelu koji su kasnije primijenile dvije najjače ovdašnje kompanije, a odgovoran je i za revoluciju u zastarjelom hrvatskom poreznom sustavu, uvevši porez na dodanu vrijednost s famoznom stopom 22 posto.

Sličnim stilom nastavio je i nakon silaska s vlasti. Najprije se zaposlio kao izvršni direktor u Varteksu a onda je krenuo u privatne vode. Prvi je osnovao private equity fond, svojevrsnu platformu za prikupljanje rizičnog investicijskog kapitala uspješnih kompanija . "Naša je uloga jednostavna - u ime svojih investitora upravljamo njihovim novcem u raznim projektima i nastojimo što više zaraditi", pojašnjavao je Škegro prirodu svog novog posla.

Sumanuto investiranje tuđeg novca

Prvi posao neslavno je propao već na razini ideje. Iako je u to vrijeme već tri godine bio izvan izvršne vlasti, osmislio je model prema kojem je privatiziran Sunčani Hvar. Istina, plan je izradio prema svojim potrebama i za svoju korist i samo je pritisak javnosti spriječio Škegru da za mali novac ovlada najpoznatijim hrvatskim hotelijerskim poduzećem.

Preko svog Quaestusa počeo je ulagati u telekomunikacije, poljoprivredna zemljišta i zdravstvo. Desetak vodećih kompanija povjerilo mu je novac koji je uložio u trećeg GSM operatera Tele 2, istim kapitalom osnovao je telekom tvrtku Metronet, uložio u trgovinski lanac medicinske opreme Hospitaliju, a najavljivao je i pokretanje lanca brze prehrane. Rast cijena nekretnina u Hrvatskoj potaknuo je Škegru da dio kapitala oplodi osnivanjem nekretninskog fonda.

Prva i jedina isplativa investicija

Međutim, globalna financijska kriza poremetila je Škegrine planove. Metronet je umalo propao i sudbina mu je još neizvjesna. Kad su dugovi Hospitalije nedavno došli na naplatu, Škegrin Quaestus se morao odreći vrijednih udjela u drugim kompanijama kako bi vratio 75 milijuna kuna kupcima obveznica. Investicija u pompozno najavljivan fast-food lanac stala je na četvrtoj zalogajnici a recesija je Škegrinu biznisu zadala jaki udarac zbog pada vrijednosti nekretnina, u koje je Questus uložio veliki novac.

Ove godine Quaestus se povukao iz svog prvog posla, Tele 2, i zaradio čistih 5 milijuna eura. Nažalost, treći GSM operator ostao je zasad prva i jedina Škegrina isplativa investicija.

Politička inicijacija - nekad i sad

Ako Škegro uđe u Vladu, što je više nego izvjesno, bit će to na izravan poziv premijerke Jadranke Kosor, kao što je svojevremeno postao član Vlade na izravan poziv Franje Tuđmana.

Zgodno je primijetiti da se Škegrina politička inicijacija dogodila u vremenima bitno drugačijim od onih koja su vladala kada je tvrdio da nema političkih ambicija, ali ipak u vremenima koja su u mnogome slična ovima današnjim.

Ostaje samo dvojba: je li se u Škegre probudio usnuli patriotski duh u trenutku kad su mu domovinu snašle teške nesreće, ili samo u izvršnoj vlasti vidi priliku za uzmak od poslovnih projekata koji se nisu razvijali onako kako je to on zamislio.