Renato BaretićNa dan kad iziđe ovaj broj Nacionala, na Prisavlju bi navodno trebalo doći do smjene nekolicine ključnih ljudi javne televizijske kuće. Osim, naravno, ako se opet na sjednici ne dogodi (a događalo se i to u proteklih pet godina, ne bi čovjek vjerovao!) da neka tankoćutna duša kolabira pred samo glasanje, da jedan član kvoruma cipelom nasrne na drugoga, ili da treći s rekreativnog teniskog meča javi kako ima temperaturu, možda i svinjsku gripu, pa apsolutno nikako ne može doći svoj među svoje... To da će (barem) Hloverka i Vanja danas-sutra najvjerojatnije otperjati s dosadašnjih funkcija, to je jasno čak i kržljavijim autsajderima od mene. Ali – tko će ih naslijediti?

E, TO JE PROTEKLOG TJEDNA VJEROJATNO BILO PITANJE SVIH PITANJA po svim medijsko-političarskim kuloarima i tobože neformalnim kavicama. Osobno ne poznajem nijednog pametnog i časnog čovjeka koji bi se danas htio prihvatiti ikoje od tih dviju dužnosti ali, kao i vi, znam barem stotinjak dovoljno priglupih i/ili nečasnih koji bi se rado zakitili bilo kojom od njih, svejedno da li direktorovanjem HRT-om ili uređivanjem informativnog programa. Priglupi za sebe misle kako su dovoljno čvrsti i nepotkupljivi da mogu snagom svojeg autoriteta napokon počistiti prisavske Augijeve štale, dok nečasni računaju samo s dobrom plaćom i još boljom lovom sa strane. A oni koji su i priglupi i nečasni, oni sanjare i o lovi i o čeličnoj metli koju će dobiti pri preuzimanju dužnosti, uvjereni u to da njihov politički zaštitnik nikad neće otići ni u mirovinu, niti na “Malo vitra”, pa u “malo sutra”... Tko god da pristane na neku od spomenutih dužnosti, trebao bi u startu biti svjestan kako od prve sekunde na njega vreba satnija neprijatelja, bojna ulizica, brigada isprva simpatičnih petokolonaša i divizija teoretičara te praktičara zavjere. Također, trebalo bi mu od početka biti jasno da je odabran po kriteriju najmanje štete (za politiku), a ne najveće dobrobiti (za pretplatnike). Trebao bi, ukratko, znati da će za koju godinu sasvim sigurno biti odbačen kao potrošena papirnata maramica, pa zato mora od početka voditi računa o tome da toga dana ne završi u smeću nego u nekom kadrovskom reciklažnom dvorištu. Drugim riječima – nipošto ne bi smio biti ono što od njega očekuju pretplatnici.

DVANAEST SAM GODINA PISAO O PROGRAMU HTV-A, u nekim fazama čak i kao nekovrsni insajder, pa donekle dobro znam kakav je sve mulj Sava izbaci(va)la na svoju sjevernu obalu, tamo, tristo koraka istočnije od “Kockice”. Prisavlje je (još od doba dok se kolokvijalno zvalo “SBF”, a HTV bio TVZ) konstantno drhtureći ekspres-lonac. U njemu ključa bez prestanka i dosad je svaki put glavni kuhar uspijevao dugom kuhačom (onakvom kakvom se nekad prijetilo neposlušnoj djeci) malo odići ventil i tako omogućiti malo oduška, do novog zakuhavanja. Sad smo, međutim, stigli do točke kad taj lonac počinje bubriti kao novogodišnji balon, kad s njega zbog unutarnjeg tlaka i vibracija već otpadaju ručke, i lijeva i desna. Drugim riječima – dugačka kuhača više ne pomaže, jedino je rješenje ugasiti plamenik pod tom potencijalnom bombom i pričekati neko vrijeme dok bubrenje i šištanje ne prestane. I onda otklopiti lonac, da u nj uđe malo svježeg zraka. Raspolaže li Hrvatska ijednim kuharom koji to em shvaća, em je voljan napraviti? U teoriji da, ali praksa je nešto sasvim drugo. Stvaranje što boljeg i javnosti korisnijeg televizijskog programa već dvadesetak godina na HTV-u definitivno nije ključni prioritet. Ključni je prioritet - muljanje. Na svim razinama i u svim smjerovima. Hrvatska televizija odavno već nije (ruku na srce, nisam baš siguran da je ikad i bila) javni servis za informiranje, educiranje i zabavljanje svojih pretplatnika, nego poligon za komplotiranje svakog sa svakim i ratovanje svih protiv sviju. Ne kažem da tamo nema ljudi koji žele samo raditi što bolji program, naravno da ih ima, ali njihova je banalna ambicija posve zagušena političkim, mutnoposlovnim i inim interesnim silnicama. Sve u svemu, Prisavlje se doima kao neki hipertrofirani mutant “Najslabije karike”: svakoga tko previše zna valja što prije izbaciti iz konkurencije, jer inače - ode lova. Onome tko u toj igri dobije ulogu Danijele Trbović ne preostaje ništa osim da poštuje zadana pravila i glumi strogoću. I tako iz dana u dan. Zato HTV-ov program izgleda tako kako izgleda, sav od kupljenog materijala, vanjskih produkcija i zabave po uvezenim licencama.

ZATO INTERNA OSOBNA RAZRAČUNAVANJA DOBIVAJU MINUTAŽU usred Dnevnika, zato prisavski novinari nikoga (osim, trenutno, predsjedničkih kandidata) ne smiju ništa otvoreno pitati o korupciji, bilo kakvoj i bilo gdje. Zato je prikrivenog marketinga na HTV-u više nego igdje. Zato se isplaćuju masni honorari za nikad naručene i nikad odrađene poslove. Zato HTV uvijek ima dovoljno novca za potporu hrvatskom filmu, ali samo ako taj film režira Antun Vrdoljak. Ajde dobro, možda i Branko Schmidt. Zato na javnoj televiziji gledamo čušpajz kojim se muljatori bezuspješno pokušavaju nadmetati s dvjema komercijalnima, kao da joj je gledanost u “prime timeu” jedina svrha postojanja. Zato su... Ma, da ne duljim, to da stvari kreću dovraga postalo je jasno one večeri kad se u dnu ekrana, ispod onog sata prije Dnevnika, prvi put pojavila reklama tipa “Vikend akcija: svinjska plećka kg 39,99!” Ako neposredno prije središnje informativne emisije, u zadnjim sekundama, reklamirate svinjske plećke ili papriku baburu (senzacionalno, kg samo 3,99!!!), to ne znači ništa drugo do li da urednika, voditelja, novinare i cijelu ekipu emisije što upravo započinje (k tome i najvažnije koju imate!) cijenite još i manje... Ukratko, ma tko bio imenovan umjesto Hloverke i Sutlića – neće tu promijeniti ništa. Ne kažem da isprva možda neće htjeti, možda hoće, ali samo isprva. Ali čim mu/joj splasne početni entuzijazam, čim shvati gdje je zapravo, pretplatnicima će se nanovo servirati bezukusni čušpajz od svinjske plećke, paprike babure i sličnih vikend-akcijskih sirovina, skuhanih u prisavskom ekspres-loncu...