Foto: Ilustracija

Velikodostojnici katoličke nadbiskupije Dublina desetljećima su prikrivali zločine svojih svećenika koji su seksualno i fizički zlostavljali djecu, a njihova nakana bila je sačuvati reputaciju Crkve bez obzira na patnje zlostavljanih žrtava, stoji u dugo iščekivanom sudskom izvješću objavljenom danas u Irskoj.

Izvješće, nastalo nakon trogodišnje istrage i pregledavanja dotad strogo čuvanih crkvenih dokumenata, pokazalo je kako je Dublinska nadbiskupija opsesivno prikrivala sveprisutno svećeničko spolno zlostavljanje djece do sredine 90-ih godina prošlog stoljeća, posljedicu flagrantne zloporabe središnje uloge koju katolička crkva ima u irskom narodu.

Sudac i dva odvjetnika koji su pregledali 60 tisuća dokumenata brižno čuvanih u sefovima dublinske nadbiskupije u izvješću na 720 stranica pokazuju sav užas koji su djeca desecima godina trpjela od osoba u koje su se, u tako religioznom društvu kao što je irsko, najviše uzdali.

Šutnja Crkve

Istraga je, po izvješću, "jasno pokazala kako se u nadbiskupiji provodila sustavna i proračunata opačina moći i povjerenja nad bespomoćnom i nedužnom djecom".

"Jedina briga Dublinske nadbiskupije glede slučajeva spolnog zlostavljanja djece, barem do sredine 1990-ih godina, bila je očuvanje tajnosti, izbjegavanje skandala, zaštita ugleda Crkve i očuvanje njezine imovine", stoji u vladinom izvješću.

"Svi drugi mogući razlozi za zabrinutost, među kojima i dobrobit djece i pravda za žrtve, bili su podređeni tim prioritetima", ističe se u izvješću koje je objavilo irsko ministarstvo pravosuđa.

Žrtve pozdravile objavljivanje rezultata

Žrtve zlostavljanja pozdravile su objavljivanje rezultata istrage o nedjelima počinjenim nad djecom u Dublinskoj nadbiskupji, koja obuhvaća četvrtinu od ukupno četiri milijuna irskih katolika, u razdoblju od 1975. do 2004., ali i naglasili kako je pred irskim političkim i crkvenim dužnosnicima još mnogo posla u nastojanju da barem donekle kompenziraju štetu iz prošlosti.

Izvješće su istražitelji vladi podnijeli još u srpnju, ali je ono objavljeno tek pošto je to prošlog tjedna odobrio irski vrhovni sud, koji je uklonio neke pojedinosti kako ne bi ugrozile sudske postupke.

Izvješće se bavi slučajevima 46 svećenika protiv kojih je predano 320 tužbi. Ta 46-orica su izabrana između više od 150 dublinskih svećenika povezanih sa zlostavljanjem ili silovanjem dječaka i djevojčica od 1940. nadalje.

Imena 11 svećenika

U izvješću se imenom spominje 11 svećenika koji su svi osuđeni za zlostavljanje djece. Njih 33 spominje se samo pod lažnim imenom, bez prezimena, a imena preostale dvojice iz izvješća je odstranio Vrhovni sud, smatrajući da bi im se objavom imena umanjili izgledi za pravedno suđenje.

Dokumente iz strogo čuvanog arhiva istražiteljima je predao dublinski nadbiskup Diarmuid Martin, iskusni vatikanski diplomat koji je u glavni irski grad stigao 2004. sa zadaćom da se jednom za svagda obračuna sa skandalom oko spolnog zlostavljanja djece.

Među dokumentima je bilo i 5500 onih koje je Martinov prethodnik, umirovljeni kardinal Desmond Connell, čuvao zaključane u privatnom sefu dublinskog nadbiskupa.

Priznanja svećenika

Istražitelji su u izvješću istaknuli kako su uvjereni da su 46-orica svećenika zlostavljala mnogo više od 320 djece.

"Jedan je svećenik priznao da je seksualno zlostavljao više od 100 djece, a drugi je kazao kako je zlostavljao djecu jednom u dva tjedna tijekom 25 godina službe", piše u izvješću u kojem se, zahvaljujući i drugim podacima, zaključuje kako je "potpuno jasno da je svećeničko zlostavljanje djece bilo jako raširena pojava cijelo vrijeme".

Istražno povjerenstvo utvrdilo je kako trojica dublinskih nadbiskupa - John Charles McQuaid (1940.-1972.), Dermot Ryan (1972.-1984.) i Kevin McNamara (1985.-1987.) nisu željeli policiji otkriti ništa o seksualnim nedjelima svećenika, već su skandale izbjegavali tako da su počinitelje slali stalno u druge biskupije.

Odbačene teze biskupa

U izvješću se odbacuje glavna teza biskupa kako nisu bili svjesni ni raširenosti spolnog zlostavljanja djece među svećenstvom ni težine nedjela. Istraga je otkrila kako je Dublinska nadbiskupija još 1987. ugovorila policu osiguranja za troškove budućih sudskih postupaka i odštetne zahtjeve.

"Ugovaranje osiguranja čin je koji potvrđuje da se znalo za seksualno zlostavljanje djece i da se na to gledalo kao na mogući veliki novčani trošak za biskupije, što učinkovito pobija tvrdnju da su dužnosnici nadbiskupije tek mnogo poslije počeli 'nešto slutiti' ili da nisu bili svjesni fenomena svećenika seksualnih zlostavljača djece", naglašava se u izvješću.

Vlada priznala krivnju

I vlada je priznala krivnju za nedostatak vlastitog djelovanja u sprečavanju i otkrivanju zlodjela svećenika. "Bez obzira na povijesne i društvene razloge za to, vlada se, u ime države, bezrezervno i u potpunosti ispričava za svoje nesupjehe... u odnosu prema tom problemu", kaže se u izvješću.

Ovo je već drugo izvješće u posljednjih šest mjeseci koje baca veliku mrlju na status katoličke crkve kao jednog od stupova tradicionalnog irskog društva. U svibanjskom izvješću o nekadašnjim obrtničkim školama i sirotištima koji su bili pod patronatom Crkve otkrila se mučna istina o fizičkom zlostavljanju, batinanju, grupnim silovanjima koje je provodilo svećenstvo koje je bilo na čelu tih institucija koje danas više ne postoje. Više od 12 tisuća žrtava tih institucija već je od države dobilo odštetu na ime pretrpljenog zlostavljanja pripadnika Crkve u ukupnom iznosu većem od 800 milijuna eura.