Objavljeno u Nacionalu br. 738, 2010-01-04

Autor: Orhidea Gaura

DOSSIER Uzgajivači četveronožnih šampiona

Život podređen psećoj eliti

UZGOJ PASA u izložbene svrhe vrlo je skup hobi, a vlasnici su spremni u njih uložiti čitavo bogatstvo i putovati tisuće kilometara kako bi njihov pas prodefilirao najboljim svjetskim natjecanjima

NJEMAČKI KRATKODLAKI PTIČAR
Hari Herak uzgaja lovačke i natjecateljske pse s
kojima je 15 puta osvajao titulu prvaka svijeta; Tango, Numa od Heraka i Edit od Heraka, njemački
kratkodlaki ptičari, samo su tri od 60 pasa koliko ih
ukupno imaNJEMAČKI KRATKODLAKI PTIČAR Hari Herak uzgaja lovačke i natjecateljske pse s kojima je 15 puta osvajao titulu prvaka svijeta; Tango, Numa od Heraka i Edit od Heraka, njemački kratkodlaki ptičari, samo su tri od 60 pasa koliko ih ukupno imaOdavno je poznato da je pas čovjekov najbolji prijatelj, no katkad je pas i čovjekov najljepši prijatelj, a iako pravo prijateljstvo nema cijene, često i najskuplji. No nema tog novca za koji bi Saša Ivaci, operni pjevač Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, prodao svog Tristana, Kerry Blue terijera koji je na nedavno održanoj izložbi pasa Cacib u Zagrebu osvojio titulu najljepšeg psa, i to u konkurenciji više od tri tisuće pasa i 206 pasmina iz većine europskih zemalja te Japana, Amerike, Rusije i Bjelorusije i po strogim kriterijima 28 međunarodnih kinoloških sudaca iz Engleske, Danske, Nizozemske, Norveške, Švedske i drugih zemalja.


Da bi neki pas dobio titulu najljepšeg psa izložbe, odnosno “the best in show”, mora najprije pobijediti u kategoriji najljepšeg psa unutar svoje pasmine, potom u kategoriji najboljeg psa svoje pasminske skupine. Deset najljepših pasa pasminske skupine natječe se za najljepšeg psa izložbe, a tu je titulu ove godine osvojio upravo Tristan. “I u psećem životu postoje usponi i padovi pa je tako Tristan, iako je viceprvak Europe, u Bratislavi od jedne finske sutkinje dobio ocjenu vrlo dobar. Prije ove zagrebačke izložbe pitao sam se hoće li i ovaj put biti potop”, priča Tristanov vlasnik Saša Ivaci. “Na zagrebačkoj izložbi prvo je pobijedio u svojoj pasmini, a onda je proglašen za najljepšeg terijera čime je ušao u konkurenciju za najljepšeg psa izložbe. Kad sam čuo da su na trećem mjestu prozvali jednog drugog psa, mislio sam da nema šanse. Zatim ga nisu prozvali ni za drugo mjesto i pomislio sam da je gotovo. A kad je Juraj Sokolić, njegov prezenter, ušetao s Tristanom u ring i popeo se na pobjedničko postolje, ostao sam bez daha, kao da smo dobili Oscara. Jedino s čime još mogu to usporediti jesu operne premijere poput najnovije ‘La Bohème’. Jako sam ponosan jer je u Tristana uloženo jako mnogo truda i ovo je bilo prvi put da sam ga potpuno samostalno uredio za izložbu, sâm sam ga i ošišao i napravio mu frizuru. Zovu me ljudi iz cijelog svijeta, čestitaju, a jedna argentinska obitelj doći će u Zagreb kako bi svoju ženku parili s Tristanom.”

Fotografiju Kerry Blue terijera Saša Ivaci prvi je put vidio u nekom časopisu. Razmišljao je o nabavi Fox terijera za kućnog ljubimca, ali ga je supruga od toga odgovorila jer je njezina susjeda imala jednog koji je stalno lajao. Odlučili su se za pasminu Kerry Blue terijer i kujicu Candy nabavili su od Anđele Ban, koja je prije 25 godina i dovela tu rijetku pasminu u Hrvatsku. Ona ih je nagovorila da kujicu izlože jer je bila toliko lijepa da bi bila prava šteta da se ne natječe. Kerry Blue terijeri služili su najviše za lov vidri, a Irci su ih zvali i “all around dog” odnosno koristili su ih i kao kućne i dvorišne pse. “Postoji čak i podatak da ih je irska policija nekad koristila u službene svrhe”, priča Saša Ivaci. “Na svojoj prvoj izložbi Candy, Tristanova mama, odmah je osvojila titulu najljepšeg mladog psa i jedan sudac me molio da mu je prodam. Rekao sam mu: ‘Oprostite, ali to je moj kućni ljubimac.’ No tako smo se inficirali s natjecanjima. Candy smo parili sa psom iz jedne od najboljih engleskih uzgajivačnica, čiji su vlasnici bili ruska obitelj Pahomov koja je donedavno živjela u Zagrebu. U prvom leglu bilo je samo jedno štene, a u drugom pet. Sa štencima ima jako puno posla i teško ih je prodati, ali meni je najvažnije da budu u sigurnim rukama. Jedan Tristanov brat je u Latviji i na izložbi u Rigi osvojio je titulu najljepšeg psa izložbe, jedan je u Puli, a jedan u Rijeci. Njihovi vlasnici su fantastični ljudi koji su nam postali prijatelji.”

LJUBIMAC IZ OPERE
Saša Ivaci svog Kerry Blue terijera nazvao je po svojoj omiljenoj operi 'Tristan i Izolda', a na nedavno održanoj izložbi pasa Cacib u Zagrebu osvojio je titulu
najljepšeg psa izložbeLJUBIMAC IZ OPERE Saša Ivaci svog Kerry Blue terijera nazvao je po svojoj omiljenoj operi 'Tristan i Izolda', a na nedavno održanoj izložbi pasa Cacib u Zagrebu osvojio je titulu najljepšeg psa izložbeCijena štenaca ovisi o tome otkuda dolaze, u istočnoj Europi cijena im je oko 500 eura, u Hrvatskoj oko 800 eura, a u zapadnim zemljama između 1200 i 1500 eura. Cijena odraslog psa koji postane šampion može dostići i više od deset tisuća eura, no rijetko je koji vlasnik spreman prodati svog psa. Uzgoj pasa u izložbene svrhe vrlo je skup sport, a vlasnici su spremni putovati tisuće kilometara kako bi njihov pas prodefilirao najboljim svjetskim natjecanjima. Lana Levai iz Zaprešića već desetak godina obilazi međunarodne izložbe i sa svojim danas šestogodišnjim zlatnim retriverom Dafom, višestrukim šampionom, proputovala je cijelu Europu. No kad je prije nekoliko godina na jednoj izložbi vidjela Clumber španijela, zaljubila se u tu pasminu, koje je trenutačno, osim njezinih dvaju pasa, u Hrvatskoj još samo jedan primjerak u Rijeci. “Riječ je o aristokratskom psu stare engleske pasmine”, kaže. “Ljudi koji imaju klambere ne žele platiti danak njihovoj popularnosti kao što se to dogodilo sa zlatnim retriverima i još mnogim drugim pasminama. Uzgajivači ne žele prodati bilo kome. Ja sam na svoju Boom čekala dvije godine, a nabavila sam je u uzgajivačnici Cherwood’s u Danskoj. Prije nego što su mi prije tri godine prodali psa, morali su me dobro upoznati, tražili su preporuke za mene, detalje gdje će pas živjeti. Danas su mi vlasnice te uzgajivačnice Ritta Frahm i Anne Ernst bliske prijateljice. Najmanje četiri, pet puta godišnje idemo u Dansku, svi skupa prevalimo 1500 kilometara. Iz iste uzgajivačnice uzeli smo prije godinu i pol i drugu kujicu Polku koja već ima nekoliko važnih titula po Europi i tako je krenula stopama Boom koja je osvojila šampionate u 18 zemalja.”

Među ostalim, iduće godine planiraju ići u Ameriku na National Clumber Show, gdje će se natjecati 250 klambera iz cijelog svijeta i gdje su ih zbog dosadašnjih odličnih rezultata pozvali američki uzgajivači koji prate sve njihove uspjehe. Osim što je i na zagrebačkom Cacibu bila najljepši pas skupine, Boom je takvih pobjeda nanizala mnogo te se čak okitila i s nekoliko titula najljepšeg psa izložbe te je prema rezultatima jedan od najuspješnijih španijela u Europi. Ti rezultati ne bi bili mogući bez njezinih prezentera Lane Premk, Antonija Vidmara i Marija Žabića, koji ih pripremaju prije izlaska u ring i brinu se za njihovu vrhunsku prezentaciju. “Cijena šteneta kreće se između 1500 i 2000 eura, što s obzirom na činjenicu da klamber španijela ima samo pet, šest štenaca u leglu, i nije tako visoka cijena”, smatra Lana Levai. “Tko nije u startu spreman platiti psa, nije ni kasnije spreman snositi sve troškove njegova života, od kvalitetne hrane do veterinara, od kvalitetnog šampona do groomera odnosno psećeg frizera. Sljedećeg ljeta planiramo pariti Boom, a kad parite takvog psa, onda ne pitate koliko ćete daleko radi parenja putovati. Ako je mužjak jako daleko, postoji i mogućnost da se sperma pošalje avionom te da se kujica podvrgne umjetnoj oplodnji.”

No novac od štenaca može pokriti samo mali dio svih troškova koje iziskuju odlasci na međunarodna natjecanja, od putnih troškova i hotela do prijava za natjecanja i pripreme psa. “Na natjecanjima su mi nudili i peteroznamenkaste cifre za Boom, ali rekla sam da ne dolazi u obzir. Ovo je skup hobi tako da većina nas zaljubljenika u kinologiju preko tjedna zarađujemo da bismo vikendom obišli još koju izložbu i stjecali poznanstva i prijatelje u cijelom svijetu”, kaže Lana Levai koja je dugogodišnja uspješna financijska savjetnica u Allianz osiguranju te uz to zajedno sa svojim prijateljem Mariom Žabićem vodi Purina Breaders Club Croatia. Bez obzira na brojne pehare i nagrade koje zauzimaju velik dio njihova stana, zbog čega ih već znaju svi carinici, Boom, Polka i Dodo žive život običnih kućnih ljubimaca, osim što se radi održavanja dlake moraju kupati jednom tjedno, kad pada kiša nose kabanice, a po kući najčešće oko vrata imaju slinček kako im se dlaka ne bi smočila dok piju vodu. Imaju i svoje “dadilje” koje ih čuvaju kad nema vlasnice. Lana Levai kaže da je to jednostavno cijena života šampiona jer oni, da bi uspjeli, moraju imati discipliniran život poput sportaša.

ARISTOKRATSKI
ENGLESKI PAS;
Lana Levai, vlasnica uzgajivačnice The
Booms Kennel, sa svojim prijateljem
Mariom Žabićem, klamber španijelima
Boom i Polkom i 9-godišnjim zlatnim
retriverom DodomARISTOKRATSKI ENGLESKI PAS; Lana Levai, vlasnica uzgajivačnice The Booms Kennel, sa svojim prijateljem Mariom Žabićem, klamber španijelima Boom i Polkom i 9-godišnjim zlatnim retriverom Dodom“Mnogo truda, rada i dicipline je uloženo da doživite trenutak kad se svjetla gase, a vaš pas s nosom do stropa ponosno kaska prema pobjedničkom postolju popraćen gromoglasnim pljeskom i s prevažnom facom odradi poziranje pred gomilom fotoaparata. Ja uvijek kažem da su naši psi najbolji ambasadori Hrvatske u svijetu jer ponosno nose hrvatsku zastavu gdje god idemo.” Hari Herak, najpoznatiji i najtrofejniji hrvatski uzgajivač lovačkih pasa te cijenjeni međunarodni kinološki sudac, poznat je po tome što iz svojih pasa uspijeva izvući najbolje osobine i pretvara ih u savršene asistente lovcima. No ističe da ipak postoji razlika između običnih lovačkih pasa i onih natjecateljskih. “Natjecateljski pas mora imati i nešto više, a natjecanja postoje upravo zato da bismo našli jedinke koje će u reprodukciji dati najkvalitetnije lovačke pse. Selekcija je vrlo velika, prati se rodoslovlje svakog psa, i iako nije garancija da će štene šampiona i samo postati šampion, ipak postoji velika vjerojatnost. S druge strane, nemoguće je od anonimnog psa bez rodoslovlja napraviti velikog šampiona ako u svom pedigreu nema istaknutih predaka. Ja nikad nisam imao takve pse, a petnaestak puta sam osvojio naslov svjetskog prvaka”, kaže Hari Herak.

Njegov život posve je prilagođen životu njegovih pasa kojih ima čak 60. Zbog međunarodnih i domaćih natjecanja stalno je na putu, pa je zbog toga i njegovo vozilo posve prilagođeno prijevozu pasa s kojima zajedno u automobilu i spava kad su na putu. Ako pak nije na prvenstvu, onda je u Zelendvoru u okolici Varaždina gdje u jednom privatnom rezervatu priprema pse za natjecanja. “Uglavnom ne primam tuđe pse na osposobljavanje nego pripremam svoje pse. Često ljudi žele kupiti odraslog istreniranog psa, a i ja katkad odlučim kupiti takvog psa izvana. Ne volim govoriti o cijenama pasa. Istina je da su oni vrlo skupi, ali priče o tome kako vrijede i po 100 tisuća eura su pretjerane i dezinformacije su jer bih onda ja bio jako bogat čovjek, jedan od bogatijih u Hrvatskoj. Ništa ne znači cijena koja je nerealna. Međutim, iako se bavim samo time i psi su moj život, taj posao ne bi se mogao raditi tako kvalitetno samo radi čistog biznisa. Nije lako jer kad pas slomi nogu, ili kad ugine, mi prolazimo pravu kalvariju. Ljudi misle da će napraviti biznis ako kupe kvalitetnog psa pa prodaju štence po tisuću eura, ali ako krenu s takvog stajališta, nikad neće imati rezultate. Porijeklo ništa ne znači, to što su mama i tata šampioni ne znači ništa ako se s tim psom ne radi kvalitetno i stručno. Imao sam bezbroj velikih šampiona koji su promijenili dva, tri ili više vlasnika, ali oni nisu s njima dolazili do željenog rezultata. Morate biti dobar psiholog da biste znali sa psima jer svaki pas traži poseban odnos. Naši psi moraju razmišljati dok trče, bitna je njihova psihofizička sprema, on mora obaviti zadatak u roku 15 minuta, a vi ga nadgledate s udaljenosti od sto do dvjesto metara. Ako se dogodi nepredviđena situacija, recimo ako istrči zec, ili 10 srna, a mi idemo u lov na jarebice, pas ne smije gledati sa strane, mora biti koncentriran na svoj zadatak”, kaže Hari Herak.

Zadovoljan je što je ispunio svoj natjecateljski život, sa svim pasminama i u svim disciplinama. Ni sam ne može nabrojiti sva prvenstva koja je osvojio, no jedno od najnovijih je bio Kup Europe za mlade pse, vrlo prestižno natjecanje jer se ondje prepoznaju budući šampioni, a s kolegom Davorom Gmižićem u Grčkoj je osvojio ekipno svjetsko prvenstvo u lovu u kategoriji Sveti Hubert, gdje se ocjenjuju lovac i pas. Jedna od pasmina čija popularnost u Hrvatskoj vrtoglavo raste je Lagotto Romagnolo, poznata po istančanom njuhu za tartufe. U Hrvatskoj ih je samo stotinjak registriranih od čega je oko polovina prodana u inozemstvo. No zbog njihove kovrčave dlake većina ljudi još uvijek misli da je riječ o vrsti pudla. Natalija Kalečak iz Zagreba svoju prvu kujicu Holly uvezla je iz Italije 2001. godine. Kaže da su to vrlo dobroćudni psi, idealni za obitelji s djecom te za držanje u stanu budući da su jedna od rijetkih pasmina koja se ne linja. Kako je i ranije, sa svojim newfoundlerima i karelijskim goničem medvjeda bila vrlo uspješna na izložbama, Natalija Kalečak tu je praksu nastavila i s Lagotto Romagnolima s kojima je već osvojila brojne nagrade. Otada su i njezini psi dobili na cijeni, ali njihova prodaja ne dolazi u obzir.

AUTOHTONI HRVATSKI PAS; Darko i Senka Kelemenić, njihova djeca Stella i Edi,
te tornjaci, mladi svjetski šampion Lemi, Gita, Bena Boss-Tor i Rumba Boss-TorAUTOHTONI HRVATSKI PAS; Darko i Senka Kelemenić, njihova djeca Stella i Edi, te tornjaci, mladi svjetski šampion Lemi, Gita, Bena Boss-Tor i Rumba Boss-Tor“Psi su u prvom redu moji kućni ljubimci i ukupno ih imam sedam. Pas koji dođe k meni ne ide dalje, idu samo štenci. Mene ne interesiraju psi kao biznis jer imam posao od kojeg živim. Što se tiče zarade od pasa, tu sam u teškom minusu jer osim svih troškova odlaska na izložbe - a donedavno sam godišnje odrađivala 52 izložbe, doslovno smo svaki vikend bili na izložbi - ja moram u inozemstvu plaćati i parenje koje stoji po tisuću i pol do dvije tisuće eura, a cijena koju štene može doseći nije veća od 500 eura. Vani ljudi koji se time bave mogu i živjeti od toga i potpuno se tome posvetiti, za mene je to samo hobi”, kaže Natalija Kalečak. Njezina kujica jedna je od rijetkih Lagotta Romagnola čije je krzno bijelo-narančaste boje i prvi službeno registrirani Lagotto Romagnolo u Hrvatskom kinološkom savezu, a dobila ga je na dar od prijateljice koja radi u jednoj talijanskoj uzgajivačnici. Natalija Kalečak kaže da je na izložbama ranije uglavnom viđala smeđe pse. Iako je riječ o dosta staroj pasmini, uvjetno je priznata tek 1995., a punopravno je u Međunarodnom kinološkom savezu priznata tek 2006. Tako do 2006. Lagotto Romagnoli nisu mogli ulaziti u konkurenciju za međunarodnog šampiona u ljepoti. Natalijini psi ne bave se traženjem tartufa jer su prije svega kućni ljubimci i izložbeni psi, a ona upozorava da oni koji misle nabaviti tu pasminu samo u tu svrhu moraju biti oprezni i raspitati se o svim potrebnim dozvolama. Psi se na miris tartufa inače moraju učiti od malena i trenirati za njihovo traženje, a često im se tartufi daju i kao hrana. Natalija Kalečak kaže da je i ona jednom svojima dala tartufe i da su ih pojeli. Inače ih hrani kvalitetnom dehidriranom hranom uz poneke dodatke.

Ni njihovo održavanje nije previše zahtjevno, ali ih je potrebno šišati dva do tri puta godišnje kako im se dlaka ne bi previše zapetljala. Osim dalmatinca i hrvatskog ovčara, posavskog goniča te istarskog kratkodlakog i oštrodlakog goniča, jedna od rijetkih autohtonih pasmina je i tornjak, bosansko- hercegovačko-hrvatski pastirski pas ili, kako su ga nazivali nekad, pas planinac. U Hrvatskoj se uzgajao još od 11. stoljeća pa i ranije. Iako je njegova osnovna zadaća čuvanje stada ovaca, riječ je o psu privrženom obitelji koji čuva svoj teritorij te je stoga prikladan za čuvanje okućnice. Jedan od uspješnijih uzgajivača i dobitnik nagrade za najljepšeg psa hrvatskih pasmina na zadnjem Cacibu, koju je osvojio njihov mužjak Lemi, koji je ujedno sa svojih 14 mjeseci i mladi svjetski šampion 2009., jest uzgajivačnica Boss-tor, čiji su vlasnici obitelj Kelemenić iz Petrijanaca kod Varaždina. Oni trenutačno imaju 12 svojih pasa te 16 tek okoćenih štenaca od dvije kuje, a zbog njih su nedavno ugradili i 24-satni videonadzor u dvorištu. Darko Kelemenić kaže da s tom pasminom živi već 12 godina, a prvi pehar osvojio je 1999. “Ima jako puno takozvanih tornjaka bez papira, čije porijeklo ne možete pratiti. Na svoje pse smo ponosni, a neki od njih nalaze se i u Americi, Austriji, Njemačkoj. Tornjake većinom uzimaju ljudi koji imaju veliko dvorište budući da su tornjaci poznati po tome da brane svoj teritorij i ukućane.”

PSIĆI KOJE JE JAKO TEŠKO UZGOJITI;
Latica Far Smojver i Goran Smojver, vlasnici
uzgajivačnice The Best Models, imaju
dvadesetak jorkširskih terijera i pomeranaca
koje je jako teško uzgajati jer su legla
malobrojna, štene se uglavnom carskim
rezom, a štenci su maleni poput miševa pa ih svaka dva sata treba hraniti na kapaljkuPSIĆI KOJE JE JAKO TEŠKO UZGOJITI; Latica Far Smojver i Goran Smojver, vlasnici uzgajivačnice The Best Models, imaju dvadesetak jorkširskih terijera i pomeranaca koje je jako teško uzgajati jer su legla malobrojna, štene se uglavnom carskim rezom, a štenci su maleni poput miševa pa ih svaka dva sata treba hraniti na kapaljkuKao i većina drugih uzgajivača, ni Kelemenićima uzgoj pasa nije izvor zarade nego imaju obiteljski obrt od kojeg žive. Za tornjake kažu da su dobroćudni ali neustrašivi psi koji vole dominirati, a kao čuvari stada spremni su se suprotstaviti vuku pa čak i medvjedu. No u posljednje vrijeme sve se više koriste kao čuvari posjeda ili kao kućni ljubimci. Naučeni su samostalno prosuđivati i donositi odluke te im je potreban nježan, ali čvrst, strpljiv i ustrajan odgoj s puno ljubavi koju oni višestruko vraćaju. Svojstvene karakteristike tornjaka su stabilnost, izdržljivost, čuvarski i obrambeni nagon, vjernost i skromnost. Iako oba imaju mnogo grive, u usporedbi s tornjakom, njemački patuljasti špic ili pomeranac je prava igračka budući da je to jedna od onih pasmina koje doslovno stanu u džep. Međutim, pas je sve samo ne igračka i to je jedan od razloga zbog čega Latica Far Smojver, vlasnica uzgajivačnice The Best Models, u pravilu nikad ne prodaje pse u vrijeme Božića i Nove godine. Ona upozorava da je pas živo biće i svakom tko je u potrazi za psom savjetuje da se jako dobro raspita, najbolje u Hrvatskom kinološkom savezu, o uzgajivaču od kojeg namjerava kupiti psa. Isto tako, budući vlasnici pasa moraju biti svjesni da je to ljubimac kojeg ne kupuju za mjesec ili dva nego za idućih 15-ak godina.

“Ljudima koji žele psa staviti pod bor kažem da radije otiđu u Turbo limach. Isto kažem i ljudima koji žele psa kakvog, primjerice, ima Paris Hilton jer sve što ona uzme u ruke postane hit. Dođu mi ljudi sa slikom psa neke poznate osobe i traže takvog identičnog, iako takvi psi često uopće nisu pravi predstavnici svoje pasmine. Oni ne razumiju da pravi pomeranac ili pravi jorkširski terijer uopće ne izgleda tako kako su oni zamislili”, kaže Latica Far Smojver. Ona je sa svojim jorkširskim terijerom na prve izložbe krenula iz znatiželje još kao studentica, a prvi šampionat povećao je njezine ambicije te je prikupljala znanje o toj pasmini i novac kako bi se jednog dana mogla početi ozbiljno time baviti. Ona i njezin partner Goran Smojver kupili su tri godine starog izložbenog jorkširskog terijera, ali kad je u jednom američkom časopisu vidjela fotografiju pomeranca, odlučila ga je nabaviti. “Kontaktirala sam s nekoliko uzgajivača, no budući da je uzgoj pomeraniana vrlo kompliciran i težak, nitko nije imao u ponudi štene, a cijene su za naše studentske prilike bile astronomske. Došli smo na listu čekanja kod nekoliko uzgajivača poma, no ubrzo se pokazalo da se na tim listama čeka godinama. U međuvremenu je naš jorki Quebec postao šampion nekoliko zemalja. No uskoro smo dobili poma iz jedne švedske uzgajivačnice i Leon je bio prvi pomeranac registriran u Hrvatskom kinološkom savezu, ali znala sam da želim drukčijeg poma.

Međutim, budući da je pomeranaca u leglu jedan do dva, vrlo rijetko tri, uzgajivači nastoje najbolje štence zadržati za sebe. No bila sam dovoljno ustrajna i nikad neću zaboraviti osjećaj kad sam u ruke primila Isabellu koja je stigla iz daleke Kalifornije. Ona je zaista uživala na izložbama pasa, njoj je izložba bila igra i nas dvije smo bile super tim”, ispričala je Latica Far Smojver. Ona je uskoro odlučila i sama uzgajati pomerance, no ubrzo se uvjerila da ono što su im pričali drugi uzgajivači i što je pisalo u literaturi nije bilo izmišljeno. “Pomeranke rijetko štene prirodno, a mnogo češće carskim rezom, legla su malobrojna, štenad nejaka, često bliže smrti nego životu. Štenci su maleni poput miševa i potrebno ih je hraniti na kapaljku svaka dva sata. Do sada smo uzgojili samo pet legla poma, uglavnom da sebi zadržimo nove izložbene nade i ponosni smo jer su većinom to jako lijepi primjerci pasmine. Za kvalitetnog mužjaka koji odgovara našoj ženki spremni smo mnogo riskirati i daleko putovati, ali nije se jednom dogodilo da unatoč svom trudu i prevaljenim kilometrima ženka ne ostane skotna.

No kvalitetan uzgoj je samo onaj u kojem se ne radi stihijski, u kojem se koriste samo visoko kvalitetni i, što je najvažnije, zdravi psi te se pritom vodi računa o linijama pasa. U jednom leglu istih roditelja možda ćemo prepoznati jedno izložbeno potencijalno štene, uz puno sreće dva, a ostali štenci, unatoč jednakom rodovniku, mogu biti zdravi kućni ljubimci s manjim ili većim odstupanjima od standarda pasmine, o čemu bi potencijalnog kupca na odgovoran način trebalo obavijestiti. Mi nastojimo izlagati samo pse koji se na izložbama dobro osjećaju i koji to shvaćaju kao igru. Vrhunski pas koji se na izložbi nikako ne prezentira i ne učini koraka neće biti dobro plasiran niti će pobjeđivati, a neki visoko prosječan pas koji ponosnog koraka ušeće u izložbeni krug veselo mašući repom i slijedi svog vodiča ima mnogo veće šanse da ostvari zavidnu izložbenu karijeru.”

Vezane vijesti

Psi pomažu trudnicama da postignu zadane ciljeve vježbanja

Psi pomažu trudnicama da postignu zadane ciljeve vježbanja

Znanstvenici iz Waltham Centra za brigu o ljubimcima i znanstvenici Sveučilišta u Liverpoolu otkrili su da su trudnice koje posjeduju psa fizički… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika