Renato BaretićPričao sam vam ovdje već jednom o tome kako je jedan moj beogradski prika, inače dugogodišnji nogometni djelatnik, prošle godine, pred sam početak finala Lige prvaka, dobio mig da će se u Moskvi te večeri igrati produžeci. Isprva nije mogao vjerovati, ali onda je ipak odjurio u kladionicu i sve što je imao u džepovima uplatio na tu opciju. I zaradio lijepu svotu, baš kao što su zaradili i oni koji su tipovali na pobjedu Manchester Uniteda. Naime, uz finale u Moskvi i sa svečanom ložom za Romana Abramoviča, svakome je s imalo soli u glavi bilo sasvim jasno da Ligu prvaka, ovako ili onako, mora osvojiti Chelsea. I trebalo je biti tako, ali onda se Terry nešto zašeprtljao i promašio presudni jedanaesterac, pa je pehar ipak otišao u Manchester.

E SAD, AKO JE JEDAN BEOGRAĐANIN ZNAO DA ĆE SE IGRATI PRODUŽECI (a informacija je do njega došla iz Italije, gdje su kladitelji već sat vremena ranije krenuli kao mahniti uplaćivati baš na tu opciju!) što li su tek znali pravi mačci u tom biznisu, ovi što sad strepe hoće li Bundespolizei zakucati i na njihova vrata, ili će se cijela frka ipak ograničiti samo na trećeligaše, sirote tranzicijske lige i nepopravljivu braću Schapina iz berlinskoga kafića “King”? Dogodi li se ono što sad svi (barem deklarativno) priželjkujemo i zazivamo, krajnji bi ishod, jedini logičan, trebala biti najmanje jednogodišnja zabrana profesionalnog nogometa u svim zemljama Europske unije i kandidaticama za članstvo. Uz, naravno, proglašavanje kladioničarstva nelegalnom i strogo kažnjivom rabotom. Što, čini vam se odveć radikalno? Okej, i meni, ali ponudite onda neko suvislije rješenje za problem zvan nogomet. Ajmo probat nabrojati sve kriminalne radnje koje danas čine taj problematični sindrom. Na prvom mjestu – trgovina ljudima. Naravno, to debelonogo roblje pritom zarađuje neusporedivo više od “plesnih umjetnica”, “konobarica” i “maserki” iz Ukrajine ili Rumunjske, ali osnovni princip klasičnoga traffickinga i dalje je tu: neki nepoznati ljudi mogu te kupiti ili prodati kad se i kako njima prohtije, sasvim mimo tvoje volje, uz veliku vjerojatnost da ćeš često dobivati batine i tridesetpetu dočekati s više operacija nego cijeli kat staračkoga doma.

NADALJE, NOGOMET JE DILJEM SVIJETA JEDNA OD NAJVEĆIH PERILICA PRLJAVOG NOVCA te porezna oaza (kod nas pogotovo!) u usporedbi s kojom su Djevičanski i Kajmanski otoci tek pusti, nenaseljeni atoli. Nogometni stadioni, potom, rasadnik su bezrazložno nasilnog ponašanja, šovinizma i rasizma, zbog čega često stradavaju javna i privatna imovina, što rezultira krajnje negativnom precepcijom cijelih gradova, država i nacija. Mnogi akteri nogometne scene skloni su ekscesnom ponašanju, od kocke do pijančevanja i drogiranja, a mediji to naveliko razglašuju, čime sasvim sigurno, ni jedni niti drugi, ne daju kvalitetan primjer klincima. Ucjene, prevare, izdaje, korupcija, nasilje – sve se to u nogometu i oko njega tolerira kao društveno prihvatljivo ponašanje. Zašto? U svim ostalim sferama života (pa čak i u politici!) takve se stvari ipak koliko-toliko sankcioniraju, ali nogometanje je, očito, nekim globalnim prešutnim dogovorom izuzeto iz sustava općeprihvaćenih civilizacijskih normi. Nije nogomet samo “najvažnija sporedna stvar na svijetu”, nego i najlegalnija ilegalna rabota na planetu. Opet: zašto? Zato, naravno, što se u njemu vrti golema lova, svake sezone sve veća, a ljudi su kvarna roba. I zato što je omjer te love i mrtvih još uvijek osjetno povoljniji nego u trgovini drogom ili u prostituciji. Evo, recimo, kod nas su u zadnjih desetak godina zabilježena samo tri slučaja neprirodne smrti od nogometa: jedan je menadžer ubijen, jedan se klupski računovođa sam ubio i jedan je mladi igrač poginuo nakon udarca glavom u betonsku, nepropisno blizu postavljenu, ogradu terena. U usporedbi s novcem koji se za to vrijeme u nogometu zavrtio i zamračio, ta tri suludo izgubljena života njihovim kolegama iz branše (i u Hrvatskoj i vani!) ne predstavljaju mnogo više od kazne za nepropisno parkiranje. Događa se, što ćemo, lopta je okrugla, igra se do posljednjeg sučevog zvižduka... Pogledajte samo face desetak najmoćnijih ljudi u hrvatskom nogometu – od kojeg biste se među njima usudili kupiti rabljeni automobil? Kojemu biste od njih bez imalo straha povjerili skrb o sudbini svojeg sina? (Pardon, djeteta, jer igra se i ženski nogomet, imamo i reprezentacije u svim uzrastima, a o igračicama brinu duševni stričeki, doznali smo nedavno ponešto i o tome, pa je opet sve zamuklo...) Cijela ta škvadra sad, naravno, s gnušanjem odbacuje i samu pomisao na eventualno lažiranje bilo koje utakmice HNL-a, baš kao što je i pokojni Stjepan Spajić onomad s indignacijom odbacivao tvrdnje o podmićivanju suca Ivana Katuše: “Nisam mu, rođo, dao destišća maraka da sudi za Dragovoljca, neg zato da sudi pošteno!” (Uzgred, Spajićev klub tad je ipak izgubio od Slavena, a sudac je Rođi pošteno vratio pare! Potom su obojica sankcionirani, ali samo prema pravilima HNS-a, ništa prema Kaznenom zakonu!) Lud je, dakako, svak tko im povjeruje ijednu riječ. Baš kao što je lud i svatko kome se čini da bi se sad, nakon policijske akcije u cijeloj Europi, nešto moglo razbistriti u toj legalno ilegalnoj močvari boje novca.

UMJESTO TIM BUDALAŠTINAMA, bolje nam je povjerovati u teoriju Velibora Džarovskog, kralja svemira kad je posrijedi lažiranje utakmica, svih i svuda. Džaro kaže da je sve to Platinijev manevar s ciljem da se pažnja nogometne javnosti skrene s dokazano nepropisne i nezaslužene francuske pobjede protiv Irske, te da će na kraju balade, kako to u nogometu već biva, ceh platiti samo sitne ribe, a morski će psi nastaviti po starom. To nam – nemojte taj detalj smetnuti s uma – poručuje profesionalni varalica koji je svojedobno uspio urazumiti ljude i namjestiti da konačni rezultat jedne regularno odigrane rukometne (!) utakmice bude 0:0!!! I ja mu vjerujem triput više nego Štimcu, Mamiću, Sinovčiću, Srebriću, Markoviću, Platiniju i Blatteru zajedno. Barem zato što je Džarovski zbog svojih rabota nešto kratko ipak i odležao u zatvoru.