Što biste vi učinili da vas u ranu zoru, pred naplatnim kućicama autoceste na ulazu u Zagreb, zaustavi prometni policajac i samo zatraži da ostanete parkirani u desnom traku? Ne pita čovjek ni vozačku niti prometnu, ne predlaže alkotest, ne traži da iziđete i otvorite gepek, ništa, tek - zamoli vas da neko vrijeme ostanete tu gdje jeste, iza ovih auta što ih je zaustavio prije vas... Ja bih ga sigurno poslušao, dignuo ručnu, stavio mjenjač u ler i ostao sjediti u kolima (vani je ispod nule, nisam lud da izlazim!) te vjerojatno započeo s nizanjem psovki na račun predsjedničkoga kandidata kojega moram ovako propuštati na njegovoj predizbornoj turneji, nabijem i njega i turneju...

Tri policijske uprave u nedjeljno praskozorje

Za minutu ili dvije bio bih mrtav, baš kao što je od nedjelje ujutro mrtav Ivan Jukić. Ne zato što bi se u moj auto straga zabio Niko Puljić koji jurca uokolo vozeći Nadana Vidoševića, niti vozač Milana Bandića (koji je u mojim zadnjim psovkama, maločas, valjda morao prije svanuća stići na sljemenski jogging), nego zato što se u mene zajurio pijani i nadrogirani klinac s psihičkim problemima, i to u ukradenom kombiju hitne pomoći...

Svatko bi normalan poginuo kao što je poginuo Ivan Jukić, baš kao što si sad i svatko normalan postavlja pitanje kako tri policijske uprave u nedjeljno praskozorje nisu bile u stanju, na potezu od oko 130 kilometara, zaustaviti mladoga luđaka prije nego što ubije nedužnoga građanina? Odnosno - zašto su nedužni civili opet, kao u ratu, na prevaru i na svoju štetu, iskorišteni kao živi štit od idiota?

Improvizacija potkraj noćnog dežurstva

Odgovor treba tražiti u policijskom pravilniku o postupanju. Tamo, naime, nema - baš kao ni u udžbenicima za prometne policajce i njihove nadređene - nikakvih uputa za ovakve situacije. Sve je stoga ovisno isključivo o inteligenciji i sposobnosti improvizacije onoga tko je tog nedjeljnog jutra, potkraj noćnoga dežurstva, bio zadužen za koordinaciju akcije uhićenja kradljivca javnog dobra, naime kombija hitne pomoći. A tako ne smije biti.

Da bi policija, prema aktualnim propisima, uopće smjela na autocestu postaviti one šine sa šiljcima za bušenje guma, mora na tristo metara prije njih postaviti niz jasno uočljivih prometnih znakova za postupno usporavanje i konačno zaustavljanje. Za takvu mjeru, pravodobno poduzetu i primijenjenu, Tomislav Petrović trebao je ukrasti kombi hitne pomoći tamo negdje u Pirotu i odmah javiti policiji u Ivanjoj Reki što smjera...

Vic i muzička želja za razbojnike

Neki kažu da je trebalo na vrijeme pucati kombiju u gume. A što da je pritom kradljivac poginuo? Pisali bi se traktati i traktati o policijskoj brutalnosti, pucač bi dobio nečasni otpust jer je neizravno uzrokovao pogibiju bezazlenog delinkventa koji nikome nije nanio nikakvo veliko zlo... Isto bi bilo i da je policijski auto na vrijeme uspio izgurati kombi s autoputa i survati ga u jarak zdesna.

Proljetos mi je prijatelj policajac (jedini takav, majke mi!) opisivao kako izgleda obavezna procedura za uporabu vatrenog oružja pri, recimo, pljački banke i bijegu pljačkaša koji puca na sve oko sebe: policajac pljačkašu treba, otprilike, prvo triput odrecitirati svoj JMBG unatraške, potom mu ispričati dva vica, zatim pročitati preambulu Ustava RH i glasno navesti točan datum primanja Hrvatske u EU, ispuniti glazbenu želju i tek potom zapucati - u zrak... Ako to ne napravi, ili ako slučajnim previdom ispuni glazbenu želju prije no što je ispričao oba vica, nema tog odvjetnika koji na sudu neće pljačkaša osloboditi, a policajcu navaliti i podmirenje troškova i barem višemjesečnu suspenziju.

Policijski pravilnik i enciklopedija postmoderne

Sastavljači pravila za postupanje hrvatskih policajaca, ukratko, ubuduće bi trebali biti ljudi koji shvaćaju da policijski posao, barem ponekad, nije isto što i pisanje enciklopedije postmoderne. Baš kao što bi i sami policajci trebali znati da je njihov posao upravo zaštita nedužnih i pristojnih civila, a ne njihovo guranje u pogibelj, u ovako glupavo i šlampavo improviziranim akcijama.

Nedužni i pristojni građanin Ivan Jukić poginuo je samo zato što je poštovao zakon i policijski naputak! Ne može stoga biti da je tu apsurdnu smrt uzrokovala jedino ona pijana budala u ukradenom kombiju hitne pomoći. Ne može biti, ali - bit će. Vidjet ćete na sudu.