Objavljeno u Nacionalu br. 732, 2009-11-24

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Dobra stara korupcija

Ljudi su na Zapadu osamljeni i otuđeni jer ima manje korupcije. Korupcija zahtijeva pothranjivanje prijateljstava, večere, posjete, izlete, roštilje u vikendicama. Korupcija njeguje prijateljstva više i bolje nego facebook, ona je društvena ustanova i društveno biće. Iskorijenimo li je, ostat ćemo sami

Zoran FerićZoran FerićBorba protiv korupcije postala je danas ono što je u bivšoj Jugoslaviji bila, recimo, “borba protiv socijalnih razlika“ ili „samoupravljanje“: riječi koje svi ponavljaju, ali nitko ne shvaća ozbiljno. Premijerka je pribavila političke bodove jer izgleda kao da je borba protiv korupcije u javnim poduzećima uistinu počela. OLAF, Europski ured za borbu protiv korupcije, vršlja po javnim poduzećima nastojeći ući u trag potrošenim sredstvima Europske unije koja su se zagubila u tunelima Hrvatskih autocesta. Sablast korupcije spominju gotovo svi predsjednički kandidati. Dragan Primorac rekao je u Splitu da će za 5 godina u Hrvatskoj kriminal i korupcija nestati jer će se on forenzičkim metodama svom silom boriti protiv te stoglave nemani. Ivo Josipović u Kninu je rekao da korupcija u Hrvatskoj godišnje otima 12,5 milijardi kuna.


DAMIR KAJIN PAK KAŽE DA BI POHAPSIO POLA SADAŠNJIH PREDSJEDNIČKIH KANDIDATA s bližom i daljom rodbinom, pajdašima i kumovima. Vesna Pusić kaže kako nije dovoljno samo govoriti protiv korupcije, nego je važno da svojom osobom, svojom karijerom i svojim dosadašnjim poslom pokazuješ da si izvan svake sumnje, da nisi sam korumpiran, te da znaš otkuda početi, a to je Vlada, jer riba smrdi od glave. Bandić i Vidošević pak nisu u tom smislu bili previše glasni, ali dali su do znanja da podržavaju institucije koje bi trebale raditi svoj posao. Uostalom, borba protiv korupcije i nije posao predsjednika Republike, nego nekih ureda koji bi od funkcije i ličnosti predsjednika trebali biti prilično emancipirani. Na djelu je velika antikorupcijska koalicija među predsjedničkim kandidatima. Svi su tako brutalno napali korupciju da mi je žao nje. Sirota je korupcija postala tako omražena da i sestre u bolnici sa strahom primaju deset deka kave, a policajci se više boje kad ljudi posegnu za novčanikom nego kad vade magnum. Čitava me je ta javna priča o korupciji podsjetila na one jumbo plakate na kojima je, uz neka blaga lica, svojevremeno ponosno stajao natpis „sir i vrhnje“. Po onoj poslovici da ljubav ulazi kroz želudac, euroskepticizam se kod nas izražavao upravo preko okusnih žlijezda i organa za probavu. Europa kao sumoran svijet bez domaćeg sira i vrhnja pokolebala je mnoge duhove i rodila mnogoga hrvatskog euroskeptika.

POMIŠLJALI SU TI EUROSKEPTICI NA ONE KRASNE SUBOTNJE DORUČKE s domaćim kravljim sirom, svježim vrhnjem, špekom i mladim lukom. Pred vratima Europe odjednom je mnoge pokolebala jednostavna gastro-nostalgija i emotivna vezanost za okuse iz djetinjstva. Hoće li se isto dogoditi i s korupcijom? Hoćemo li za korupcijom isto tako zažaliti kao što žalimo za kao cekin žutim domaćim kokicama koje se još mogu kupiti (ali ne zadugo) ispod klupa na placu, ili za domaćim krvavicama? Po svoj prilici da hoćemo. Jer i korupcija je, poručit ćemo gospodi iz Europe i činovnicima iz OLAF-a, naša tradicija i naš običaj, kao što su, primjerice, stari zanati, ručni radovi, usmena književnost ili zaštićena tradicionalna jela. Kad sluša i gleda naše predsjedničke kandidate, kad čita u novinama o nesmiljenom otkrivanju afera, kad gleda donedavno izuzetno poštovane ljude u lisičinama, normalan hrvatski građanin se pita: „Zar je moguće živjeti bez korupcije?“ Pa onda i ono glavno: “Kako sada odjednom živjeti bez korupcije?“ Danas imamo Institut za etnologiju i folkloristiku, hoćemo li već sutra biti prisiljeni otvoriti Institut za očuvanje korupcije? Ukoliko se potvrde mračne prognoze Dragana Primorca da će za pet godina korupcija nestati iz Hrvatske, situacija s ovim našim starim narodnim običajem bit će puno gora od one s bjeloglavim supovima ili sredozemnom medvjedicom. Korupciju, ako tako nastavimo, više nikada nećemo vidjeti. Uostalom, i vukove smo smatrali štetočinama, a danas su zaštićeniji od stanovnika Pešćenice. O tome, ljudi, treba razmisliti. O gubitku jednog važnog elementa naših života. Onda ćemo morati pisati duge i dosadne doktorske disertacije s naslovima „Elementarni pojavni oblici korupcijskih strategija u zdravstvu“ ili „ Prilozi za očuvanje korupcijskih običaja na hrvatskim sudovima“. Djeca koja danas idu u osnovnu školu nikada neće znati kako su divna bila ona vremena kad čovjek nije trebao paziti hoće li popiti čašicu previše kad vozi. Uvijek je na strateškom mjestu u autu stajala novčanica od sto kuna za mito policajcu. I to se nije trošilo na drugo. A kad bi nam policajac u gluho doba noći spustio palicu pred šajbu, bili smo samo malo uzbuđeni, čak i s buteljom ili dvije graševine u krvi. On bi, recimo, pitao: - Jeste li konzumirali alkoholna pića? - i pri tome bi mirno izvadio spravu za puhanje. - Možemo li se dogovoriti? - to je bilo najčešće pitanje upućeno prometnim policajcima u tim dobrim starim vremenima. Policajac bi onda strogim glasom odbrusio: - Naravno da ne možemo! - Međutim, ubrzo bi spremio balon, koji je po svoj prilici bio neispravan, naherio kapu i šeretski rekao: - Niste bili vezani. To je 100 kuna. I ne bi izdao potvrdu. U ovim teškim modernim vremenima, kad smo već jednom nogom u Europi, s nostalgijom se sjećamo takvih momenata. One blage neizvjesnosti, onoga zajedništva što varamo nekog neusporedivo većeg od nas, nekoga koga krivimo za sve svoje nevolje i koga smatramo univerzalnim lopovom: državu i vladu.

PA ONA USTREPTALOST KAD DONOSIŠ LIJEČNIKU MARKE u plavoj kuverti ili kad moraš nazvati barem dvadeset prijatelja koje mjesecima nisi čuo da pitaš tko ima veze u Gruntovnici. Ljudi su, kažu, na Zapadu osamljeni i otuđeni. To je, između ostaloga, i zato što ima manje korupcije. Korupcija zahtijeva pothranjivanje prijateljstava i njihovo stalno ažuriranje, večere, posjete, izlete, roštilje u vikendicama. Korupcija njeguje prijateljstva više i bolje nego facebook, ona je društvena ustanova i društveno biće. Iskorijenimo li je, ostat ćemo sami. Eto, takva bi mogla biti ta priča s borbom protiv korupcije i europskom kontrolom primitivnih i korumpiranih društava zapadnog Balkana. Perspektive nisu svijetle jer u nekim europskim zemljama korupcija je alarmantno niska. Ipak, postoji i jedna utješna stvar, sićušno svjetlo u mračnom tunelu antikorupcijskih zakona, strategija i djelovanja: nogomet. 200 utakmica pod istragom, korumpirani suci, igrači, treneri u 10 europskih zemalja. To nam pruža izvjesnu nadu da je Institut za očuvanje korupcije još uvijek daleka budućnost.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika