Svega je lošega bilo u zadnjih 1700 godina, baš svega, ali nikad se dosad Split nije našao u tako bezizlaznoj i besperspektivnoj situaciji kao danas. Uistinu, jadna je pozicija građanina kad se, u svojem gradu, možeš opredijeliti jedino između Torcide i Keruma. Shvaćate li u punoj mjeri stravičnost te situacije: ako si protiv Keruma, a jesi, znači da si za Torcidu, premda nisi ni za nju?! I obrnuto.

Poput ranih kršćana u Dioklecijanovo doba

Treće opcije uopće nema. Odnosno - ima je, ali je povučena u sferu privatnosti, od lučica do obiteljskih druženja, od konoba i kavana do balotaških zjogova. Normalni stanovnici Splita okupljaju se kao oni rani kršćani u Dioklecijanovo doba, po nekim suvremenim inačicama katakombi, od dnevnih boravaka do interneta ili marjanskih staza, obeshrabreni i bez snage za stvarnu pobunu, ali svejedno, na neki bolećiv način, uvjereni u to da će njihova vjera u bolje sutra jednom ipak pobijediti, makar je oni sami i ne dožive.

Jedina stvarna opozicija

Okej, torcidaši su ovog tjedna izveli dva fenomenalna performansa, na granici s vrhunskom konceptualnom umjetnošću (ovce na Poljudu i "žuti Peristil") ali jebeš grad u kojemu su jedina stvarna i aktivna opozicija gradonačelniku njegovi jučerašnji birači, baš oni proljetos najglasniji njegovi agitatori, a danas najljući na svojeg pulena! Njihove pak friške poteze Kerum definira kao podmetanje političkih plaćenika, aludirajući pritom na lutkarske prste Ranka Ostojića, premda ni u jednom mediju u zadnjih pola godine nije zabilježeno da je dotični, onomad Kerumov glavni gradonačelnički protukandidat, uopće nogom kročio u Split, grad kojim je želio vladati.

Paštroć od gluposti i bahatluka

I tako se sve skupa pretvara u neslani, bezukusni paštroć (čušpajz, otprilike) od gluposti, bahatluka i sirove tvrdoglavosti, s povremenim proplamsajima one prepoznatljive splitske okrutne duhovitosti. Drugi grad u Hrvatskoj postao je taocem dviju suprotstavljenih frakcija iste neurbanizirane, ograničene i zadrte subkulture, pred kojima se njihove kolateralne žrtve, ostaci ostataka građanstva, skrivaju u sve malobrojnije oaze pristojnosti i suvisle kreativnosti.

Eh, a kad se sjetim, kao da je jučer bilo ono kad smo u Meštrovićevom dnevnom boravku inicirali kandidaturu Splita za titulu europske kulturne prijestolnice 2020... Iz današnje perspektive, svjetsko prvenstvo u curlingu i brzom klizanju, u srpnju 2010., u "Spaladium Areni", čini se neusporedivo realnijom opcijom.