U privatnoj školi za dječake od 10 do 18 godina starosti u Croydonu, jednoj od najstarijih i najbogatijih u Britaniji, trenutačno se školuje 13 dječaka iz nogometnih škola londonskih klubova.

Među njima, unutar ukupno 1200 učenika, prednjače dječaci koji igraju za Chelsea i Tottenham.

- Želimo promijeniti običaje i stvoriti novu vrstu srednjeklasnih nogometaša - izjavio je ravnatelj Whitgifta, škole smještene u predgrađu Londona, dr. Christopher Barnett.

I ranije je ugledna škola s fantastičnom tradicijom i ogromnim brojem sudionika u otočkoj akademskoj zajednici "proizvodila" sjajne sportaše. Odnedavno se njezinim školskim klupama, uz veslače, ragbijaše i igrače kriketa, školuju i nogometaši.

- Godine 1996. posjetio sam privatnu školu u australskoj Parramatti, u Novom Južnom Walesu. Gledao sam sve što viđam i kod nas. Terene na kojima se igra ragbi, ragbi i opet ragbi. Onda sam se okrenuo i svjedočio impresivnoj nogometnoj utakmici. Pomislio sam, ako mogu Australci, zašto ne bismo mogli mi? - izjavio je Barnett.

Na Whitgiftovu zemljištu, koje se proteže kroz 45 jutara površine, nije bio problem pronaći mjesta za nekoliko nogometnih igrališta. Dr. Barnett osobno se pobrinuo za nogometne učitelje: angažirao je Colina Patesa, nekad stopera Chelseaja i Arsenala, zatim Johna Humphreyja, nekad desnog beka Charltona i Crystal Palacea, te Stevea Kembera, bivšeg veznjaka Chelseaja i Crystal Palacea. Njihov je zadatak bio oformiti vrhunsku nogometnu sekciju unutar škole, koja će privući najtalentiranije nogometaše iz dobrostojećih obitelji ili iz klupskih akademija.

Uskoro su najtalentiranije klince iz vlastitih akademija u Whitgift počeli slati profesionalni klubovi s područja Londona, među njima Chelsea i Tottenham. Iako nije bilo lako suprotstaviti se ragbiju i kriketu s prvom nogometnom praksom u 350 godina dugoj povijesti škole, trojica su trenera uspjeli.

Mladi nogometaši u Whitgiftu imaju sve, od vrhunskih profesora razredne nastave, psihologa i pedagoga, do vrhunske univerzalne sportske dvorane i olimpijskog bazena. Takva vrsta usluge godišnje košta 13.266 funti.

Školu su već završili neki seniorski nogometaši. Napadač Crystal Palacea i mladi engleski reprezentativac Victor Moses (19) najsvježiji je primjer.

- Kad sam došao u Whitgift bio sam prestrašen načinom na koji su druga djeca govorila i ponašala se. No, navikao sam se - izjavio je Moses u razgovoru za nogometni magazin Four Four Two istaknuvši:

- Ono najnevjerojatnije bila je činjenica da sam uza sebe imao tutora kada god bih izbivao na nekom putovanju predstavljajući mlađe engleske reprezentacije. U školi nipošto nisu dozvoljavali da zapuštam svoje đačke obveze, pa bi mi uvijek dodijelili tutora koji me nadzirao, koordinirao program i pomagao mi sa zadaćama.

Moses je u školu stigao kao 11-ogodišnja izbjeglica iz Nigerije. Iako nije imao temelje znanja i nije bio iznadprosječno inteligentan, na kraju je pokazivao iznadprosječne rezultate.

- Mnogi od tih dječaka pokazivali su izvanserijske akademske rezultate nakon nekog vremena, iako su nam dolazili s, moglo bi se reći, relativno niskim kvocijentom inteligencije. Ukoliko radite s djecom, ukoliko im ulijevate povjerenje i ohrabrujete ih, u školi poput ove oni se mogu vinuti do neslućenih visina - izjavio je dr. Barnett dodavši:

- Radili smo korelativno istraživanje na našim vlastitim učenicima. Jedna nam je varijabla bila njihov akademski učinak, a druga njihovo aktivno sudjelovanje na izvannastavnim aktivnostima. Ispalo je da su akademski rezultati učenika bili to bolji što su se izraženije bavili sportom. Predrasuda je da ćete oštetiti izobrazbu bavite li se isuviše sportom, no naše nam je malo istraživanje pokazalo upravo suprotno.

Školu trenutačno pohode djeca bivših premierligaških igrača Andyja Scotta (Sheffield United), Iana Wrighta (Arsenal) i Stevea Coppella (Manchester United, engleska reprezentacija).

- U današnje vrijeme morate biti izniman nogometaš da biste uspjeli. Mi ovim dječacima stoga pokušavamo osigurati, uza što bolju nogometašku, također i što bolju školsku naobrazbu. U slučaju da ne uspiju u nogometu, imat će sve što im treba da nastave školovanje na fakultetima i potom nađu svoje mjesto u društvenoj zajednici kao visokoobrazovani pojedinci - izjavio je jedan od trenera, Colin Pates.

Nameće se samo pitanje: je li za visokoobrazovane, kritičkom propitkivanju sklone i neovisne nogometaše spreman - nogomet?