MLADEN BARIŠIĆ, ravnatelj Carinske uprave, kojeg su u stranci zvali 'Torbar', a istrage ga dovode u kontekst mutnih poslovaAntikorupcijske istrage koje Državno odvjetništvo, Uskok i policija provode u posljednje vrijeme sve više stežu obruč oko bivšeg premijera Ive Sanadera. Osim njega, u kontekstu mutnih poslova i isisavanja državnog novca u privatne džepove sve se češće spominje i ime 62-godišnjeg Mladena Barišića, ravnatelja Carinske uprave i bliskog Sanaderova prijatelja. Bivši šef misterioznog HDZ-ova "Odbora za marketing" koji je čak i u vlastitoj stranci imao nadimak "Torbar", godinama je slovio kao glavni financijer HDZ-a, a spekulira se da je sumnjivim poslovima omogućio i ilegalno i tajno bogaćenje Ive Sanadera. Tvrdi se da mjerodavne institucije već neko vrijeme istražuju ulogu Mladena Barišića tijekom vladavine Ive Sanadera.

A upravo njemu zahvaljujući Barišić je proteklih godina višestruko povećao svoju moć i utjecaj: iako mu je i čelna funkcija u carini omogućila velik utjecaj, Barišić je godinama slovio kao jedan od glavnih Sanaderovih savjetnika za kadroviranje, pogotovo u policiji i obavještajnim službama, a u najmanje dva navrata slovio je kao glavni kandidat za ministra unutarnjih poslova. O Barišićevoj umiješanosti u korupciju Nacional je pisao još u srpnju 2007., kad je otkriveno da je njegov zet Ante Despot, tada član Uprave HEP-a, prijavljen Uskoku zbog iznuđivanja HEP-ovih dobavljača. Posljednjih godinu dana u hrvatskoj javnosti često se spominjao i slučaj Barišićeve intimne prijateljice Nevenke Jurak, čija je tvrtka Fimi-media godinama dobivala unosne poslove s državnim tvrtkama: samo u 2008. njezina je tvrtka imala 50 milijuna kuna prihoda, od čega je u konačnici ispalo 11 milijuna dobiti. Nevenka Jurak lani je sama sebi isplatila osam milijuna kuna dobiti, što je za vlasnicu malene tvrtke od desetak zaposlenih fantastičan rezultat. Jedino neodgovoreno pitanje jest kome se Nevenka Jurak odužila za ekskluzivne ugovore s državnim tvrtkama koje su 54-godišnju marketingašicu u samo nekoliko godina učinile milijunašicom. Zanimljiva je koincidencija i činjenica da je tvrtka Fimi-media proteklih godina poslovala upravo s državnim tvrtkama koje slove kao legla korupcije, poput HEP-a, Narodnih novina ili nekih ministarstava, te tvrtki čiji bivši čelnici danas sjede u remetinečkom pritvoru.

A u pozadini te i mnogih drugih sumnjivih priča nalazi se ime Mladena Barišića. Taj državni tajnik u Ministarstvu financija i ravnatelj Carinske uprave rođen je 18. svibnja 1948. u Šibeniku. U Carini radi od 1984. Političku karijeru započeo je već početkom devedesetih, kad se učlanio u HDZ, ali prvih nekoliko godina u stranci nije imao značajnije funkcije. Potkraj devedesetih navodno je bio blizak tadašnjem HDZ-ovu moćniku Iviću Pašaliću, no u konačnici se opredijelio za novoizabranog šefa stranke Ivu Sanadera. S njim je godinama održavao itekako bliske odnose, što je utjecalo i na njegov formalni status: već 2002. imenovan je za šefa HDZ-ova "Odbora za marketing".

To je tijelo unutar stranke nominalno bilo zaduženo za prikupljanje financijskih sredstava za parlamentarne i predsjedničke izbore, no uvijek se spekuliralo da je riječ o crnom fondu stranke u koji se novac iz državnih i privatnih tvrtki netransparentno slijeva i potom troši u još netransparentnije svrhe. Da je Barišić svojim radom očito jako zadužio stranku potvrđuje i činjenica da je već 2003. imenovan za člana Središnjeg odbora HDZ-a. Njegovom političkom i profesionalnom usponu nisu smetali ni neki repovi iz prošlosti: godinama se spekuliralo da je Barišić povezan s nekoliko sumnjivih slučajeva šverca, no ti navodi nikad nisu dokazani. Uostalom, pravosudnim je organima vrlo teško dokazati carinske afere jer se svaki šverc preko državne granice, odnosno eventualni carinski previd može tumačiti kao propust carinske službe, a ne kao organizirano kriminalno djelo. Ipak, dok je na čelu tadašnje Protuobavještajne agencije bio Joško Podbevšek, Barišićevo se ime spominjalo u kontekstu afere u kojoj je iz inozemstva u Hrvatsku dopremljena velika količina bijele tehnike, a spominjalo se da je tadašnji šef carine Mladen Barišić išao na ruku jednom velikom zagrebačkom uvozniku i distributeru tehničke robe. Koliko je poznato, cijela afera nikad nije do kraja razjašnjena, no ubrzo nakon smjene Joška Podbevšeka, Mladen Barišić čak je figurirao kao mogući kandidat za šefa POA-e. To se, međutim, ipak nije dogodilo, no u POA-i se u to vrijeme zaposlila Barišićeva kći Adriana, i to na pouzdano mjesto tajnice tadašnjeg ravnatelja POA-e Tomislava Karamarka.

ANTE DESPOT, Barišićev zet, bio je 2007. pod istragom Uskoka zbog sumnje da je iznuđivao novac od dobavljača HEP-aIako nije postao šef tajne službe, Mladen Barišić očito je bio u vrlo bliskim odnosima s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom: on ga je navodno barem dvaput htio imenovati ministrom unutarnjih poslova, nakon Marijana Mlinarića i nakon smjene Ivice Kirina, a Barišića su unutar HDZ-a smatrali glavnim Sanaderovim savjetnikom za kadrove. Neki izvori ističu da je upravo Mladen Barišić godinama bio "oficir za vezu" između Ive Sanadera i zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića: Barišić i Bandić su, naime, susjedi - žive u istoj zgradi u Bužanovoj ulici u Zagrebu, a ondje je HEP kupio stan i za Barišićeva zeta Antu Despota.

Svih proteklih godina Barišić je, osim svoje nominalne funkcije rukovođenja carinom, bio zadužen i za prikupljanje financija za HDZ, a možda i za pojedince u vrhu vlasti. Iako svi detalji još uvijek nisu poznati, iz Barišićeva slučaja mogu se rekonstruirati barem dva modela izvlačenja novca iz državnih tvrtki: prvi je model onaj po kojem su tvrtke koje su poslovale s državom dio novca indirektno morale vratiti onome tko im je te poslove omogućio. Taj model najzornije je prikazan još u ljeto 2007. godine, kad je Nacional objavio slučaj Barišićeva zeta Ante Despota, kojeg se, kao člana Uprave HEP-a, sumnjičilo za reketarenje HEP-ovih poslovnih partnera. Šibenčanin Despot, uostalom, svoju karijeru duguje upravo Barišiću. Godinama je bio tek lokalni šibenski političar koji je promijenio čak tri stranke: isprva je bio u Hrvatskoj narodnoj stranci, potom je prešao u Demokratski centar Vesne Škare Ožbolt, a završio u HDZ-u. Kad je njegova veza s Adrianom Barišić tijekom 2004. postala ozbiljna, njezin moćni otac svojeg je zeta uspio progurati za člana Uprave HEP-a. A ondje je Despot imao specifičnu zadaću, o čemu je 2007. pisao Nacional: radnici HEP-a napisali su opširnu predstavku po kojoj je Ante Despot "kao član Uprave HEP-a i predsjednik Nadzornog odbora HEP Proizvodnje nakon javnih natječaja koje provodi HEP tražio od svojih suradnika da mu pribave broj mobitela vlasnika tvrtke koja je pobijedila na natječaju, a potom bi dotičnog zvao na razgovor u četiri oka". Među njima su se mogle naći i neke strane kompanije, jer su se u dokumentu koji su sastavili HEP-ovi djelatnici navodili slučajevi da je Despot, bez ikakva formalnog razloga, odlazio na poslovna putovanja k HEP-ovim poslovnim partnerima u Austriju i Švicarsku, a da nikomu nije razjasnio što je kao predsjednik Nadzornog odbora HEP Proizvodnje imao razgovarati s vlasnikom tvrtke koja je netom pobijedila na javnom natječaju. Vrhunac Despotova sumnjivog angažmana bila je i novina da on osobno odlučuje o kojim će se ugovorima raspravljati na sjednicama Nadzornog odbora HEP Proizvodnje. Tako se, prema riječima Nacionalovih izvora iz HEP-a, događalo da se tvrtka javi na natječaj, na njemu i pobijedi, ali dok čeka na potpisivanje ugovora, dobije poziv mobitelom od predsjednika NO-a Despota, koji bi potom na sastanku u četiri oka vlasniku tvrtke "objasnio" da će potpisivanje ugovora uslijediti tek nakon sjednice Nadzornog odbora koji bi ugovor trebao odobriti ili poništiti. Prema dokumentu "Razotkrivanje kriminala u Hrvatskoj elektroprivredi", pozitivna odluka NO-a vrijedila je između 3 i 5 posto vrijednosti ugovora, odnosno Despot je od poslovnih partnera tražio novac u gotovini da im ugovori budu odobreni. O svemu tome 2007. je javno progovorio Željko Ševerdija, vlasnik tvrtke Flex-O, a istraga o Despotovim aktivnostima u Uskoku navodno još uvijek traje.

Kako god bilo, ni u trenutku izbijanja afere nitko nije mislio da je Ante Despot samoinicijativno reketario poslovne partnere HEP-a, što je opet podgrijavalo sumnje da on samo provodi naloge svog punca - Mladena Barišića. Nedugo nakon Nacionalova otkrića Despot je u veljači 2008. smijenjen bez obrazloženja, a punac Barišić navodno mu je mjesecima pokušavao "srediti" funkciju savjetnika ili člana uprave u Končaru. Tek sredinom prošle godine iz HEP-a su procurile informacije i dokumenti koji potvrđuju da je Ante Despot u toj državnoj tvrtki imao uistinu poseban tretman: da bi se riješilo Despotovo stambeno pitanje u Zagrebu, HEP je, naime, od tvrtke Hypo Alpe-Adria Consultants po tržišnoj cijeni od 1,6 milijuna kuna kupio stan od 106 četvornih metara u zagrebačkoj Bužanovoj ulici, smješten točno ispod stana zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, odnosno u istoj zgradi u kojoj živi i Despotov punac Mladen Barišić. Despot je potom, uz popust od 40 posto jer se vodi kao hrvatski branitelj, taj stan kupio od HEP-a za milijun kuna u gotovini. Takav neuobičajeni poslovni aranžman, prema tvrdnjama upućenih, doista nije mogao biti realiziran bez snažne direktive, jedino je pitanje je li to Upravi HEP-a naložio Mladen Barišić ili se možda i sam hrvatski premijer angažirao da bi pomogao zetu svog bliskog prijatelja.
Da je tijekom vladavine Ive Sanadera bilo posve uobičajeno da privatne tvrtke dio zarade u poslu s državom "vraćaju" pokazuje nešto recentniji primjer: kad je lani objavljen popis donacija HDZ-u u 2008., na njemu se, među ostalim, navodi i potpuno anonimna tvrtka Forset d.o.o. iz Zagreba, koja je HDZ-u te godine donirala 100.000 kuna. Razlozi za donaciju postaju jasniji ako se zna da je riječ o privatnoj tvrtki sa zagrebačke Knežije koja se bavi "održavanjem poslovnih objekata" i protupožarnom zaštitom, a klijenti su joj ministarstva gospodarstva, poljoprivrede i zaštite okoliša, Državni inspektorat, Ravnateljstvo za robne zalihe, Ina, Croatia osiguranje te niz drugih državnih institucija i zavoda, pa čak i - MUP-ov dom zdravlja. Da bi posve očita veza te privatne tvrtke s državnim institucijama i vladajućom strankom bila još očitija tu je i bizarni podatak: iako je sjedište tvrtke na zagrebačkoj Knežiji, poslovne prostorije Forset d.o.o. nalaze se i u - zgradi Ministarstva gospodarstva u Ulici grada Vukovara 78.

NEVENKA JURAK stvorila je milijunsku agenciju isključivo zahvaljujući poslovima koje je dobivala od državnih tvrtkiDrugi model izvlačenja novca iz državnih tvrtki su bezrazložni preplaćeni promidžbeni poslovi koje je godinama operativno vodila Barišićeva intimna prijateljica Nevenka Jurak. Ona je godinama radila kao referentica u odjelu marketinga HRT-a, pa je tako 2003. upoznala HDZ-ova šefa Odbora za marketing. Njihov odnos ubrzo je postao vrlo ozbiljan, jer je Barišić bio udovac, a Nevenka Jurak je bila pred razvodom. Osim privatnog uzleta, Nevenka Jurak otada niže i fantastične poslovne uspjehe: od 2004. kad je njezina tvrtka Fimi-media imala samo jednog zaposlenog do 2008. narasla je na 11 zaposlenika. Istovremeno, tvrtka je ostvarivala strelovit rast prihoda: dok je 2004. imala samo 200.000 eura prihoda, već 2005. oni su narasli na 1,2 milijuna eura. Godine 2006. prihodi su bili 3 milijuna eura, 2007. godine 7,3 milijuna eura, a 2008. 6,7 milijuna prihoda. Tako je gotovo potpuno anonimna marketingašica samo u pet godina ostvarila više od 18 milijuna eura prihoda, što je više od 130 milijuna kuna. Sav taj novac došao je - iz državnih tvrtki. Tvrtka Fimi-media poslovala je s Hrvatskim autocestama, Hrvatskim cestama, Hrvatskim šumama, Hrvatskom poštanskom bankom, Narodnim novinama, Hrvatskom udrugom koncesionara za autoceste, Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture i mnogima drugima. Za te je naručitelje Fimi-media organizirala otvorenja autocesta, snimanja propagandnih spotova, izrađivala brošure, organizirala domjenke i balove, tiskala trostruko skuplje rokovnike od konkurentskih tvrtki. Sve unosne poslove Nevenka Jurak dobivala je mimo natječaja, a možda će Uskokove istrage napokon utvrditi na čiji poziv su predsjednici uprava i ministri za mnoge "promidžbene" poslove redovito angažirali upravo Nevenku Jurak i njezinu tvrtku Fimi-media. Prije nekoliko dana direktor marketinga HPB-a Franjo Sinković progovorio je o angažmanu Nevenke Jurak u toj državnoj tvrtki, te je kazao da ju je izravno angažirao bivši šef HPB-a Josip Protega. Možda će u danima koji slijede Protega ili neki drugi pritvorenici detaljnije opisati zašto su za milijunske poslove angažirali anonimnu tvrtku koja čak nema ni vlastitu internetsku stranicu.

Kako god bilo, indikativno je da je još u kolovozu prošle godine hrvatska premijerka Jadranka Kosor zabranila daljnji angažman i nove ugovore državnih tvrtki s Nevenkom Jurak. Ta se odluka tada vezivala uz bivšeg premijera Ivu Sanadera, a očito je da je to bila poruka i ravnatelju carine Mladenu Barišiću, koji sigurno ima dosta saznanja o poslovanju svoje bliske prijateljice. Prema nekim izvorima, Barišić je bio i jedan od prvih bliskih prijatelja Ive Sanadera kojeg je premijerka Kosor razvlastila već u prvih mjesec dana svog mandata jer je bila svjesna svih mutnih poslova koji se vezuju uz njegovo ime. Čini se da je Barišić shvatio da se zbog Sanaderova odlaska opasno ljulja i njegova pozicija, pa je već mjesecima potpuno nezamjetan. Čak je, kako ističu Nacionalovi izvori, odbio doći na pučističku press konferenciju koju je u sjedištu HDZ-a održao njegov prijatelj i zaštitnik Ivo Sanader. No ni nominalno odricanje od bivšeg premijera neće ga moći zaštititi ako antikorupcijska politika i Uskok detaljno istraže njegove angažmane posljednjih nekoliko godina.