Da se netko, nakon desetogodišnjeg izbivanja, vratio u Hrvatsku, vjerojatno bi mu se činilo da nikad nije ni otišao. Država je u golemoj gospodarskoj krizi, nekoć uspješne tvrtke propadaju, njihovi radnici štrajkaju glađu, a gotovo da nema dana kad u medijima nije otkriven neki novi slučaj pronevjere državnog novca u javnim poduzećima. Popularnost vladajuće stranke iznimno je niska, više ministara osumnjičeno je za sudjelovanje u korupcijskim skandalima, a iz naftalina su uskrsnuli i likovi poput Miroslava Kutle, koji je nedavno dao ekskluzivni intervju Večernjem listu.

Ukratko, da prije nekoliko tjedana nije prekinuta i dugotrajna blokada hrvatskih pregovora s EU, čovjek bi se s pravom zapitao na što smo to potrošili proteklih deset godina. Ipak, u takvoj situaciji prilično je neshvatljiv rast podrške javnosti koju uživa hrvatska premijerka Jadranka Kosor.

Popularnost temeljena na 'dobroj volji'

Žive li hrvatski građani danas bolje nego prije četiri mjeseca? Je li domaća ekonomija u boljem stanju nego tada? Je li Hrvatska ljepše, ugodnije i prosperitetnije mjesto za život nego što je bila prije 120 dana? Odgovor na ta pitanja vjerojatno bi kod većine žitelja Hrvatske bio negativan, pa je stoga i izvanredna popularnost koju je premijerka stekla u tom periodu svoje vladavine prilično neracionalan iskaz povjerenja u njezinu želju i sposobnost da državu izvede na pravi put.

Dapače, s iznimkom vanjskopolitičkih uspjeha, Jadranka Kosor građanima je samo pružila deklarativnu odlučnost da provede nužne reforme, pa čak i kriminalne istrage protiv svih osumnjičenih za koruptivna djela. Takva 'dobra volja' u javnosti je honorirana strelovitim rastom popularnosti, ali ispunjenje danih obećanja vjerojatno će od Jadranke Kosor zahtijevati i obračun sa znatnim brojem stranačkih kolega, pa i svojim premijerskim prethodnikom. Dakle, da bi promijenila Hrvatsku ona će prvo morati promijeniti HDZ, a o uspješnosti tog procesa uvelike ovisi njezina politička budućnost, ali i budućnost Hrvatske.

Povratak Pašalićeve prošlosti

Naime, glavni razlog zašto Hrvatska danas podsjeća na Hrvatsku s kraja 90-tih, upravo je to što je današnji HDZ praktički isti kakav je bio krajem 90-tih. Prije šest godina Ivo Sanader je osvojio vlast obećavajući građanima novi reformirani HDZ, modernu konzervativnu proeuropsku stranku, suprotnost plutokratskoj partiji koja je zadnjih godina svoje desetogodišnje vladavine opasno koketirala s totalitarizmom. Zalog promjena bila je golema Sanaderova lustracija stranačkih redova iz kojih su izbačeni svi pripadnici radikalne desne struje pod vodstvom Ivića Pašalića.

HDZ je praktički preko noći postao zagovornik sudjelovanja Hrvatske u euroatlantskim integracijama, potpune suradnje s Haškim sudom i poštivanja prava nacionalnih manjina. Ipak, danas je potpuno jasno kako je takav ideološki obrat Ivi Sanaderu poslužio tek kao moćno sredstvo dobivanja političke legitimacije i međunarodne podrške. Na dubljoj razini stranka je ostala isti poligon za ispunjavanje privatnih financijskih ambicija kakva je praktički bila od svog osnivanja.

Tisuće buljubašića kao temelj HDZ-a

Danas, kao i onda, temeljni kohezijski faktor je interes, uvjet za njegovo ispunjenje stranačka stega, a sredstvo politička vlast. Pojednostavljeno, HDZ o svojim članovima brine, ma koliko oni bili beznačajni i nesposobni, a samo jedan izdanak toga je i famozni Rade Buljubašić, stranački aktivist iz Australije koji je skučen stranačkom odlukom i državnim sredstvima. Tisuće takvih 'Buljubašića' čvrsto su dno HDZ-ove piramide vlasti, a uspjeh nekolicine moćnika u uskom vrhu direktno ovisi o stupnju sreće anonimne mase u bazi.

Ta sreća, pokazat će se danas, kao i devedesetih, plaća se golemim količinama državnog novca, koji se sumnjivim transakcijama izvlači iz državnih institucija i poduzeća. Dakle, HDZ-ov politički model već dvadeset godina temelji se na jednostavnoj maksimi kako su vlast i privatni interesi neraskidivo povezani. Vlast omogućava ispunjenje privatnih interesa, a zadovoljavanje privatnih interesa omogućava opstojnost vlasti.

I Sanader je obećavao ovakve promjene...

Zbog toga obećanja Jadranke Kosor kako će provesti sve kriminalne istrage, pa makar optuženi bili i HDZ-ovi ministri, djeluju nestvarno. Njihovo ispunjenje značilo bi da će Jadranka Kosor promijeniti temeljne principe na kojima njezina stranka funkcionira već dva desetljeća. To je građanima prije 8 godina obećavao i Ivo Sanader, a iz stanja u kakvom se država danas nalazi jasno je koliko je u tome uspio. Sada praktički isti program građanima nudi Jadranka Kosor. Kruna njezine karijere trebalo bi biti rušenje trulog sustava u kojem je tu karijeru izgradila. Sudeći po iskustvima iz prošlosti, teško je očekivati da u tome uspije, a obećanja kojima duguje svoj trenutni uzlet, vrlo brzo mogla bi biti okidač njezine političke propasti.