IVO BANAC prošlog tjedna predao je HHO Čičku jer je shvatio da toj organizaciji više nema spasaHrvatski helsinški odbor, nekoć ugledna organizacija za zaštitu ljudskih prava, nalazi se pred svojim konačnim krajem: nakon što se povukao dosadašnji teško kompromitirani predsjednik Ivo Banac, od prošlog vikenda na čelo udruge ponovo je došao podjednako kompromitirani Ivan Zvonimir Čičak. Uz njega je, u montažnoj potleušici u koju se HHO nedavno morao preseliti, ostao samo njegov brat i njegova sestra Marica te dvoje studenata koji honorarno rade u udruzi.

Budući da HHO već dulje vrijeme ima ozbiljnih financijskih problema, a iz udruge je u proteklih godinu dana otišao velik broj uglednih članova, HHO se poslije 16 godina postojanja nalazi pred potpunom propašću i gašenjem. Nakon što je tijekom desetogodišnje vladavine Franje Tuđmana HHO odigrao značajnu ulogu u zaštiti ljudskih prava i pritom uspio preživjeti, tu organizaciju u konačnici će najviše stajati dvojica koji su je uspjeli potpuno upropastiti: bivši i novi predsjednik Ivo Banac i Ivan Zvonimir Čičak. Budući da je proteklog vikenda na godišnjem plenumu organizacije Ivo Banac prepustio vodstvo nekadašnjem predsjedniku udruge Ivanu Zvonimiru Čičku, čini se da je i on sam shvatio da HHO-u nema više spasa, pa ga je mirno predao Čičku, koji je godinama maštao o tome da se vrati na čelnu funkciju te nekoć ugledne organizacije.

Agonija Hrvatskog helsinškog odbora traje već tri godine, a u tom razdoblju Čičak i Banac uspjeli su izgubiti sve što se moglo: članove, projekte, novac i ugled. Osim HHO-a, njih su se dvojica nizom javnih istupa i vlastitih postupaka uspjeli teško kompromitirati u hrvatskoj javnosti, koja ih sve više doživljava kao dva otužna i bahata samoreklamera. Propast HHO-a započela je u studenome 2007., kad je umjesto Danijela Ivina na čelnu funkciju udruge izabran Ivo Banac. Dotadašnji sveučilišni profesor i saborski zastupnik Banac ubrzo je, uz pomoć svoje desne ruke Čička, zaustavio dotadašnje projekte udruge i neprijateljski se postavio prema zaposlenicima i članovima.

Istovremeno, umjesto konkretnih projekata vezanih uz zaštitu ljudskih prava, dvojac Banac - Čičak u sebi sklonim medijima sve je češće javno istupao s kontroverznim stavovima o ustašama i partizanima, što je mnoge dotadašnje donatore, ali i članove nagnalo da se distanciraju od novog vodstva HHO-a. Karijeru Ive Banca teško je kompromitiralo i izvješće Državne revizije o novcu koji je Banac kao nezavisni zastupnik dobivao iz državnog proračuna: 39.600 kuna Banac je pronevjerio tako što je sam sebi iznajmio vlastiti stan za potrebe uredskog prostora, a ogromne svote utrošio je i na lažirane putne naloge. Tako je 17.000 kuna potrošio na taksi-usluge, 28.691 kunu na zrakoplovne karte i 17.539 kuna na putovanja u inozemstvo. Najbizarnija Bančeva pronevjera bilo je 140.000 kuna koje je on navodno utrošio na drvene police za knjige u svom uredu. Tijekom svog predsjednikovanja u HHO-u Banac je svojom bahatošću i netrpeljivošću uspio otjerati mnoge dotadašnje članove.

SLUČAJ MIRJANE PUKANIĆ najviše je kompromitirao Banca jer ju je iskorištavao za samopromociju na nagovor Sanje Sarnavke iz udruge B.a.b.e.Tako su, otkako je na čelu organizacije Ivo Banac, iz nje otišli Žarko Puhovski, Ranko Helebrant, Tin Gazivoda, Zdravko Bazdan, Veljko Miljević, Srđan Dvornik, Ante Klarić, Ivan Grubišić, Vili Matula, Rajko Grlić, Zvonko Maković, Čedo Prodanović, Igor Mandić i Sanda Langerholz-Miladinov. Najveću kompromitaciju Ivo Banac doživio je upletanjem u prošlogodišnji slučaj Mirjane Pukanić. Banac se upleo u slučaj na nagovor Sanje Sarnavke koja mu je organizirala kratki telefonski razgovor s Mirjanom Pukanić. Uskoro je uz Sarnavkinu pomoć Banac teško bolesnu narkomansku ovisnicu de facto oteo iz bolnice Vrapče i potom danima iskorištavao za svoju samopromociju. Bez ikakva dokaza, osim neargumentiranih izjava Mirjane Pukanić, Banac je njezina supruga Ivu Pukanića javno prozivao kao obiteljskog zlostavljača. Kad je shvatio razmjere bolesti Mirjane Pukanić, kao i činjenicu da mu je Sanja Sarnavka prešutjela da je Mirjana Pukanić ovisnica, Banac je prvo doživio infarkt tijekom jedne radijske emisije, a potom se brže-bolje maknuo iz cijelog slučaja i distancirao od svega.

Kad je već postao svjestan da se naivno upleo u tragediju obitelji Pukanić, Banac je u jednom televizijskom istupu izjavio da će se javno ispričati Ivi Pukaniću ako se utvrdi da nije zlostavljao svoju ženu. Danas je jasno da su sve optužbe Mirjane Pukanić protiv njezina supruga bile neutemeljene, pa bi bio red da se Ivo Banac barem ispriča Pukanićevoj kćeri protiv čijeg je pokojnog oca mjesecima iznosio lažne tvrdnje. Uostalom, Bančeve su tvrdnje utjecale i na policiju koja je Pukaniću ukinula policijsku zaštitu, a tragična prošlogodišnja događanja vjerojatno su prouzročila i Bančevu odluku da se posramljen povuče iz javnosti. Početkom lipnja prošle godine okončana je i Bančeva karijera predavača povijesti na američkom sveučilištu Yale, pa se sve češće spominjalo da HHO-om zapravo upravlja Ivan Zvonimir Čičak, a Banac se, navodno uz svoje medijske saveznike u Europapress holdingu, pripremao da se kandidira na predsjedničkim izborima. U međuvremenu je svojim angažmanom u HHO-u rastjerao preostale članove i zaposlenike, posvađao se s brojnim partnerskim organizacijama i donatorima, a čini se kako je, naposljetku, shvatio da mu je ugled u Hrvatskoj toliko teško narušen da već mjesecima uopće ne istupa u javnosti.

Za to vrijeme njegov kompanjon Ivan Zvonimir Čičak preuzeo je rukovođenje HHO-om koji je iz dana u dan gubio podršku, prijatelje i donatore. Nekadašnji borac za ljudska prava u hrvatskoj se javnosti najteže kompromitirao kad je na stranicama Jutarnjeg lista, u kojem je kolumnist, iznio teške klevete na račun nevino zatočenog dubrovačkog kapetana Krste Laptala. U trenutku kad se Laptalo nalazio u grčkom zatvoru, Čičak je objavio tekst u kojem je Laptala bez ikakvih dokaza nazvao kriminalcem. Poslije se Čičak pokušao na različite načine izvući iz neugodne situacije, no mučna epizoda s Laptalom Čička je definitivno kompromitirala u hrvatskoj javnosti, jer se navodni borac za ljudska prava - umjesto da ga brani - svrstao u red onih koji optužuju nevinog hrvatskog pomorca. Ivana Zvonimira Čička javnost je počela prezirati u travnju ove godine, kad je nesuvislim tezama i pričama o partizanskim zločinima vjerojatno pokušao ući u sukob s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem i, valjda, pronaći istomišljenike i donatore za HHO, ali to mu nije pošlo za rukom.

U međuvremenu, iz HHO-a su tijekom ljeta otišli još neki članovi, a zbog neisplate plaća i financijskih problema organizaciju su napustili i neki zaposlenici. Očiti početak definitivnog kraja HHO-a zbio se u lipnju, kad su Banac i Čičak morali naći nove prostorije za udrugu, jer ih je zbog neplaćanja najma vlasnik izbacio iz stana u središtu grada u kojem se godinama nalazilo sjedište organizacije. Jedno vrijeme HHO nije nigdje imao prostorije, a tek nedavno Banac, Čičak i preostali zaposlenici preselili su se u otužnu montažnu baraku koja možda najbolje slikovito pokazuje stanje do kojeg su njih dvojica doveli nekoć uglednu organizaciju. Nominalna promjena čelnog čovjeka udruge možda samo u glavi Ivana Zvonimira Čička djeluje kao sretno ispunjenje dugogodišnjeg sna - većina drugih ljudi HHO ionako ne doživljava kao respektabilnu organizaciju, a kako se čini, jedino je pitanje dokad će Hrvatski helsinški odbor uopće postojati.