Iako se pojedini politički komentatori, pišući panegirike, iz petnih žila trude dokazati da je predsjednik SDP-a Zoran Milanović najbolje što se toj stranci dogodilo u posljednje dvije godine, dvije krucijalne taktičke pogreške i jedan politički gaf šefa najjače oporbene stranke u samo nekoliko dana to surovo opovrgavaju.

Osim što je nemuštim obračunom s Milanom Bandićem vlastitom kandidatu za predsjednika Republike Ivi Josipoviću napravio medvjeđu uslugu, pokazavši svu raskoš vlastita političkog antitalenta, Milanovićevo ponašanje tijekom rasprave o arbitražnom sporazumu sa Slovenijom može poslužiti samo kao prilog izradi psihološkog profila jednog egocentrika. Osim toga, neargumentiranim napadom na intelektualce lijeve provenijencije, koji su se drznuli kritizirati model djelovanja prvog čovjeka SDP-a, Milanović je pokazao koliki je ignorant, a izbacivanjem svog zamjenika sa sjednice predsjedništva stranke kakav je zapravo politički autist.

Nož u leđa svom kandidatu

Sve zajedno Socijaldemokratskoj partiji neće donijeti ništa dobro, a Hrvatskoj bi moglo izravno štetiti, kako na putu prema Europskoj uniji, tako i u procesu jačanja demokratskog društva.

Činjenica jest da je Zoran Milanović dva put birani, legitimni predsjednik stranke koja je pod njegovim vodstvom na prošlim parlamentarnim izborima dobila najviše glasova birača u svojoj povijesti. Ali isto tako ostaje činjenica da je Milanović izgubio praktički dobivene iste te izbore, da je ostao u oporbi jer su mu potencijalni koalicijski partneri prešli u suprotni tabor, te da na proteklim lokalnim izborima, unatoč teškoj gospodarskoj krizi, brojnim aferama i uočljivom urušavanju nakaradnog sustava vladanja, kakav je uspostavio bivši šef HDZ-a i vlade Ivo Sanader, glavnom političkom suparniku nije uspio zadati ozbiljniji udarac.

Žrtva Milanovićeva glavinjanja

Ali zato ga je nedavnim potezima zadao svom predsjedničkom kandidatu Ivi Josipoviću. Političko nesnalaženje u sukobu s Milanom Bandićem i neshvatljivo negativan stav prema abitražnom sporazumu, što ga je premijerka Jadranka Kosor dogovorila s predsjednikom slovenske vlade Borutom Pahorom, rezultirali su otvorenim sukobom u vrhu SDP-a i situacijom koja je krajnje nepovoljna za Ivu Josipovića.

Ironijom sudbine, prva žrtva Milanovićeve političke nekonzistentnosti i potpunog nesnalaženja u političkim igrama ispao je Ivo Josipović, čovjek kojeg je ponajviše zahvaljujući Milanoviću Socijaldemokratska partija nominirala kao svog kandidata na predsjedničkim izborima.

U Bruxsellesu Gentlemanska šansa za uzmak

Milanovićevo glavinjanje u vezi s arbitražnim sporazumom sa Slovenijom dodatno je uzdrmalo opoziciju u Hrvatskoj, koja posljednjih godina ionako ne uspijeva artikulirati dovoljno jasan politički stav. Međutim, najgore posljedice Milanovićeva ponašanja mogao bi osjetiti predsjednički kandidat SDP-a Ivo Josipović, koji se u tom važnom pitanju za sudbinu Hrvatske potpuno razišao sa strankom koja bi mu u sljedećih mjesec i pol dana trebala osigurati svu logistiku potrebnu za utrku za Pantovčak.

Nakon prošlotjednog Milanovićeva izleta u Bruxelles i sastanka s predsjednikom Europske komisije Joséom Manuelom Barrosoom i povjerenikom za proširenje Ollijem Rehnom postalo je jasno da će SDP podržati ratifikaciju arbitražnog sporazuma, iako je samo nekoliko dana ranije u Saboru većina zastupnika te stranke odbila glasovati za njegovo potpisivanje, odlučivši se za suzdržanost.

Zamka za Josipovića

Političkim promatračima jasno je da je Milanović pozvan u sjedište Europske unije kako bi mu se gentlemanski pružila šansa za častan uzmak od stava koji je proklamirao tijekom i neposredno nakon saborske rasprave o arbitražnom sporazumu sa Slovenijom. Ponovna blokada hrvatskih pregovora s EU nikome nije bila u interesu, a Milanovićevo inzistiranje na nepodržavanju postignutog dogovora prijetilo je hrvatskim odbacivanjem ratifikacije sporazuma i odgodom ulaska Hrvatske u EU na barem pet godina. U razgovoru sa šefovima EU Milanoviću su dane maglovite garancije glede sastava arbitražne komisije, a ovaj je zauzvrat promijenio stajalište.

Nakon sastanka sa šefom europske vlade Milanović je pompozno izjavio da se SDP oduvijek borio za "Hrvatsku u Europi" te da je to stranka koja "sanja i prakticira europski san i europski put".

Međutim, ostaje pitanje kako će se prema tom europskom putu ponijeti Ivo Josipović, koji je u Saboru, kao zastupnik SDP-a, glasovao protiv potpisivanja arbitražnog sporazuma.

Milanović - pitanje od nacionalnog interesa

Josipović je zapravo upao u zamku: ako glasuje za ratifikaciju arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, ispast će nevjerodostojan jer se nakon rasprave u Saboru izjasnio protiv potpisivanja tog istog sporazuma. Ako ustraje u svom stavu, bit će smatran političarom koji je Hrvatskoj stao na "europski put". U jednom i drugom slučaju otvorit će se sasvim legitimno pitanje: treba li Hrvatskoj takav predsjednik?

Međutim, Josipovićevo i SDP-ovo razilaženje u vezi s arbitražnim sporazumom sa Slovenijom nije jedini primjer koji zorno pokazuje kako Milanović, nenamjerno, ali sustavno, potkopava ambicije svog predsjedničkog kandidata. Josipovićevi izgledi da postane treći hrvatski predsjednik znatno su umanjeni Bandićevim ulaskom u utrku za Pantovčak. A to je prvenstveno krivnja šefa SDP-a, koji, iako je bio svjestan rizika, nije uspio spriječiti zagrebačkog gradonačelnika i člana predsjedništva te iste stranke da se kandidira za predsjednika. Upravo suprotno - Milanović je Bandića gurnuo u predsjedničku utrku.

Potezi koje je Milanović preko svojih ljudi vukao u Skupštini grada Zagreba uoči objavljivanja Bandićeve kandidature, dajući do znanja Bandiću da neće moći vladati metropolom kako je zamislio, zagrebačkom gradonačelniku nisu ostavili izbor. Istina, može se iz toga zaključiti i da se Bandićevom kandidaturom SDP elegantno riješio čovjeka koji po političkom habitusu ne spada u socijaldemokratske redove. Međutim, za konačni obračun s Bandićem, koji je, valja priznati, bio neizbježan, izabran je pogrešan trenutak.

Josipovićev pad, Bandićev uzlet

Prvo istraživanje javnog mnijenja provedeno nakon službenog Bandićeva ulaska u utrku za Pantovčak pokazalo je ono što su Josipović i Milanović morali znati. Iako i dalje figurira kao prvi izbor građana, službeni kandidat SDP-a prema rezultatima istraživanja objavljenim prošlog petka dobiva četiri postotna boda manje nego dva tjedna ranije. Josipovićava četiri posto prešla su na Bandićev konto, kojem je rejting tako porastao dvostruko, samo osam dana nakon objavljivanja predsjedničke kandidature.

Sve to, kao i politički primitivizam koji je pokazao prema pojedinim pripadnicima intelektualne ljevice, gostujući nedavno na zagrebačkom Radiju 101, pokazuje da Socijaldemokratskoj partiji ne štete toliko javne kritike upućene na račun njenog predsjednika, kako se to želi prikazati u pojedinim političkim komentarima, koliko stranci svojim potezima šteti sam Milanović.

SDP pod vodstvom Zorana Milanovića postao je stranka koja, dijelom zbog osobnosti svog šefa, a dijelom zbog njegova političkog neiskustva, oko sebe teško okuplja političke snage lijevog centra, bez kojih, pokazalo se, ne može računati na preuzimanje vlasti. Ali zato, s druge strane, HDZ stavlja u vrlo komotnu poziciju, u kojoj su vladajućoj stranci jedini pravi protivnik mangupi iz vlastitih redova. Kako zamiranje konkurencije poništava smisao svakog tržišta, pa tako i političkog, Milanović više nije samo unutarstranački problem Socijaldemokratske partije, nego njegova pozicija na čelu SDP-a polako prerasta u pitanje od nacionalnog interesa.