SAVEZNIK U RIMU Boris Tadić potrudio se da osigura talijansku pomoć za članstvo u EUBeogradski dnevni list Danas objavio je u petak na komentatorskoj stranici u rubrici "Osobni stav" zanimljiv i upozoravajući napis bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova Joschke Fischera o aspiracijama Srbije da što prije dobije status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Srbija je zahtjev za kandidaturu dala potkraj prosinca, a neki su srbijanski političari posljednjih dana izjavljivali da će kandidaturu dobiti možda već prvih mjeseci ove godine, da će "Srbija oboriti sve rekorde u brzini pregovora o članstvu", a kao rok u kojem bi mogla ući u EU spominje se 2014. godina, na 100-godišnjicu sarajevskog atentata i početka I. svjetskog rata.

Fischer u Danasu upozorava srbijansku javnost da se ne zavarava takvim najavama svojih političara. Njegov napis znakovita naslova "Europa ignorira kandidaturu Srbije" počinje ovako: "Srbija je, uoči katoličkog Božića, službeno podnijela kandidaturu za članstvo u EU. Nekoliko dana ranije ukinute su vize za ulazak u EU građanima Srbije, Crne Gore i Makedonije. Oduševljenje zbog najnovijeg poteza Bruxellesa bilo je veliko u sve tri zemlje, koje očekuju da će se pridružiti EU. S druge strane, reakcije u Europi bile su negativne i gotovo neprimjetne, što je posljedica protivljenja europske javnosti ideji o daljnjem proširenju Unije."

Fischer, koji se zalaže za nastavak proširenja, nastavlja: "Zapravo, većina država članica htjela bi zaustaviti taj proces, iako je on djelotvorno sredstvo kojim bi Europa za sva vremena osnažila svoju ulogu na međunarodnoj sceni. Kao primjer stava da treba zaustaviti taj proces mogu poslužiti riječi neimenovanih visokih funkcionara u Bruxellesu koji tvrde da je Srbija prerano podnijela zahtjev za kandidaturom za članstvo. Umorni od neuspješnih pregovora o klimatskim promjenama u Kopenhagenu, europski lideri nisu spremni odgovarati na pitanja o proširenju Unije. Štoviše, uzimajući u obzir političke stavove koji prevladavaju u 27 država EU, stječe se dojam da su europski dužnosnici uvjereni da im primitak novih članica ne bi donio nove poene."

Fischer nadalje argumentira svoje mišljenje da bi što brže integriranje Srbije i drugih zemalja te regije u EU bilo korisno za Uniju, ali upozorava i na razne probleme u Srbiji koji će - kad bi i postojala stvarna želja u Uniji da počne integracija Hrvatske - ozbiljno ugrožavati taj proces. Posebno spominje pitanje Kosova, koje je povezano s definiranjem vanjskih granica Srbije, slučaj odbjeglog generala Ratka Mladića, Gorana Hadžića i cjelokupni kompleks odnosa s Haaškim sudom, te potrebu da se u Srbiji provedu opsežne unutarnje reforme, kako bi uskladila svoje uređenje i funkcioniranje sa strogim kriterijima Unije.
U Srbiji oko EU posljednjih dana vlada velika euforija, jer vlast uvjerava javnost da su vrata u Uniju sada širom otvorena i da će Srbija u EU ući uskoro, jer ima snažne sponzore unutar Unije. A razlog su dva važna putovanja srbijanskog predsjednika Borisa Tadića.

U Torinu ga je 20. prosinca primio predsjednik uprave talijanskog automobilskog koncerna Fiat Sergio Marchionne, pokazao mu nove pogone i modele i s njim se dogovorio o završetku ulaska Fiata u srbijansku tvornicu automobila, kragujevačku Zastavu. U proljeće 2008. postignut je prvi načelni dogovor srbijanske vlade i uprave Fiata o tome kako će Fiat postati strateški partner Zastave, te kako će tog nekadašnjeg velikog jugoslavenskog proizvođača automobila, koji je posljednjih desetljeća jedva životario, ponovno pretvoriti u značajnog isporučitelja Fiatovih modela automobila.
Dogovor je bio postignut neposredno prije tadašnjih srbijanskih izbora i dobio golem publicitet, jer se najavljivalo da će Fiat u Zastavu uložiti čak 700 milijuna eura, otvoriti brojna radna mjesta i ponovno pretvoriti Zastavu u kičmu cjelokupne srbijanske industrije, u prvom redu proizvodnjom automobila za izvoz, pri čemu se kao glavno tržište spominjala Rusija.

No nakon toga se ništa bitno u Zastavi nije dogodilo, tek je simbolički uspostavljena mala proizvodnja Fiatova Punta, dok se najavljivala finalizacija sporazuma o pretvaranju Zastave u glavnog regionalnog proizvođača Fiatovih vozila. U Italiji je bila nepovoljna klima za realizaciju prvotnog načelnog dogovora, jer je pala prodaja automobila i prijetilo zatvaranje nekih talijanskih Fiatovih pogona, na primjer, jednog na Siciliji. Zato je teško bilo objasniti talijanskoj javnosti zašto bi Fiat selio svoju proizvodnju u Kragujevac, dok zatvara radna mjesta na Siciliji, to više što je iz Rusije došla obavijest kako ne treba očekivati da bi se ondje prodalo mnogo automobila proizvedenih u Kragujevcu.

ŠTEFAN FÜLE Češki diplomat (desno), novi povjerenik u Europskoj komisiji za proširenje EUTadić je otišao u Torino da finalizira dogovor, ali u recesijskim uvjetima, sasvim drukčijim od onih kakvi su bili prije godinu i pol. No sad mu posao s Fiatom više nije bio važan kao predizborna najava otvaranja radnih mjesta u Srbiji, nego iz sasvim drugog razloga - da pridobije Italiju da lobira u Europskoj uniji za kandidaturu Srbije za članstvo u EU, što je prioritet Tadićeve vlade. Dogovor što ga je postigao s Marchionneom sasvim je drukčiji od najave od prije godinu i pol, mnogo povoljniji za Fiat.
Nema ništa od ulaganja 700 milijuna eura. Fiat postaje većinski vlasnik Zastave za samo 100 milijuna eura uloženih u prvoj, te još 100 milijuna eura eventualno uloženih u drugoj godini, s tim da Srbija daje Fiatu brojne financijske pogodnosti za razvijanje proizvodnje, zahvaljujući čemu će se u samoj tvornici otvarati radna mjesta, ali manji broj nego što je prije bilo najavljeno, te se neće značajno širiti mreža kooperanata u Srbiji, kako je također prije bilo najavljeno. Tadić je zauzvrat dobio snažnu podršku za svoje europske aspiracije od talijanske vlade, koja je bila u sve to uključena od sastanka sa srbijanskom vladom u Rimu nekoliko tjedana ranije. To nije jedini veliki talijansko-srbijanski poslovni sporazum u kojem su Talijani jako dobro prošli. Beogradski list Politika otkrio je krajem prosinca da je sličan dogovor postignut i o snažnom ulasku velike talijanske energetske kompanije SECI Energia S.p.A. u srbijanski energetski sektor.

Naravno, sve to ima veze i s talijanskim političkim stavom prema podnošenju srbijanskog zahtjeva za kandidaturom u Europskoj uniji. Talijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini zauzvrat je, za ono što je Tadić poklonio Fiatu, ne samo javno pozdravio taj Tadićev potez, nego i poticao srbijansku vladu da zahtjev za kandidaturom podnese što prije.

Zato je Tadić dva dana nakon posjeta Fiatu otputovao u Stockholm, gdje je Fredriku Reinfeldtu, premijeru Švedske, koja je u tadašnjem šestomjesečnom razdoblju do Nove godine predsjedala Europskoj uniji, podnio zahtjev da se Srbiji da status službenog kandidata za EU. Srbija namjerava zdušno krenuti na europski put i očekuje da će u tome imati podršku nekih značajnih zemalja članica Unije, u prvom redu Italije i Grčke. Upravo je Grčka nedavno pokrenula inicijativu da sve države tzv. zapadnog Balkana - Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i Albanija - budu primljene u EU do 2014. To je sasvim nerealan plan, ne samo zato što neke od tih zemalja nisu ni blizu ikakvu realnom putu u EU, nego - kad je o Srbiji riječ - i stoga što se mora računati i na značajne otpore, u prvom redu od Nizozemske i Britanije, koje će za srbijanske europske ambicije biti velika i kontinuirana prepreka, ali - začudo - i od Njemačke, koja nema posebne rezerve prema samoj Srbiji, nego prema daljnjem proširenju kao takvom.
Njemačka je nevoljko prihvatila i otvaranje vrata Hrvatskoj i Islandu, ali je opći stav u toj zemlji, koja je donedavno bila glavni pokretač proširivanja Unije, da se potom vrata EU na dulje vrijeme - zatvore.
Fischer je u svom napisu upozorio srbijansku javnost na nekoliko stvari koje se u Srbiji zanemaruju. Možda su neki u Srbiji još donekle i svjesni reformi i mjera što ih Srbija, prije nego što uđe u EU, mora poduzeti na unutarnjem i vanjskopolitičkom planu da zadovolji europske kriterije, ali malo je tko svjestan koliko je to istančan, temeljit i dugotrajan posao. A sasvim je malo u Srbiji onih koji su svjesni "europskog zamora proširenjem". Zbog tog "zamora" EU je neformalno odlučila da - najvjerojatnije do 2012. - primi Hrvatsku i eventualno Island (ako spor oko britanskih i nizozemskih štednih depozita u propalim islandskim bankama to ne zaustavi), a da potom nastupi dulja stanka.

Službeno takva odluka Bruxellesa nije obznanjena, jer se kod potencijalnih zemalja kandidatkinja želi održati uvjerenje i nada da će im se vrata Unije ipak što prije otvoriti, tako da one nastave s proeuropskim reformama. Ali ima više znakova da se takva politika praktički već primjenjuje. Uostalom, 2008. u jednom službenom dokumentu o proširenju prvi se put kaže da kriterij za prijem neće biti samo spremnost nove članice za članstvo, nego i procjena spremnosti Europske unije da je apsorbira. Tom formulacijom zapravo je rečeno da je u ovom trenutku EU zamorena proširenjem i da treba vremena da se od toga odmori. Uostalom, da u mnogim zemljama Unije javnost smatra da nakon posljednjih proširenja za novac koji je u njih uložen nije postignuta pretpostavljena dobrobit, pokazuju i ispitivanja javnog mnijenja. Građani najvećih europskih zemalja u velikoj su većini protiv daljnjeg proširenja, s iznimkom Hrvatske i Islanda - koji su vrlo blizu članstvu.

Ima i drugih znakova da proširenje više neće biti prioritet. Vidjelo se to i pri nedavnom formiranju Europske komisije, kad ni jedna veća zemlja nije htjela dati povjerenika za proširenje, što je do svibnja prošle godine bio Finac Olli Rehn, a prije njega moćni njemački političar Günter Verheugen. Sad je to mjesto dobio češki diplomat Štefan Füle, ali je zanimljivo da se on neće baviti samo proširenjem, nego mu je dan još jedan posao, što pokazuje da u Europskoj komisiji procjenjuju da on u sferi proširenja i neće imati mnogo posla. Njegov je zadatak i da se bavi odnosima sa susjednim zemljama Europske unije, dakle s onima za koje se ne očekuje da će ući u EU u dogledno vrijeme, ali se s njima žele održavati posebni odnosi - sa Srbijom, Makedonijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Albanijom, Moldavijom, Ukrajinom, čak i Gruzijom.

ŠEFOVI FIATA Elkann, Marchionne i di Montezemolo, zahvaljujući naporima Srbije da pristupi EU, dobili su unosan posaoFischer u Danasu nije išao tako daleko da tvrdi kako Srbija nema perspektivu članstva, iskazao se kao pobornik primitka Srbije u EU, samo je želio upozoriti na neke važne realnosti. Čini se, međutim, da je srbijanski državni vrh, nakon što je podnio kandidaturu za članstvo, i službenim diplomatskim putem dobio slična upozorenja od najznačajnijih europskih sugovornika da u svojim nadama bude skromniji. To bi se moglo zaključiti na temelju onoga što su u novogodišnjim porukama naciji izrekli vodeći ljudi Srbije. Europski put i dalje se snažno ističe kao glavna politička orijentacija, ali se s datumima sada barata kudikamo opreznije. Tako je Tadić rekao da odluka o kandidaturi ne treba očekivati prije kraja 2010., a premijer Mirko Cvetković čak je to pomaknuo na prvu polovinu 2011. Kad bi nakon toga mogli početi pregovori, o tome nitko ne spekulira. Ozbiljniji srbijanski politički analitičari danas govore da Srbija ulazak u EU može očekivati eventualno tek potkraj sljedećeg desetljeća.