U SLUČAJU pobjede kandidata SDP-a Ive Josipovića, postoji šansa da u Hrvatskoj u idućih pola godine dođe do potpune promjene vlasti i političke dominacije lijevog centra koji bi činila koalicija stranaka SDP-HNS-IDS-HSLSOdluka predsjedništva Hrvatske socijalno-liberalne stranke da u drugom krugu predsjedničkih izbora podrže Ivu Josipovića mogla bi biti uvod u dramatične promjene na hrvatskoj političkoj sceni. Darinko Kosor pokazuje spremnost da HSLS napusti sadašnju vladajuću koaliciju koju predvodi HDZ i na sljedećim izborima - do kojih bi zbog kriza koje sve češće potresaju Vladu Jadranke Kosor moglo doći već ove godine, priključi se SDP-u, HNS-u i IDS-u. To znači da postoje realne šanse da u Hrvatskoj u idućih pola godine ili nešto više dođe do potpune promjene vlasti i političke dominacije lijevog centra, gdje bi predsjednik postao Ivo Josipović, a Vladu sastavila koalicija SDP-HNS-IDS-HSLS.

Uostalom, podrška koju je proteklog tjedna SDPov predsjednički kandidat Ivo Josipović dobio od Hrvatske narodne stranke i Istarskog demokratskog sabora uvod je u stvaranje predizborne koalicije SDP-HNS-IDS. U slučaju Josipovićeve pobjede, vodstva triju stranaka lijevog centra očekuju slabljenje utjecaja HDZ-a i probleme u vladajućoj koaliciji, a realizira li se takav scenarij, tijekom proljeća će inzistirati na raspisivanju prijevremenih parlamentarnih izbora, doznao je Nacional od vodećeg člana opozicije. Posebno je važno ponašanje liberala otkako je u studenome na predsjedničkom položaju Darinko Kosor naslijedio Đurđu Adlešič.

U manje od dva tjedna Kosor je u tri situacije pokazao potpunu distancu od HDZa. Najprije je kritizirao državni proračun za 2010. i izrazio sumnju u njegovu održivost, potom je izjavio kako će se HDZ naposljetku morati riješiti Božidara Kalmete, a onda podržao SDP-ova predsjedničkog kandidata Ivu Josipovića. Tim istupima svog čelnika, HSLS se sve snažnije emancipira u odnosu na HDZ. Iako u saboru imaju samo dvojicu zastupnika, Vlada u velikoj mjeri ovisi o liberalima, čiji bi izlazak iz koalicije vjerojatno povukao i SDSS, a u takvom razvoju događaja Jadranka Kosor bi jako teško sačuvala parlamentarnu većinu. Zoran Milanović spreman je razgovarati o uključenju HSLS-a u koaliciju lijevog centra. Predsjednik SDP-a godinama je blizak s Darinkom Kosorom, a njihove stranke odnedavno surađuju i u zagrebačkoj skupštini, u kojoj su protivnici gradonačelniku Milanu Bandiću. Kosorov problem je taj što je HSLS dio vladajuće koalicije, a zbog odnosa snaga unutar HSLS-a, pitanje je da li bi u sadašnjem trenutku dobio podršku za otvaranje formalnih pregovora sa strankama lijevog centra. Osim toga, Radimir Čačić nije sklon širenju oporbene koalicije na nove stranke, iako je HNS sklopio sporazum o suradnji s Hrvatskom strankom umirovljenika, a da se u vezi sa svojom odlukom nisu konzultirali s SDP-om i IDS-om.

U svakom slučaju, Darinko Kosor je pokazao spremnost na promjenu strane, ali pod uvjetom da ulazak u novu koaliciju HSLS-u osigura status parlamentarne stranke. Slično rezonira i Milorad Pupovac, i SDSS bi, u slučaju da se prikloni lijevom centru, trebao dobiti veću zastupljenost srpskih kadrova u tijelima državne uprave i lokalne samouprave. Za realizaciju takvog scenarija ključan datum je 10. siječnja, kada će se vidjeti tko je pobjednik: Ivo Josipović ili Milan Bandić. Postane li predsjednik sadašnji SDP-ov kandidat, u vodstvima oporbenih stranaka su uvjereni kako će to biti prvi veliki korak u smjeru prijevremenih izbora. Povod bi mogla biti još teža ekonomska situacija koja slijedi u prvih šest mjeseci ove godine, i čija se kulminacija na političkom planu očekuje tijekom proljeća, kada bi sabor trebao donijeti novi rebalans državnog proračuna. Trojac SDP-HNS-IDS definitivno će napasti vladu premijerke Jadranke Kosor i zatražiti raspuštanje parlamenta i prijevremene izbore, a očekuje se da tada vladajuću koaliciju napuste HSLS, SDSS i većina zastupnika nacionalnih manjina.

Kritični mediji i javno mnijenje nezadovoljno razvojem gospodarsko-socijalne situacije u zemlji mogu ubrzati osipanje unutar aktualne vlade, a u takvim prilikama Ivo Josipović sigurno neće pružiti podršku Jadranki Kosor. Važna je i potpora koju su Josipoviću dali HNS i IDS. Njihov poziv biračima je očekivan, ali u SDP-u su očekivali da će se to dogoditi već u izbornoj noći, kada je postalo jasno kako Vesna Pusić i Damir Kajin nisu uspjeli ući u drugi krug. Poslije nekoliko dana u restoranu Rossini je uslijedio sastanak vodećih članova opozicije, koji je zaključen javnom potporom Ivi Josipoviću. Sada svi čekaju njegovu pobjedu, koja znači početak druge faze u pokušaju smjenjivanja HDZ-ove izvršne vlasti. Cilj stranaka lijevog centra je jasan - prijevremeni izbori, međutim, postoje dvojbe oko širine buduće koalicije. Sadašnja situacija podsjeća na 2000. godinu – i tada se opozicija okupila, a na predsjedničkim izborima pobijedio je Stipe Mesić, također oporbeni predstavnik.

SPREMA NAPAD NA LJEVICU Bandić smatra da ima izgleda da postane predsjednik i napast će Josipovića s argumentom da je on isključivo predstavnik ljevice i tako privući konzervativne biračeNo 2000. je Ivica Račan postizborno formirao vladu u koju je ušlo šest stranaka, dok se sada dio lijevog centra protivi širenju trojke SDPHNS- IDS. Prva prepreka tom scenariju postao je Milan Bandić, čiji je status predsjedničkog kandidata nesumnjivo ojačan nakon što je 2. siječnja dobio potporu Katoličke crkve. Nedugo nakon završetka razgovora koji su na Kaptolu vodili Josip Bozanić i Milan Bandić Nacional je od visokog crkvenog dužnosnika informiran o čemu se razgovaralo, ali i jako srdačnoj atmosferi koja je vladala. Nacionalov sugovornik tvrdi da je susret protekao u “izrazito toplom tonu”, kao i da se sugovornici ni jednom prilikom nisu razišli u stajalištima. Kraće vrijeme su pričali o suradnji crkvenih institucija i zagrebačkih vlasti, a onda se Bozanić počeo raspitivati što Bandić misli o gospodarskim i socijalnim prilikama i kako bi ih riješio. U najkraćim crtama, Bandić je odgovorio da politiku kakvu je vodio u Zagrebu, ako pobijedi, namjerava primijeniti i u čitavoj Hrvatskoj, a pritom je u nekoliko navrata podsjetio i na svoje dobre odnose s Katoličkom crkvom.

Bozanić je uglavnom postavljao pitanja, a kako svjedoči sudionik susreta, kardinal je iznimno pažljivo slušao svojeg sugovornika. Dojam o toplom susretu dvojice istomišljenika pojačan je i srdačnim rastankom. Iako su s Kaptola objavili da je do susreta došlo na Bandićevu inicijativu, izvjesno je kako se Katolička crkva, nakon višemjesečne šutnje glede predsjedničkih izbora, vidljivo svrstava uz Milana Bandića. Može se postaviti jednostavno pitanje: o čemu su Bozanić i Bandić razgovarali osam dana prije drugog izbornog kruga? Bandić je prije dva mjeseca gradonačelničke dužnosti prepustio svojoj zamjenici Jeleni Pavičić-Vukičević, tako da se ne čini vjerodostojno objašnjenje kako se raspravljalo o cijenama zagrebačkih vrtića. Očito se Katolička crkva ipak odlučila svrstati, premda bez konkretnog poziva vjernicima za koga će glasovati. Unatoč važnom utjecaju Crkve na prilike u Hrvatskoj, pitanje je koliko biskupi mogu utjecati na izborne rezultate. Dovoljan primjer predstavlja Stipe Mesić koji se čitavo desetljeće sukobljavao s predstavnicima Katoličke crkve, i bez obzira na sve, najpopularniji je hrvatski političar. Milan Bandić je izdašno financijski potpomagao Katoličku crkvu, a u kampanji je snažno isticao pripadnost katoličkoj vjeri.

Nekoliko dana prije negoli je objavio kandidaturu, posjetio ga je predsjednik HBK-a Marin Srakić, a u Hercegovini ima podršku tamošnjih franjevaca. Bozanićeva odluka da primi Bandića pokazuje da se Katolička crkva naposljetku ipak svrstala uz jednog kandidata. Konačni rezultat će pokazati dijele li vjernici političke stavove ovdašnjih biskupa i većine klera, ali sastanak Bozanić - Bandić izazvao je vrlo negativi odjek u stožeru Ive Josipovića. Premda SDP-ov predsjednički kandidat i njegovi savjetnici nisu željeli direktno optužiti crkveni vrh, potvrdili su duboko razočaranje potezom Josipa Bozanića. U Bandićevu stožeru još uvijek vjeruju da njihov kandidat ima izgleda postati predsjednik Republike. Unatoč tome što je većina kandidata podržala Josipovića, a Jadranka Kosor HDZ-ovim ograncima eksplicitno zabranila opredjeljivanje za bilo kojeg kandidata – što sigurno može više naškoditi Bandiću nego Josipoviću – bliski suradnici zagrebačkoga gradonačelnika uvjereni su kako će u drugom krugu privući birače desnice. To je razlog zbog čega je Milan Bandić odlučio snažno zaoštriti kampanju i napasti Ivu Josipovića. Pritom namjerava koristiti dva argumenta.

Bandić će pokušati pokazati kako je Josipović isključivo predstavnik SDP-a i ljevice, i tako pokušati polarizirati birače. U dosadašnjem dijelu kampanje ideološke podjele gotovo se nisu primjećivale, i s iznimkom desničara kao što su Miroslav Tuđman i Josip Jurčević, svi ostali kandidati gurali su se u politički centar, odnosno malo lijevo ili desno od toga. Bandić svog suparnika namjerava prikazati kao ljevičara, i nada se kako će tako izazvati revolt konzervativnih birača, i privući ih na svoju stranu. Pomalo bez potrebe pomogao mu je i Josipović, koji je prije nekoliko dana u Rijeci izjavio kako će “Hrvatska pocrvenjeti”. Iako je to izrekao u gradu u kojem su socijaldemokrati na vlasti od 1990. i većina stanovnika podržava takvu terminologiju, morao je pretpostaviti da će najavu “crvene Hrvatske” njegovi protivnici pokušati iskoristiti. Bandić pokušava izazvati i konflikt sa Zoranom Milanovićem jer smatra kako bi javni istupi šefa SDP-a izazvali reakciju HDZ-ova biračkog tijela. Milanović se za sada suzdržava i ne upušta u sukob s Bandićem, što je dijelom i stvar ljetošnjeg dogovora s Josipovićem. Između njih postoji sporazum prema kojem će Milanović i SDP pružati logističku i financijsku podršku, ali u izbornoj kampanji mora dominirati Josipović.

Osvajanje 34 posto glasova u prvom krugu pokazalo je da je ta strategija uspješna i u idućih nekoliko dana Milanović, vjerojatno, neće odustati od dogovora. Drugi pokušaj Milana Bandića svodi se na diskreditiranje Josipovića kao osobe koja je, navodno, sudjelovala u financijskim skandalima. Bandić je izvukao tzv. aferu Zlatica, o kojoj se pisalo početkom rujna, ali prema postojećoj dokumentaciji proizlazi da taj slučaj teško može kompromitirati Josipovića. Uostalom i Bandić je djelomično reterirao, i u petak 1. siječnja na druženju s novinarima odbio detaljno komentirati aferu Zlatica. Nakon što je za vikend dobio podršku Crkve, Milan Bandić će u posljednjem tjednu kampanje pokušati na svoju stranu privući i glasače HDZ-a. U tome sigurno ne može računati na podršku Jadranke Kosor koja je svojim stranačkim ograncima izričito zabranila da podrže zagrebačkog gradonačelnika. Jadranka Kosor vjeruje da Bandićevu kandidaturu pomaže Ivo Sanader, koji je postao njezin glavni politički protivnik. Sanaderovo upletanje u prvi krug naštetilo je Andriji Hebrangu i još uvijek izaziva sukobe unutar HDZ-a. Trenutačno je središnji duel između Hebranga i Marija Zubovića, jednog od najbližih Sanaderovih ljudi.

Zubović je izjavio da je Hebrang izgubio jer nije želio Sanadera u kampanji, uslijedila je Hebrangova optužba da su Zubović i sanaderovci bojkotirali njegovu predsjedničku kandidaturu. Jadranka Kosor je potpuno uz Hebranga, a to znači protiv svih koje podržava Sanader, dakle, i Milana Bandića. S obzirom na Bandićeve pokušaje da privuče HDZ-ove birače, podršku koju ima u dijaspori te najnoviju potporu koju je dobio od Crkve, Jadranka Kosor je procijenila da rast popularnosti Milana Bandića može stvoriti probleme Hrvatskoj demokratskoj zajednici. To ne znači da HDZ-u pozitivno gledaju na Josipovićeve izglede da pobijedi Bandića. Međustranački dogovori čiji je cilj iniciranje prijevremenih izbora doveli do toga da je u samo nekoliko dana Ivo Josipović dobio očekivanu potporu stranaka lijevog centra HNS-a i IDS-a, kao i SDSS-a, a podržali su ga i predsjednički kandidati koji su ispali u prvom krugu Nadan Vidošević i Dragan Primorac. Kada bi građani koji su podržali Vesnu Pusić, Vidoševića, Primorca i Kajina 10. siječnja glasovali za Josipovića, njegova pobjeda bila bi neupitna.

Takav scenarij je realan, ali pitanje je koliko birači slušaju preporuke koje daju političari i u kojoj će se mjeri odazvati na glasovanje u drugom krugu. Zato je mobilizacija birača postao prioritet u stožeru Ive Josipovića. Procjenjuje se da bi konačni rezultat između Josipovića i Bandića mogao biti otprilike 60:40, no uvjet je izlazak na izbore barem 50 posto birača. To će biti teško s obzirom na to da je u prvom krugu glasovalo 44 posto, što je dokaz da je kampanja nezanimljiva, i za razliku od zadnjih parlamentarnih izbora, gotovo da nije izazvala nikakve veće emocije i polarizacije biračkog tijela. U posljednja dva mjeseca nije bilo ni jednog ozbiljnijeg incidenta, šefovi vodećih stranaka Jadranka Kosor, Milanović, Čačić i Josip Friščić minimalno su se angažirali u kampanji, a čak je i Katolička crkva do završetka prvog kruga izbore pratila s poprilične distance.