Objavljeno u Nacionalu br. 733, 2009-12-01

Autor: Jelena Badovinac

Interview

Nikola Plečko - Nova zvijezda hrvatske karikature

Nik titanik je umjetničko ime mladog crtača koji u karikaturama komentira poznate osobe iz javnog života: govori o svom zanimanju koje izumire, kako sam sebe cenzurira i zbog čega mu je Marko Grubnić najveća inspiracija

S MESIĆEM I ŠTEFICOM
Plečko pokraj karikature Stjepana Mesića, svog najdražeg lika, i pretile Štefice Jambriščak, jedinog ženskog lika u hrvatskoj karikaturiS MESIĆEM I ŠTEFICOM Plečko pokraj karikature Stjepana Mesića, svog najdražeg lika, i pretile Štefice Jambriščak, jedinog ženskog lika u hrvatskoj karikaturiNikola Plečko, umjetničkog imena Nik Titanik, slovi za jednog od najboljih hrvatskih karikaturista mlađe generacije. Taj 35-godišnji kolumnist dnevnih novina 24sata svakodnevno se na zadnjoj stranici tog lista i zadnjoj stranici sportskog priloga ruga likovima iz političkog, estradnog i sportskog života, a uz spektar stvarnih osoba u svoje je radove uveo i vlastiti lik, ujedno i jedini ženski lik u hrvatskoj karikaturi, pretilu, prenakićenu i prenašminkanu Šteficu Jambriščak. Karikatura koju je Plečko objavio u Vjesniku 2002. godine prikazivala je predsjednika Stjepana Mesića na spavanju i njegov noćni ormarić na kojem su stajale odložene lijeva i desna obrva.


Ta je karikatura označila početak njegova ozbiljnijeg bavljenja crnohumornom političkom tematikom. Bio je i jedan od prvih koji je vješto iskoristio internet za svoje publikacije i promoviranje, stoga ne začuđuje i njegova "zaluđenost" tehnologijom. U svojoj kući blizu Samobora, u kojoj živi sa suprugom i kćeri, Plečko je napravio dobro opremljeni crtački studio u kojem izrađuje karikature i po narudžbi. Mladi karikaturist preselio se u samoborske gorice jer, kaže, nije htio više živjeti u gradskoj gužvi. Kuća je okružena vrtom, ljuljačkama, terasom i travnjakom za koji kaže da je jedina negativna stavka života u predgrađu jer ga treba konstantno kositi. Na zidovima svojeg dnevnog boravka umjesto printova svojih karikatura ima slike cvijeća jer njegova supruga smatra da je neukusno na zidu držati karikature poput one na kojoj Nives Celzijus u rukama drži don Anđelka Kaćunka. Upravo je ta karikatura bila u užem izboru radova na njegovoj velikoj izložbi održanoj u ljeto ove godine. Plečko je inače veliki ljubitelj znanstvenih dokumentaraca o astronomiji, komediju "Glup i gluplji" gledao je, kaže, više od dvadeset puta, a zna napamet svaku epizodu serijala "Seinfeld".

NACIONAL: Jedini ste od mlađih karikaturista u Hrvatskoj koji u dnevnom listu objavljuje svoje radove. Čini se kao da to zanimanje izumire.
- Najveći je problem u izdavačima i urednicima novina, čast iznimkama. Karikatura je jako sredstvo medijske kritike, utječe na javno mnijenje i upozorava na svakodnevne probleme. Kratkoročno, urednicima je lakše staviti fotografiju ili reklamu uz neki tekst nego zaposliti čovjeka koji će svaki dan komentirati slikom i tekstom svijet oko sebe. Nije karikatura samo neko žvrljanje po papiru ljudi koji se bave crtačkim igrarijama. To je težak i odgovoran posao. Karikaturista ima, ali nemaju posla i ne mogu živjeti samo od toga da crtaju, zato je to mnogima postao posljednjih godina hobi, a ne primarno zanimanje. Karikaturist je na neki način prošireni novinar. Ja se primjerice vrlo teško opuštam jer stalno razmišljam o tome što bih mogao napraviti. Naučio sam život organizirati prema svom poslu. Ako idem na godišnji, radim karikature unaprijed.

NACIONAL: Primjer ste da karikaturist ipak može živjeti od svojeg posla.
- Jedan sam na žalost od rijetkih. To ne znači da su drugi kolege nedovoljno dobri, dapače mnogo ih je talentiranih i sposobnih. Jednostavno nemaju priliku raditi. Na početku nisam ni ja živio od karikatura. Diplomirao sam menadžment na Ekonomskom fakultetu i radio nekoliko godina u struci. Prodavao sam računala, radio u tvrtkama s tehničkom opremom, bavio se marketingom. Imam sreću da danas mogu živjeti od svojeg posla, odnosno, crtanja.

NACIONAL: Osim za medije, izrađujete karikature i za privatne klijente. Koliko naplaćujete takve usluge?
- Imam svoju tvrtku Nik Titanik studio, specijaliziranu za izradu karikatura i ilustracija te za grafički dizajn. Može doći privatna osoba i naručiti karikaturu, cijena je od 1000 do 1500 kuna. Možda jesam malo skuplji, ali i moji kolege naplaćuju u tim okvirima.

NACIONAL: Kako ste se počeli baviti izradom karikatura?
- Crtao sam od malih nogu. Bio sam zaluđen Formulom 1 i originalnom SF serijom Galactica, pa su tako prvi crteži i stripovi nastali mnogo prije polaska u osnovnu školu 1981. Imao sam jako sretno djetinjstvo koje je uglavnom prolazilo, osim u školi, u neprestanom crtanju i frustriranju moje majke zato što se ne igram vani s drugom djecom. Najviše pamtim zaluđenost stripovima, pogotovo Alanom Fordom, i iščekivanje novog broja svake druge srijede. Kako sam rastao, tako sam razvijao ljubav prema slikarstvu i želju da postanem novi Vlaho Bukovac ili da barem jednog dana moje slike imaju cool okvire kao i njegove. Nažalost, ta ambicija je pala u vodu odmah nakon srednje škole 1993. kad se nisam uspio upisati na Likovnu akademiju. Tada sam valjda shvatio da ne znam crtati pa sam se polako počeo prebacivati na karikaturu. Negdje krajem 1998. hodao sam gradom, stao na kiosku i ugledao čestitke i razglednice na kojima su bile karikature. Sutradan sam otišao u Algoritam jer me zanimalo čije su te karikature i otkrio da se radi o Amerikancu Garyju Larsonu, jednom od najboljih svjetskih karikaturista. Toliko su me oduševile da sam se odlučio početi baviti time. Iskreno, nikada mi ni na kraj pameti nije bilo da se bavim karikaturom, zapravo nisam ni znao da je kod nas razvijena scena karikaturista.

NACIONAL: Jedan od prvih poslovnih angažmana koje ste dobili bio je početkom devedesetih u tjedniku Danas, no surađivali ste relativno kratko.
- Da, napravio sam nekoliko karikatura za njih, no jedan dan kad sam htio ući u redakciju, dočekala me tajnica i rekla da ne smijem ući u zgradu Vjesnika. Tadašnja glavna urednica Hloverka Novak-Srzić ostala mi je za objavljene karikature dužna 400 maraka koje mi nikad nije isplatila. A ja ni danas ne znam zašto su mi otkazali suradnju. Napravio sam osam karikatura, i to vrlo oštrih. Doduše, ona ih je vrlo hrabro i iznenađujuće za mene objavila. Recimo, jedna od njih je bio Vladimir Šeks s vražjim repom i žezlom u ruci, s jednom nogom u šalici, a s drugom u obliku konjskog kopita, pa Josip Manolić u obliku krapinskog pračovjeka s buzdovanom u ruci. Mogu jedino pretpostaviti da ju je netko iz tadašnje vlasti napao zbog toga.

NACIONAL: Nakon toga ste surađivali i s Panoramom u kojoj su vam opet otkazali suradnju nakon sporne karikature s Franjom Tuđmanom i Slobodanom Miloševićem.
- U Panorami sam objavljivao u vrijeme prije i poslije akcije "Oluja" i izradio sam dosta ratnih i domoljubnih karikatura. Bio je Dan državnosti, još se uvijek nije znalo što će biti s Baranjom i napravio sam karikaturu, s jedne strane Tuđmana koji u rukama drži djevojčicu, a s druge strane dječaka s četničkom kapom na glavi u rukama Miloševića. Ispred njih je bila torta u obliku Hrvatske koju reže dječak, dok djevojčica plače. Nakon toga su mi naprasno otkazali suradnju. Rekli su mi da nisam smio prikazati Hrvatsku kako plače.

Najveća inspiracija

NACIONAL: Nakon toga posvetili ste se studiranju ekonomije i odsluženju vojnog roka te se početkom 1999. počeli ozbiljnije baviti karikaturom. Za početak ste se učlanili u Hrvatsko društvo karikaturista i počeli surađivati s Vjesnikom.
- Oto Reisinger, Ico Voljevica, Srećko Puntarić, Joško Marušić i Ivan Mišković karikaturisti su koji već godinama rade ovaj posao i popunili su mjesta u dnevnim novinama. Meni je kao mladom karikaturistu željnom rada i dokazivanja zaista bilo teško. Obilazio sam redakcije, od Nacionala do nekih manjih listova, ali nitko nije bio zainteresiran. Srećko Puntarić me uputio u Hrvatsko društvo karikaturista, kojeg sam postao član, što je ujedno bio moj službeni početak bavljenja karikaturom. Tamo sam se susreo s dosta pasivnim članstvom. Ja sam bio mlad, htio sam se probiti i vrlo sam se aktivno uključio u rad društva. Uspjeli smo dogovoriti suradnju s Nedjeljnim Vjesnikom koji nam je dao jednu stranicu humora na kojoj smo svi pomalo izlagali. To je trajalo oko dvije godine. Početkom 2000. počeo sam surađivati s internetskom stranicom www.monitor. Dali su mi podstranicu unutar portala iz koje se razvio moj web site www.niktitanik.com koji postoji oko deset godina, a na kojoj i danas dnevno objavljujem radove. Na žalost, mi karikaturisti smo u situaciji da smo sretni ako nam netko želi objaviti radove.

NACIONAL: Posljednjih pet godina surađujete s 24sata. Koliko vas tamo cenzuriraju?
DAVOR GOBAC iz Psihomodo popa u Plečkovoj karikaturiDAVOR GOBAC iz Psihomodo popa u Plečkovoj karikaturi- Devedesetih je godina vlast jako slabo reagirala na karikature jer one ipak utječu na javnost. Danas nema cenzure. A i ja sam naučio sam sebe cenzurirati. Nakon nekoliko ovakvih slučajeva uveo sam svoju autocenzuru. Istrenirao sam se u posljednjih desetak godina tako da danas znam kako napraviti karikaturu da ne probodem, ali da piknem. Znam pretjerati, ali uglavnom se držim granice dobrog ukusa. Volim kad ljudi komentiraju moje karikature zato sam još prije sedam godina na svojoj web stranici stavio funkciju komentara za čitatelje. Za 24sata mi je drago da je uredništvo prepoznalo karikaturu kao vrijednu stavku novinarstva.

NACIONAL: Kako dolazite na ideje za karikature?
- Pratim sve što se događa. Ja se karikaturom ne bavim, nego je živim. Imam uvijek otvorene uši i oči i upijam sve oko sebe. Često me inspiriraju prodavačice u dućanu jer su one odličan "vox populi".

NACIONAL: Koliko su se pojedinci koje ste obrađivali žalili nakon što su karikature izišle u javnost?
- Nevjerojatno, ali političari se recimo baš nikada nisu bunili. Valjda su navikli da ih se svaki dan proziva. Bilo je primjedbi od raznih drugih institucija, tvrtki ili pojedinaca, no uvijek su to umjesto mene rješavali urednici. Za sada se nitko nije jako naljutio i nitko me do sada nije tužio. Iako, s obzirom na to da živimo u vrijeme rubnih likova poput Vlatke Pokos, Dolores Lambaše i Simone Gotovac, bilo bi dobro da me netko od njih tužio jer bi to marketinški bila odlična stvar za mene. Ali, evo, za sada nije.

NACIONAL: Najdraži lik vam je predsjednik Stjepan Mesić. Zašto?
- Pa ta neka "avantura" s njim započela je kad mi je 2001. u Vjesniku urednik predložio da se bavim malo više politikom i aktualnim političkim temama pa sam krenuo s vrha, znači od predsjednika. Zbog mojih je karikatura dobio te oštre obrve koje su ga kasnije "proslavile" i u drugim crtanim filmovima i kazališnim predstavama. Predsjednik se do sada nikada nije bunio zbog mojih radova.

NACIONAL: Koliko je teško napraviti karikaturu?
- Ja se nisam specijalizirao za portretnu karikaturu. Postoji u Hrvatskoj nekoliko kolega koji su se specijalizirali upravo za to. Nije mi toliko primarno da likovi moraju biti identični originalu. Ja svojim likovima ostavim prepoznatljivost, ali ih modificiram. Portretne karikature je jako teško raditi.

Kriteriji za uspjeh

NACIONAL: Po čemu su vaše karikature prepoznatljive?
- Odlika mog stila su likovi s debelim, krastavičastim nosom i izbuljenim očima. Moj glavni lik je Štefica Jambriščak, trenutačno je to jedini ženski lik u hrvatskoj karikaturi. Koristim u crtežima puno boja i puno detalja iz drugog plana koji će ispričati svoju priču isto kao i sam lik. Primjerice starinske zavjese, miljeići na kaučima, svjetiljke sa sjenilima. Većinu tih stvari nosim iz roditeljskog doma, počevši od heklanih tabletića do zlatnih okvira na goblenima i slikama. Potječem iz obitelji koja je živjela u uvjetima pravog socrealizma, stanovali smo u "limenkama" u Zapruđu, u Dubravi, a kasnije ja i današnja supruga u "Mamutici". Vjerojatno je zbog toga u mojim karikaturama stalo vrijeme u kasnim sedamdesetima i osamdesetima. Talent za crtanje naslijedio sam valjda od oca koji ima dara za slikanje. Najviše slika napravio je dok je mama mjesecima ležala u stanu i čuvala trudnoću sa mnom.

NACIONAL: U kakvoj ste obitelji odrasli? Jesu li vaši roditelji imali razumijevanja za posao kojim se danas bavite?
- Odrastao sam u radničkoj obitelji, moji su roditelji radili u HP-u, tada se za djecu takvih roditelja govorilo "poštarska djeca". Sva sreća otišli su u mirovinu prije nego su ogranak hrvatskih pošta kupili Nijemci, ne bi sigurno voljeli raditi u takvim uvjetima. Moji su roditelji oduvijek bili skloni humoru. Rodio sam se kao nedonošče sa sedam mjeseci i težio sam samo kilogram i 80 grama. Roditelji su se stalno zezali da su me u našem malom stanu u zapruđanskoj "limenci" vagali u onoj prastaroj kuhinjskoj vagi s utezima jer sam bio toliko mali da sam stao u nju bez problema. To im je bilo fora, pa eto, otuda valjda trauma i predispozicija da se u budućnosti bavim otkačenom profesijom.

NACIONAL: Zašto ste stvorili baš lik Štefice Jambriščak?
- Za vrijeme studija ekonomije imao sam kolegicu s kojom nisam bio u dobrim odnosima. Štefica Jambriščak izgledom podsjeća upravo na nju. Mislim da sam joj se tako podsvjesno na neki način osvetio. Sreo sam se s tom kolegicom mnogo godina kasnije, ali ona to ne zna. Živjet će vječno kroz Šteficu.

NACIONAL: Bavite li se u svojim karikaturama vjerskim elementima?
- Vjera je jako osjetljiva tema. Jedno je ismijavati u karikaturama Crkvu, a drugo samu vjeru. Vjera može postojati bez vjerske institucije, ali Crkva ne može bez vjere. Nisam vjernik, ali ne diram takve teme. No to pravilo ne vrijedi za vjerske institucije, dapače svećenstvo mi spada u drage likove.

NACIONAL: Koliko se tehnika izrade karikature promijenila od prije deset godina do danas?
- Mnogo. Počeo sam crtati na papiru najobičnijom olovkom. Ako ovo pročita neki klinac koji se bude želio baviti karikaturom, preporučujem mu da bez obzira na sva tehnološka dostignuća ipak počne crtati ručno. Kasnije sam počeo koristiti flomaster i tuš, danas imam Wacomov Cintiq tablet pa ne crtam više na papiru. Od programa i dalje koristim isključivo Photoshop.

NACIONAL: Koja vam je najdraža društvena tematika za obrađivanje?
- Estrada. No publika najbolje reagira na politiku. Estrada se u posljednjih 20 godina jako promijenila i danas su dio javne scene likovi koji prije 20 godina ne bi smjeli ni primirisati estradi, a još manje tome da ih danas netko naziva sudionicima društvenog života. Danas je kriterij za uspjeh postala jačina doze silikona u ustima i sisama i to mi je vrlo inspirativno. Stilisti, sponzoruše, nogometaši, sve to je odličan materijal. I u svijetu je tako; na žalost mi nismo previše originalan narod pa kopiramo sve ono što se događa vani. Zato nam prognozu i vode starlete s velikim dekolteom i stvaraju se umjetne kvazizvijezde poput Gotovčevih. Na žalost publika to traži jer je postala silno zatupljena snižavanjem razine kvalitete u cjelokupnom društvu.

U samoborskom predgrađu

NACIONAL: Koji likovi s estrade su vam najinspirativniji?
SA SUPRUGOM Suzanom s kojom ima petogodišnju kćer LiliSA SUPRUGOM Suzanom s kojom ima petogodišnju kćer Lili- Pa onog Marka Grubnića zaista koristim gdje god stignem. Jer takvi likovi, odgovorit ću diplomatski, ne bi imali mjesta u javnom životu prije deset, dvadeset i više godina. Neven Ciganović je također moja muza, s njim sam zaista napravio sjajnih karikatura. On mi je čak na neku čudnu foru i drag.

NACIONAL: Odakle vam nadimak Nik Titanik?
- Nik mi je skraćenica od Nikola, a kad je izišao film "Titanik", bio je vrlo popularan pa su me prijatelji zezali Nik-Titanik i tako je ostalo.

NACIONAL: Preselili ste se iz Zagreba u predgrađe Samobora gdje ljudi uglavnom grade vikendice. Zašto?
- Posljednje četiri godine živim s obitelji, suprugom Suzanom i petogodišnjom kćeri Lili, na imanju u okolici Samobora samo iz jednog razloga, našao sam svoj mir daleko od frustriranih vozača na zagrebačkim cestama, Bandićevih nameta i gradskog smoga. Iako mi dani prolaze u neprekidnom sjedenju za crtaćim stolom od šest ujutro do devet ili deset navečer, ipak s takvim načinom života neovisnim o nekakvim korporativnim pravilima, bez problema nađem vremena za sve. Stvar je u disciplini i samoorganizaciji.

NACIONAL: Ponudili ste mi tijekom intervjua čaj i umjesto klasičnog zaslađivača dali ječmeni slad koji koriste makrobiotičari. Je li ta vrsta prehrane još jedna stavka u vašem zdravom načinu života?
- Tek sam sad sa svojih 35 godina razvio svijest o zdravom životu. Jednom tjedno igram nogomet s grupom prijatelja, iziđem tu i tamo u grad, često se obiteljski družimo s prijateljima koji također imaju djecu, a obavezno jednom godišnje suprugu odvedem na neko daleko putovanje. Da to ne radim, sigurno bi me već ostavila s obzirom na to koliko radim. Ne hranim se potpuno nezdravo, ali siguran sam da me supruga nikad neće u potpunosti natjerati na makrobiotiku koju ona prakticira pa zato imamo ječmeni slad kući.

Biografija

rođen 3. svibnja 1974.
u zagrebu
■ 1993. završio tečaj slikarstva u
privatnoj školi “Agora”; izrada ilustracija i karikatura za studentski list Puls
■ 1993. - 1994. servisiranje računala u kompjuterskom servisu Tekom
■ 1994. - 1995. ilustracije i karikature za Danas i Panoramu
■ 1998. diplomirao na studiju
ekonomije u Zagrebu
■ 1999. - 2000. koordinator veleprodaje i marketinški suradnik u poduzeću Plana promet; 1. nagrada na Festivalu karikatura u Blatu, na otoku Korčuli
■ 2000. - 2001. izrada ilustracija i karikatura za Večernji list; posebno priznanje Goethe instituta za idejno rješenje plakatne ilustracije za promociju učenja njemačkog jezika u svijetu
■ 2001. rad na prvoj hrvatskoj internetskoj animiranoj seriji “Šatro”
■ 2002. izrada ilustracija i karikatura za Nedjeljni Vjesnik
■ 2002. - 2006. grafički dizajner u
poduzeću T-Mobile
■ 2005. početak suradnje s 24sata

Vezane vijesti

Novi pokušaj ubojstva autora Muhamedove karikature

Novi pokušaj ubojstva autora Muhamedove karikature

Norveška policija je uhitila osobu koja je pripremala napad na danskog karikaturista Kurta Westergaarda, autora najslavnije karikature proroka… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika