Arhitekt Davor Katušić na terasi Hitne pomoći gdje se relaksiraju liječnici'Svjetski festival arhitekture organiziran je kao spoj kongresa, dodjele Oscara i cirkusa, a proglašenje pobjednika kao glamurozni showbiz", kaže zagrebački arhitekt Davor Katušić (41) iz Produkcije 004, autor supermoderne i funkcionalne zgrade nove Hitne pomoći, koja je na tom festivalu, održanom u Barceloni, u kategoriji Civic and Community dobila prvu nagradu.

"Do zadnjeg trenutka nije se znalo tko će pobijediti, a imena laureata saznaju se tek onda kada se otvore kuverte s imenima pobjednika i kaže 'and the winner is ...'", nastavio je Katušić. "To mi je bilo komično, jer arhitektura nije glamurozni show business. Bilo je prijavljeno više od 1600 radova iz cijelog svijeta, koji su bili podijeljeni u 16 kategorija, o nagradama je odlučivao žiri sastavljen od 57 renomiranih svjetskih arhitekata, a među njima je bila i Farshid Moussavi, arhitektica iranskog podrijetla, koja radi u nagrađivanom engleskom studiju Foreign Office Architects, te Turčin Süha Özkan, Japanac Kengo Kuma, Urugvajac Rafael Viñoly i drugi. Kad smo saznali da smo ušli u uži izbor, morali smo javno prezentirati svoj projekt. Žiri je na kraju nakon dugog vijećanja i oštre konkurencije ipak zaključio da je naš projekt Hitne pomoći najbolji, najfunkcionalniji i najinovativniji, te pruža najveću mogućnost kombinatorike."

Zgrada novootvorene Hitne pomoći prostire se na 14.000 četvornih metara, a smještena je na odličnoj lokaciji, u blizini važnih zagrebačkih prometnica - Heinzelove i Radničke ceste te autoceste, što znači da će vozila Hitne pomoći imati brz i jednostavan pristup. Zgrada djeluje prozračno, a unutrašnjost je nevjerojatno opuštajuća, što je postignuto svijetlim bojama, najčešće bijelom i zelenom. U njoj se nalaze goleme garaže, autoservis i praonice za kombije Hitne pomoći, dispečerski centar s ogromnom sobom za servere, ambulante, depoi za opremu i lijekove, mini "hotel" za odmor vozača, liječnika i sestara dok čekaju na intervecije, centar za urgentna stanja koji se koristi za slučaj katastrofa, uredske prostorije za administraciju i ravnateljstvo Hitne pomoći, mala fitness dvorana, biblioteka, restoran, arhiv s pohranjenim snimkama svih telefonskih poziva te ogromna terasa za relaksaciju.

CENTAR ZA URGENTNA STANJA s ležajevima za unesrećene"Zgradi Hitne pomoći htjeli smo dati prepoznatljiv kod, koji će se u urbanom tkivu Zagreba te u mentalnom sklopu građana odmah prepoznati kao Ustanova za hitnu medicinsku pomoć", objasnio je Katušić dodavši da su to i postigli kroz jednostavnu, čistu i impregnantnu formu.

Naime, ideja je bila da kuća i izvana djeluje čisto i zato su zgradu "omotali" prenapregnutim perforiranim bijelim platnom, koje služi za zaštitu od sunca, ali i zamagljuje pogled na kaotičan i zapravo neugledan okoliš gdje se isprepleću objekti stare i nove gradnje. Zgrada je napravljena od čelika tako da je to prva tako velika čelična zgrada u Hrvatskoj. Kaže da je tipološki hibrid jer spaja sve funkcije koje zgrada zagrebačke Hitne pomoći ima, od dispečerskog centra, najvažnijeg dijela kuće, u kojem se zaprimaju svi hitni pozivi, do edukacijskog centra za doškolovanje medicinskog osoblja te centra za urgentna stanja gdje bi se moglo smjestiti stotinjak unesrećenih u slučaju potresa, požara ili terorizma te im se pružiti hitna medicinska pomoć. Najatraktivniji dio zgrade je ogromna terasa s umjetnom travom i posebno dizajniranim klupama, nastavlja, koja je namijenjena relaksaciji liječnika, sestara, tehničara, vozača i ostalog medicinskog osoblja nakon iznimno stresnog posla. Katušić i njegov studio Produkcija 004 dizajnirali su velik dio namještaja, kliznih stijena, mreža i detalja koji ulaze u sferu produkt i grafičkog dizajna.

"Odmalena sam znao da ću studirati arhitekturu i nikad nisam dovodio u pitanje hoću li upisati taj studij", kaže Davor Katušić, koji je svojedobno predavao na Umjetničkoj akademiji u Splitu te na arhitektonskom fakultetu u Grazu. "Budući da se moj otac bavio grafičkim dizajnom, već sam se kao dijete, kroz igru, susreo s crtanjem i mnogo naučio o vizualnoj umjetnosti, pa je možda i to utjecalo na moju odluku da studiram arhitekturu. Diplomirao sam kod profesora Nenada Fabijanića i mogu reći da je zagrebački studij jako utjecao na moje formiranje. Zatim sam magistrirao na čuvenom Institutu Berlage u Amsterdamu. Taj institut je vrlo specifičan: tu nema klasičnog programa niti klasičnih ispita nego dominira individualni rad s mentorom. Moj mentor je bio Alejandro Zaera-Polo, suosnivač engleskog studija Foreign Office Architects, koji je predavao kao gostujući profesor i na sveučilištima UCLA, Columbia, Princeton i Yokohama School of Architecture. Za moje sazrijevanje kao arhitekta bilo je presudno to što sam u njemu pronašao osobu s kojom sam u doba studiranja mogao komunicirati na istoj valnoj dužini."

DAVOR KATUŠIĆ prezentira projekt Hitne pomoći na festivalu u BarceloniS troje partnera je 1999. osnovao multidisciplinarni ured Produkcija 004, koji je ubrzo počeo rasti i danas ih ima 15 u studiju. "Bilo nas je i više, ali je kriza pogodila i Hrvatsku", kaže. "Trudimo se ne razvijati korporativni imidž i biti kreativni, te raditi tzv. arhitekturu s pomakom, a to je moguće u manjem timu i ako se svakom projektu posvetite u potpunosti. Broj zaposlenih ovisi o tome želite li se baviti komercijalnim projektima i podilaziti klijentima ili raditi projekte koji uvijek idu korak naprijed, i u arhitekturi i u dizajnu. Mi smo se opredijelili za kreativniji put." Na pitanje da definira svoju arhitekturu, Katušić je odgovorio da žele "raditi suvremenu arhitekturu, koja je odgovor na današnji način života". "Danas se u suvremenoj arhitekturi izdvajaju različiti trendovi, primjerice, postoji europski trend kod kojeg se prije svega rješavaju socijalni odnosi, zatim je vrlo aktualan trend gradnje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji je ikoničan i nema puno veze sa socijalnom arhitekturom, dok u zemljama Trećeg svijeta i dalje prevladava trend egzistencijalne arhitekture. Mi pokušavamo u fizičkom prostoru objediniti to komunikacijsko ludilo s kojim smo danas suočeni", kaže Katušić. "Iako to može zvučati metafizički, srž ove kuće je virtualna komponenta. Naime, središnji prostor Hitne pomoći je prijavno-dojavna služba, znači, virtualni prostor gdje ljudi primaju pozive i zatim ih dalje distribuiraju. To konkretno znači da je u projektu Hitne pomoći, kao i u prethodnom radu - centru Esseker u Osijeku, karakteristična primjena tekstila u arhitekturi. Hitna pomoć je omotana u tekstilnu membranu, a forma osječkog trgovačkog centra također je postignuta tekstilom. Transparentnost materijala me trenutačno najviše zanima."

Od realiziranih projekata studija Produkcija 004 Katušić ističe veliki trgovački centar Esseker u središtu Osijeka, između Trga Ante Starčevića i Drave, gdje su dizajnirali i novu pješačku zonu te tako novi trgovački centar, kaže, jako dobro integrirali u tkivo grada. Ponosan je i na stari projekt POS-a na Rabu iz 2002. godine, u kojem su pokušali spojiti arhetip primorske arhitekture sa suvremenom, te "mali, minijaturni projekt učionice Edukacijskog centra u Jasenovcu gdje se uči o ljudskim pravima i holokaustu". S obzirom na to da se bave i grafičkim dizajnom, kaže da su "brandirali" i grafički identitet novog Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu te napravili monografiju cijele kolekcije Volumen. "No zgrada Hitne pomoće je šlag na trenutačnim realizacijama studija", zaključuje.

PROSTOR ZA RELAKSACIJU s terasom i posebno dizajniranim klupicamaU svojim projektima Katušić veliku pozornost posvećuje "ekološkoj ideji, koja mu je jako bliska, a neizbježna je u današnjoj arhitekturi". Smatra da je pitanje energije u današnjoj arhitekturi tema broj jedan, no u Hrvatskoj to još nije toliko prisutno. "To je naša budućnost i toga moramo biti svjesni", kaže. "Mi trenutačno radimo na projektu Biocentra u kampusu na Borongaju, svojevrsnog bioinkubatora u kojem će mladi znanstvenici imati na raspolaganju veliki središnji laboratorij te svoje male labose za razvijanje svojih produkata. To će biti primjer pasivne kuće koja će se temeljiti na ekološkoj energetskoj ideji, a financirat će je Svjetska banka i Europska komisija. To će biti prvi takav sadržaj u Hrvatskoj." Na pitanje koja mu je bliža ideja u arhitekturi - skulpturalna ili funkcionalna, Katušić je odgovorio da pokušava balansirati između te dvije oprečne ideje. "Zagrebačka škola arhitekture, koja je funkcionalna, temeljena je na modernizmu i postala je dio mene tijekom godina studija u Zagrebu, no neki projekti skulpturalne arhitekture, među kojima se ističu radovi Franka Gehryja, jako su dobri i funkcionalni", kaže. "Meni je najbliži poststrukturalizam koji karakteriziraju aditivne forme, pa tu mogu postići i skulpturalnost i funkcionalnost. Kako živimo u postmoderno doba, svuda oko nas postoje različite forme, od skulpturalnih i funkcionalnih do strukturalnih i poststrukturalnih, a suvremeni arhitekti pokušavaju koristiti sve te ideje. Zgrada Hitne pomoći je zapravo djelomični strukturalizam."

Zgrada Hitne pomoći noću izgleda posebno spektakularnoNa pitanje da komentira nevjerojatni procvat i oživljavanje hrvatske arhitekture zadnjih nekoliko godina Katušić se složio, dodavši da na žalost ne možemo zaboraviti "urbocid napravljen u Zagrebu, primjerice, na Vrbiku, jer će se njegove negativne posljedice osjećati barem idućih stotinu godina". "Za hrvatsku arhitektonsku scenu bitno je što se pojavila prepoznatljiva arhitektura, koja je i u svjetskim razmjerima prepoznata kao novi produkt i nova marka. Zato bi bilo dobro kad bi se između sebe bolje organizirali i uhvatili taj val. Problem je u tome što se tek oko pet, deset posto izgrađenih zgrada može smatrati 'pravom' arhitekturom tako da su nagrade poput ove za zgradu Hitne pomoći još uvijek rijetke točke u hrvatskom urbanizmu i arhitekturi." Za Katušića je "arhitektura svojevrsni life-style jer svoj cijeli dan, čak i godišnje odmore, veže uz arhitekturu ili promišljanje prostora". Preostaje mu jako malo slobodnog vremena, a kad ga ipak pronađe, tada je u središtu njegove pažnje njegova 4-godišnja kći, te turno skijanje, voli odlaziti u prirodu pa svaki slobodan trenutak iskoristi za šetnje po prirodi. Supruga Jana Kocbek također je arhitektica, podrijetlom iz Ljubljane pa pokušavaju započeti posao i u Sloveniji.